Smanjuje se ruski uticaj na Južnom Kavkazu
Armenija gradi bliže odnose s EU, što naglašava smanjenje uticaja Rusije na Južnom Kavkazu.
Decenijama je moć Moskve na Južnom Kavkazu počivala na vojnom prisustvu, formatima za upravljanje sukobima, energetskoj poluzi i ekonomskom uticaju.
To je sada pod vidljivim pritiskom. Armenija aktivno sarađuje s Evropskom unijom (EU), Azerbejdžan je postao znatno asertivniji u svojoj vanjskoj politici, dok Gruzija produbljuje selektivne ekonomske veze s Kinom i Bliskim istokom, a istovremeno se suzdržava od obnavljanja diplomatskih odnosa s Rusijom.
Pa ipak, od ove tri zemlje, ovaj trend je najvidljiviji u Armeniji. Armenija je bila najbliža Kremlju sve do trenutka kada je njen navodni prijatelj stajao skrštenih ruku tokom rata u Nagorno-Karabahu 2020. godine i konačnog pada entiteta u septembru 2023. Logika je bila da Armeniji treba ruska pomoć ako se nešto dogodi Karabahu, logika koja je nestala nakon poraza.
Opsežan angažman s EU treba posmatrati iz ove perspektive, a događaji s početka maja u Jerevanu samo podcrtavaju taj trend. Armenija je bila domaćin samita Evropske političke zajednice 4. maja, a zatim i prvog samita EU-Armenija 5. maja. Strane su pokrenule partnerstvo od 200 miliona eura (232 miliona dolara), dok se očekuje da će investicije EU u Armeniju u okviru strategije Global Gateway dostići 2,5 milijardi eura.
Ovo je važno, jer je tradicionalni uticaj Moskve na Armeniju zavisio od nepostojanja održivih alternativa. Angažman EU mijenja ovu jednačinu. Brisel ne može zamijeniti Rusiju kao garanta čvrste sigurnosti, ali može pružiti veći pristup njenom tržištu, investicijama i saradnji u oblasti transporta i infrastrukture - oblastima gdje je Moskva manje konkurentna s obzirom na svoj vječni rat protiv Ukrajine. Reakcija Kremlja bila je brza. Optužio je Armeniju da ulazi u "antirusku orbitu" EU i upozorio na političke i ekonomske posljedice.
Ali ne radi se samo o EU. Kina, također, širi svoj uticaj na Južni Kavkaz, iako na mnogo suptilniji način. Naprimjer, gruzijske komercijalne banke se pripremaju da se pridruže kineskom Prekograničnom međubankarskom platnom sistemu, poznatom kao CIPS. Potonji je veleprodajni platni sistem koji je odobrila Narodna banka Kine. Ovo ne zamjenjuje SWIFT, niti napušta dolar ili euro. Umjesto toga, radi se o diverzifikaciji davanjem gruzijskim bankama direktnijeg kanala za transakcije u renminbiju i smanjenjem uloge posrednika.
Isti širi obrazac vidljiv je i u Azerbejdžanu. Peking i Baku istražili su dublju finansijsku i investicionu saradnju, uključujući razgovore o zajedničkom investicionom fondu koji uključuje Azerbejdžanski investicioni holding i Kineski fond Puta svile za finansiranje infrastrukturnih, logističkih, energetskih i industrijskih projekata. Kina je, također, navedena kao treći najveći trgovinski partner Azerbejdžana, s bilateralnom trgovinom koja je dostigla 4,87 milijardi dolara u 2025. godini.
Ovo je važno za Rusiju. Iako Kina vojno ne izaziva Moskvu na Južnom Kavkazu, ona širi svoj uticaj na druge načine gdje Rusija ne može efikasno konkurirati. Peking donosi finansije, interes za infrastrukturu, veće komercijalne mogućnosti i alternative platnim sistemima. Također je oslobođen historijskog tereta povezanog s ruskom vlašću.
Armenija je zaostajala za Gruzijom i Azerbejdžanom u svom angažmanu s Kinom i njenim finansijskim institucijama. To bi se moglo uskoro promijeniti. Početkom maja, zamjenik armenskog ministra ekonomije, Anušik Avetjan, tvrdio je da je Kina važan partner za Erevan i da dvije strane žele proširiti trgovinske i investicione programe u Armeniji. Ovo dolazi uz sporazum o strateškom partnerstvu potpisan 2025. godine.
Izazov za Armeniju ostaje njena geografija i nerazvijeni regionalni transport i druge veze. Ipak, ako se napreduje koncept Armenije "Raskrsnice mira" i ako se transportne veze s Azerbejdžanom i Turskom razviju kako se predlaže, Erevan bi mogao postati privlačniji kineskim i drugim azijskim investitorima. To bi dodatno oslabilo staru rusku pretpostavku da ekonomska geografija Armenije mora prvenstveno ići prema sjeveru kroz Rusiju.
Angažman EU i Kine s Južnim Kavkazom, iako različit po obimu i ambiciji, dio je istog trenda, naime, smanjenja ruskog primata u regiji.
Rusija više nije jedina vanjska država sposobna osigurati ekonomski pristup, infrastrukturne veze ili diplomatsku zaštitu. Njen ključni stub uticaja ostaje vojska, aspekt koji do sada nijedna druga velika sila ili regionalni akteri ne mogu osporiti.
Može li Rusija ponovo uspostaviti svoju moć na Južnom Kavkazu? Mnogo će zavisiti od toga kako će se odvijati predstojeći parlamentarni izbori u Armeniji. Ukoliko vladajuća stranka, Građanski ugovor, osvoji još jedan mandat, Moskva bi se mogla odlučiti za "civilizirani razvod", dvosmislen i moguće zloslutan termin koji predlaže rusko rukovodstvo.