Tvrdnje o genocidu, nametanje mira i posredničke regije: Dezinformacije od Gruzije do Ukrajine
Od Gruzije do Moldavije i Ukrajine, Kremlj slijedi isti priručnik: podstiče separatizam, širi dezinformacije i intervenira pod lažnim izgovorima.
Moskva ima dugu historiju invazija, koristeći dezinformacije i propagandne narative kako bi podržala svoje akcije. Najistaknutiji je izraz da je Kremlj bio "prisiljen" na invaziju. U stvarnosti, obrazac je jasan: gdje god se postsovjetske države žele kretati ka demokratskom upravljanju ili evroatlantskim integracijama, Kremlj odgovara priručnikom podjela, okupacije i destabilizacije. Od Gruzije do Moldavije i Ukrajine, Moskva je podržavala lokalne separatističke pokrete i koristila vojnu silu da stvori posredničke regije, pretvarajući ih u zamrznute zone nestabilnosti koje blokiraju suverene ambicije njenih susjeda.
"Nametanje mira" pod lažnim izgovorima
U augustu 2008. godine, Rusija je izvršila invaziju na Gruziju pod izgovorom "nametanja mira". Kremlj je optužio Gruziju za genocid u Južnoj Osetiji – ovu tvrdnju su kasnije opovrgnuli međunarodni istražitelji, ali istina jedva da je bila važna: pravi cilj bio je dodatno proširiti postojeći jaz između Južne Osetije i Gruzije uzrokovan etničkim sukobom 1990-ih i staviti je pod rusku kontrolu. Danas je ova regija, iako formalno priznata od strane Rusije (i nekoliko drugih zemalja) kao "nezavisna država", gotovo u potpunosti vojno, politički i finansijski zavisi od Moskve.
Sličan scenario se odigrao u drugoj gruzijskoj regiji: Abhaziji. Regiju, koju Rusija podržava od 1990-ih, Kremlj je formalno priznao nakon rata 2008. godine. Dodatne ruske trupe su došle na područje Abhazije, a Abhazija je postala još jedan entitet u velikoj mjeri zavisan od Moskve, a mnoge ključne odluke donose se u Kremlju. Mnogi pokušaji da se bori protiv ruskih planova za Abhaziju dočekani su prijetnjama smanjenjem finansiranja. U međuvremenu, Rusija koristi nejasnu mogućnost da Gruzija ponovo preuzme kontrolu nad regijama kao adut za pregovaranje, kako bi privukla Tbilisi natrag u svoju sferu uticaja. Kako bi ojačala svoj uticaj, Moskva je nedavno olakšala stanovnicima Abhazije i Južne Osetije dobijanje ruskih pasoša.
Od Gruzije do Moldavije i Ukrajine: isti priručnik
U Moldaviji, Kremlj već dugo koristi regiju Pridnjestrovlja kao sredstvo političkog i vojnog pritiska na Kišinjev. Ruske trupe su tamo i dalje ilegalno stacionirane, dok sukob u Pridnjestrovlju služi kao sredstvo Kremlja da opstruira evropske i euroatlantske integracije Moldavije. Svake izborne sezone tenzije rastu - baš kao i sada, uoči parlamentarnih izbora u Moldaviji 2025. godine.
Rat u Gruziji 2008. godine nagovijestio je plan Kremlja, ali većih razmjera u Ukrajini. Baš kao i u Južnoj Osetiji i Abhaziji, Rusija je koristila izmišljene tvrdnje kako bi pripremila teren za invaziju. U oba slučaja, Moskva je iskoristila lokalne tenzije, podstaknula separatizam, a zatim vojno intervenirala pod lažnim humanitarnim izgovorom. Strateška logika ostala je ista: uskratiti suverenim nacijama pravo da biraju svoje saveze i budućnost, dok istovremeno pokušavaju ponovo uspostaviti sferu uticaja silom, prisilom i proizvedenom nestabilnošću.
Invazijom na Južnu Osetiju, Rusija je započela prvi vojni sukob u Evropi u 21. vijeku – ali ne i posljednji. Mnogi stručnjaci se slažu da je to poslužilo kao probni period za potpunu invaziju na Ukrajinu 2014. godine, a posebno 2022. godine. Taktike uvježbane u Gruziji, poput „humanitarne intervencije“, zaštite „sunarodnjaka“, distribucije ruskih pasoša i masovnih dezinformacija, kasnije su primijenjene u Ukrajini.