Kako Moskva i Peking ulaze u vesti u Bosni i Hercegovini

Autor: Dino Cviko

Od RT-a i Sputnjika do Xinhue i lokalnih redakcija, strani narativi sve češće postaju deo domaće medijske stvarnosti u Bosni i Hercegovini.

Krajem 2023. godine, na konferenciji za medije u Moskvi, novinarka Darinka Petrović je postavljajući pitanje ruskom predsjedniku naglasila da u bh. entitetu Republika Srpska nema nijednog ruskog medija. Vladimir Putin je odgovorio da je “šteta što nema ruskih medija na ovim prostorima”, te da “treba razmisliti” da Russia Today (RT) počne emitirati program na ovom prostoru.

Putinovo “treba razmisliti” ubrzo je prešlo u najavu iz ove ruske državne televizije, koja proizvodi sadržaj u kojem promovira narative kreirane u Kremlju, da će pokrenuti kanal na srpskom jeziku za cijelu BiH. Iako kanal (još) nije pokrenut, bh. mediji prenose da, de facto, jeste dopisništvo i to u Banjoj Luci, gradu u kojem su smještene najvažnije institucije bh. entiteta RS.

RT je u Ukrajini zabranjen još od 2014. godine, a Evropska unija je, nakon početka sveobuhvatne ruske invazije 2022. godine, suspendirala emitiranje više ruskih državnih medija, uključujući RT i Sputnjik zbog, između ostalog, “sistematske manipulacije informacijama i širenja dezinformacija od strane Kremlja koje se koriste kao operativni alat za napad na Ukrajinu”.

Ruski mediji na strani Dodika

U Bosni i Hercegovini takve zabrane ne postoje. Za razliku od EU, BiH nema jedinstvenu politiku prema ruskim državnim medijima, a ruski propagandni sadržaji godinama “ulaze” u bh. medijski prostor. RT Balkan je 2022. godine pokrenuo svoj srpskojezični servis iz Beograda. Taj sadržaj dostupan je i u BiH.

Analiza magazina Transitions pokazala je da RT Balkan gotovo svakodnevno objavljuje vijesti o BiH, vrlo često fokusirane na aktivnosti proruski orijentiranog Milorada Dodika, ključnog političkog aktera u bh. entitetu RS, uglavnom u pozitivnom tonu – od njegovih kritika na račun visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH, preko negiranja genocida u Srebrenici, napada na SAD i EU, pa sve do podrške Rusiji u ratu protiv Ukrajine. Sličan obrazac favoriziranja Dodika i prenošenja narativa njegove stranke, navodi se, slijedio je i još jedan ruski medij sa sjedištem u Beogradu – Sputnjik Srbija.

Njemački novinar Thomas Brey, specijalista za jugoistočnu Evropu, u svojoj je analizi studije slučaja ustvrdio da je situacija na Balkanu drugačija nego na Zapadu, jer se ruski narativi ovdje lakše ukorjenjuju s obzirom na to da srpske političke elite u Srbiji i BiH tradicionalno održavaju bliske veze s Moskvom i u velikoj mjeri kontrolišu medijski pejzaž. Na to se nadovezuje hronična podfinansiranost štampanih i elektronskih medija, što čini besplatan ruski sadržaj još privlačnijim.

Da je trend nepromijenjen, pokazuje analiza izvještavanja ruskih medija u toku kampanje za prijevremene izbore za predsjednika bh. entiteta RS, raspisanih nakon je presudom Suda BiH Dodiku zabranjeno političko djelovanje na šest godina. Raskrinkavanje navodi da su RT Balkan i Sputnjik Srbija “sve karte stavili na kandidata SNSD-a, ponavljajući iste one tvrdnje na kojima je Milorad Dodik gradio narativ o izborima”.

Kako ruska propaganda postaje “domaća vijest”

Ruski narativi ne ostaju samo u ruskim medijima. Dok ruski mediji nesumnjivo podržavaju vladajuću elitu u bh. entitetu RS, s druge strane domaći mediji, pod snažnim političkim utjecajem Dodikovog SNSD-a, prenose sadržaje ruskih medija, predstavljajući to kao kredibilne i tačne informacije, a ne kao propagandu.

RTRS, javni servis koji bi trebao biti u službi svih građana, često djeluje kao ključni domaći kanal za reprodukciju i legitimizaciju narativa iz Moskve.

Tako RTRS često preuzima vijesti iz ruskih državnih medija o ratu u Ukrajini i odnosima Moskve s EU i SAD-om te ih prenosi u gotovo izvornom obliku. U tom sadržaju posebno dominiraju objave o Vladimiru Putinu i ruskim potezima, dok praktično nema kritičkih osvrta prema tome.

Vijesti poput ove da Putin poručuje kako “nikome ne prijetimo, ali treba da budemo spremni na odbijanje agresivnih postupaka” redovno se objavljuju, a ruski narativi postali su sastavni dio uređivačke politike RTRS-a.

Primjera radi, nedavno je objavljena 10-minutna priča o tome kako, ističe se, “želja zvaničnog Brisela da po svaku cijenu Evropsku uniju stavi u fokus rusko-ukrajinskog sukoba, iz dana u dan sve više destabilizuje njenu ekonomiju i slabi standard njenog stanovništva”.

Slična je situacija i s drugim vlastima bliskim medijima – od Alternativne televizije, preko Glasa Srpske, pa sve do novinske agencije SRNA.

Saradnja kineskih i domaćih medija

Kineski utjecaj u medijima izgleda drugačije. Ne radi se o agresivnim političkim porukama, nego o postepenom građenju slike Kine kao idealnog ekonomskog partnera, ne samo u BiH, već u cijeloj regiji.

Peking u posljednje vrijeme ulaže značajna sredstva u jačanje svojih glavnih državnih kuća kako bi izgledale profesionalno i globalno konkurentno, a 2018. ih je dodatno centralizirao kroz China Media Group.

Što se tiče Zapadnog Balkana i BiH, prisutni su kineski CGTN i CCTV kao dio ponude regionalnih kablovskih operatera, dok se sadržaji kineske agencije Xinhua redovno preuzimaju u lokalnim medijima, što je rezultat i potpisanih saradnji s bh. agencijama Patria, FENA, SRNA.

I državni javni emiter BHRT rado sarađuje s kineskim medijima pa su, primjerice, prije nekoliko godina u programu ove televizijske kuće emitirane 52 epizode serijala “Taj divni Peking”, a u saradnji s Beijing TV i Udruženjem “Bosansko-kinesko prijateljstvo”.

To rezultira uglavnom pozitivnim vijestima o Kini u većini mainstream medija u BiH, u oba entiteta. Tu ne spadaju istraživački mediji koji su u proteklih nekoliko godina intenzivno pisali o sumnjivim kineskim poslovima u BiH.

Oslabljena medijska scena

U posljednjoj godini medijska scena u BiH značajno je oslabljena. Nakon povlačenja USAID-a, dio nezavisnih redakcija suočio se s ozbiljnim finansijskim problemima što je rezultirano otkazima za novinare, ugašeni su Al Jazeera Balkans i Glas Amerike, a neizvjesna je i budućnost Radija Slobodna Evropa.

To, prema određenim procjenama, otvara prostor za širenje ruskog i kineskog utjecaja. A šta to znači u kontekstu BiH i regije, sažeo je u intervjuu njemački novinar Thomas Brey:

“Ruska propaganda kapitalizira na nestabilnoj političkoj situaciji u cijeloj regiji. Meka moć Kremlja koncentrirana je oko redakcija Sputnjika i RT-a u Beogradu. Odavde se ruski narativi šire na jezicima pojedinačnih naroda. Cilj je dokazati navodnu superiornost autokratskog ruskog i kineskog sistema nad parlamentarnom demokratijom. Rusija i Kina trenutno grade novi svjetski poredak u kojem Evropa više ne igra ulogu. Rusija se stilizira kao branitelj kršćanske porodice od ženstvenih i libertarijanskih LGBTQ društava na Zapadu. Prema ovoj propagandi, samo ekonomski sistemi Rusije i Kine imaju budućnost, dok je zapadni kapitalizam na rubu kolapsa. Takvi narativi padaju na plodno tlo, posebno među manje obrazovanim i onima koji žive u provinciji bez stranih kontakata.”