Putinova diplomatija početkom oktobra nije uspjela
Početak oktobra bio je izuzetno intenziravn period za ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Počeo je tradicionalnom sesijom na godišnjem sastanku Diskusionog kluba Valdai, nastavio na vojnoj vježbi Centar-2026, a zatim je otputovao na samit Zajednice nezavisnih država (ZND) u Turkmenistanu, tokom kojeg je odvojio vrijeme za telefonski razgovor sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Također je obilježio svoj 74. rođendan, dostigavši godine kada je umro bivši generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Josif Staljin, što je izazvalo haotičnu borbu za nasljednika. Putin želi pokazati da je njegovo fizičko zdravlje garancija stabilnosti njegovog sistema moći, čak i u njegovim poodmaklim godinama.
Kremlj je tvrdio da „cijeli svijet čeka“ Putinovu prezentaciju na godišnjem sastanku Valdai kluba. Iako je njegov govor izazvao pažnju u međunarodnoj javnosti, većina se fokusirala na njegova upozorenja o ruskoj enklavi Kalinjingrad i nuklearnom oružju. Valdai je smanjio obim svoje godišnje konferencije i premjestio je iz Sočija u Moskvu zbog sigurnosnih razloga, uskrativši učesnicima priliku da svjedoče požaru na tankeru koji su pogodili ukrajinski mornarički dronovi. U svojim izjavama, Putin se nije osvrnuo na rusku ratom pogođenu ekonomiju i novoizrađeni nacrt državnog budžeta za 2027. godinu, koji donosi više poreza i smanjenja socijalnih programa. Glavna tačka u Putinovoj masi klišea koja je privukla međunarodne komentare bila je njegova izjava o spremnosti da se suprotstavi navodnim evropskim prijetnjama ruskoj enklavi Kalinjingrad.
Putin je dao jasno nuklearno upozorenje bez eksplicitne prijetnje pokretanjem napada. Jastrebovi, stručnjaci povezani s Kremljem potom su požurili razraditi potrebu za vraćanjem kredibiliteta nuklearnog odvraćanja provođenjem testova i izgradnjom ruskog arsenala raketa kratkog i srednjeg dometa s nuklearnim bojevim glavama.
Lansiranje raketa će vjerovatno pojačati nuklearnu poruku tokom godišnje vježbe strateških snaga, koja se obično održava krajem oktobra. Vojne vježbe Tsentr-2026, koje je Putin nadgledao dan nakon svog nastupa u Valdaju, nisu predviđale nuklearnu eskalaciju i bile su osmišljene da demonstriraju mješavinu tradicionalnih i inovativnih borbenih operacija. Ruski čelnici su bili željni pokazati niz novih sistema naoružanja i tehnologija koje podupiru tvrdnje Kremlja o stalnim teritorijalnim dobicima u ratu protiv Ukrajine. Neumoljivi napadi Rusije daju relativno male teritorijalne dobitke, i to prvenstveno na osi prema Kramatorsku-Slovjansku. Ukrajinske snage iskorištavaju ovu koncentraciju neprijateljskih trupa za kontranapade u drugim pravcima, posebno prema Limanu između Donjecke i Luganske oblasti. Novi ukrajinski sistemi protivvazdušne odbrane umanjuju prednost Rusije u napadima na velike udaljenosti, stečenu zahvaljujući novorazvijenim mlaznim dronima Geran-5 i krstarećim raketama Banderol S-8000. Ukrajinski napadi nastavljaju probijati višeslojnu odbranu oko Moskve i stigli su čak do rafinerije u Omsku u zapadnom Sibiru.
Lideri država članica ZND-a savršeno su svjesni finansijskih i vojnih problema Rusije. Uobičajena pompa samita u Turkmenistanu nije mogla prikriti nezainteresovanost za proširenje saradnje s Rusijom. Odluka Turkmenistana da nabavi rakete zemlja-vazduh Akash od Indije, slično kao i Tadžikistan, značila je da se ruski plan za izgradnju zajedničkog sistema protivvazdušne odbrane koji pokriva cijelu Centralnu Aziju ne provodi aktivno. Jedan od Putinovih sastanaka na samitu ZND-a bio je s iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom, dok nastoji njegovati veze bez pružanja ikakve materijalne pomoći Iranu. Prema prokremaljskom Kommersantu, Putinov sastanak s Pezeshkianom je pomjeren, moguće kako bi se omogućio njegov telefonski razgovor s Trumpom.
Vodeći komentatori su sporazum o izvozu ruskog dizela u Sjedinjene Američke Države proglasili probojem. Zabrinutost ruskih medija zbog Trumpovog potpisivanja novih sankcija 18. septembra zamijenjena je nadama za ublažavanje režima sankcija. Unutar prokremaljskih ruskih medija, samo nekoliko radikalno šovinističkih glasova upozorilo je na krhkost sporazuma o dizelu. Vanjski stručnjaci izrazili su sumnju u sposobnost Rusije da isporuči čak i umjerene količine dizela na svjetsko tržište. Zabrana izvoza dizela i drugih naftnih derivata, koju je ruska vlada djelimično ukinula, imala je za cilj ublažavanje pogoršanja domaće krize s gorivom.
U prvim danima oktobra, Ukrajina je izvela niz udara na rusku energetsku infrastrukturu, uključujući čvorište naftovoda u Samari, rafineriju u Omsku i naftni terminal u Rostovu na Donu. Kremlj bi mogao tvrditi da može ispuniti svoj američki sporazum o dizelu samo ako se zaustave ukrajinski napadi. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pristao je zaustaviti uništavanje ruske naftne industrije, ako se prekinu i masovni ruski napadi na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, ali Putin nije pristao na ovu ponudu. Čini se da su pregovori o okončanju rata, koji su posljednjih sedmica pokazivali određeno obećanje, spremni za zastoj.
Putin možda vjeruje da je uhvatio svježi vjetar u jedra svoje trule topovnjače, ali njegov ratni kurs i dalje prolazi kroz more dubokih problema. Praznina njegovog diskursa u Valdaiju bila je odmah očigledna i trebat će samo malo vremena da se razotkrije njegova nesposobnost da napravi i malu razliku na svjetskim energetskim tržištima. Zelenski je, sa svoje strane, rekao da će Ukrajina organizirati izbore, ako Rusija pristane na 60-dnevno primirje. U kombinaciji s inovativnom borbenom taktikom Ukrajine i unaprijeđenim udarnim sposobnostima, ova diplomatska fleksibilnost ukazuje na to da je otpornost Kijeva dovoljna da prevaziđe daljnje nedaće.