Rusija–Azerbejdžan: Odnosi ponovo narušeni

Ideja Kremlja o pomirenju veoma se razlikuje od ideje Bakua.
Tenzije između Azerbejdžana i Rusije i dalje postoje, uprkos prećutnom pomirenju koje je nastalo kao rezultat sastanka predsjednika dvije zemlje u oktobru u Dušanbeu, u Tadžikistanu.
Tokom razgovora, održanih na marginama samita ZND-a, Putin je izrazio žaljenje što je ruska vojska krajem 2024. godine oborila azerbejdžanski civilni avion, pri čemu je poginulo 39 ljudi.

Okrivio je kombinaciju aktivnosti ukrajinskih dronova u ruskom vazdušnom prostoru i kvara u sistemu protivvazdušne odbrane. Ruski predsjednik obećao je punu saradnju sa istražiteljima i obećao da će se ponašanje svih uključenih zvaničnika ispitati.
Činilo se da se odnosi poboljšavaju do kraja decembra, kada se retorika radikalno pogoršala. Na konferenciji za novinare krajem godine, azerbejdžanski ministar vanjskih poslova Džejhun Bajramov otkrio je da je Baku obaviješten da su ruski istražitelji navodno zatvorili istragu o obaranju azerbejdžanskog civilnog aviona.
Kada je portparol Kremlja Dmitrij Peskov sugerirao da se očekuje da će azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev biti na predstojećem samitu i da će se Putin vjerovatno sastati s njim, azerbejdžanski mediji su rekli da njihov šef države neće prisustvovati.
Tenzije su se pojačale početkom januara kada su se nalazi Ruskog istražnog komiteta pojavili u medijima. Izvještaj o događaju kao da je oslobodio rusku vojsku bilo kakve krivice ili umiješanosti u rušenje aviona, pripisujući pad lošem vremenu i neuspjelim pokušajima slijetanja u Groznom te zaključujući da je avion na kraju udario u tlo dok se približavao Aktauu. Izvještaj je izostavio bilo kakvo spominjanje aktivnosti dronova, kvarova protivvazdušne odbrane, detonacija raketa ili oštećenja od šrapnela - tačaka koje je Putin prihvatio i spomenuo u Dušanbeu.
Baku je brzo ukazao na kontradikcije i sugerirao da Moskva pokušava izbjeći pravnu odgovornost. Nacionalni forum nevladinih organizacija, u međuvremenu, uputio je otvoreno pismo ruskom ambasadoru u Bakuu, nazivajući zatvaranje istrage neprihvatljivim i teško razumljivim. Azerbejdžanski mediji su rusko povlačenje prikazali kao daljnji dokaz trajnih tenzija između Moskve i Bakua.
Bez obzira na razloge posljednjeg razloga narušavanja odnosa, osnovni uzrok je geopolitički. Rusija želi primat na Južnom Kavkazu, dok se Azerbejdžan, slično kao i ostatak regije, tome opire. Planirana posjeta američkog potpredsjednika J.D. Vancea Azerbejdžanu i Armeniji od 9. februara, koja ima za cilj promoviranje uključenosti Washingtona u regiju kroz TRIPP projekt, predstavlja direktan izazov poziciji Rusije.

To još jednom naglašava nelagodu Rusije u bivšim područjima u kojima je imala snažnu ulogu i naglašava da Washington može djelovati protiv osjetljivosti Kremlja u onome što voli nazivati svojim dvorištem. Rat u Ukrajini doveo je do pada saveznika Kremlja u Siriji i Venecueli i pokazao da u transakcijskom svijetu nije dovoljno moćan da bi ostvario svoje geopolitičke ciljeve.
Turska, također, cilja na poziciju Rusije na Južnom Kavkazu. Sve uticajnija na Bliskom istoku, Ankara ima interese u mnogim područjima kao i Rusija. Kremlj fokusiran na Ukrajinu treba Tursku da premjesti izvoz svoje ključne ekonomske snage, sankcionirane nafte i plina te za uvoz ključne tehnologije. To znači da mora biti svjestan onoga što Turska želi.
Za Rusiju, smanjenje njenog uticaja na Azerbejdžan dio je šireg trenda kojim zapadne sile plus Turska ograničavaju projekciju moći Moskve. Bivši rival Azerbejdžana, Armenija, još uvijek je pogođen nedostatkom ruske podrške tokom gubitka Nagorno-Karabaha i odgovorio je traženjem novih dobavljača oružja i diverzificiranijom vanjskom politikom. Odnosi Rusije s Gruzijom ostaju u zastoju, s obzirom na kontinuiranu okupaciju oko 20 posto njene teritorije.
Naravno, Rusija i Azerbejdžan će ostati pragmatični kada su u pitanju komercijalni interesi. Prošle godine, trgovina između Azerbejdžana i Rusije dostigla je pet milijardi dolara, što je porast od 2,5 posto u odnosu na prethodnu godinu. Dvije strane se nadaju da će dostići osam milijardi dolara u bilateralnoj trgovini, rast koji djelimično zavisi od ruske trgovine s Iranom. Tome bi pomogli infrastrukturni projekti širom Evroazije, kao što je Međunarodni transportni koridor sjever-jug. Međusobno suprotstavljanje bilo bi skupo. Rusija može nanijeti ogromnu ekonomsku štetu Azerbejdžanu, dok potonji može ograničiti sposobnost Moskve da dođe do Irana. To znači da će odnos ostati transakcijske prirode.
Ali katastrofa uzrokovana padom civilnog aviona će i dalje teško opteretiti odnose Rusije i Azerbejdžana, iako bi, osim ako ne dođe do veće eskalacije, trebala biti podnošljiva.

Neke stvari je teško oprostiti, posebno događaje visokog profila s masovnim žrtvama poput obaranja leta 8243. Poput obaranja leta MH-17 iznad Ukrajine 2014. godine, široko je zaključeno da je rusko rukovodstvo dalo prioritet prikrivanju, a ne istrazi.

Simbolična izvinjenja i usmena uvjeravanja, iako diplomatski značajna, ne mogu zamijeniti značajnu promjenu u vanjskoj politici. Ukoliko Moskva ne uskladi svoje istražne nalaze s obavezama artikuliranim na političkom nivou, bilateralni odnosi će vjerovatno ostati u najboljem slučaju hladni.