Ruskim regijama nedostaje novca za zapošljavanje i zadržavanje službenika koji bi ispunjavali naredbe Moskve
Sve veći broj ruskih federalnih subjekata nema sredstava za zapošljavanje i zadržavanje osoblja potrebnog za obavljanje poslova koje su im povjereni. Ovi poslovi igraju ključnu ulogu u cjelokupnom funkcioniranju vlade. Nedostatak sredstava sprečava ove federalne subjekte da ispune naredbe Moskve za obavljanje posebnih zadataka kao što su isplata bonusa onima koji potpišu vojne ugovore ili jednokratne isplate onima koji izgube voljene osobe u ruskom ratu protiv.
Iako se ovaj obrazac, pomalo kontraintuitivno, održava u svim područjima, čini se posebno izraženim u regijama i republikama koje ekonomski dobro stoje. Ljudi mogu raditi za veće plaće u vojno-industrijskom sektoru, nego u vladinim birokratijama. U siromašnijim regijama i republikama, rad za državu često je jedina opcija.
Posljedično, ono što bi se povremenom posmatraču moglo činiti kao problem ograničen na regije postaje problem koji se odnosi na Rusiju. Režim ruskog predsjednika Vladimira Putina pogoršava situaciju zahtijevajući veću efikasnost i konsolidaciju. Ima malo dobrih opcija - sve dok nastavlja svoj rat protiv Ukrajine - da pruža osnovne usluge putem federalnih subjekata i obuzda ljutnju naroda, pa čak i elite, zbog gubitka takvih usluga.
Čak i dok ruski mediji postaju sve manje slobodni, došlo je do rasta broja tekstova o problemima koje imaju udaljeni federalni subjekti Rusije u ispunjavanju svojih tradicionalnih zadataka kao što su brazovanje, zdravstvena zaštita i druge osnovne usluge, kao i izvršenja obaveza Moskve u pogledu posebnih zadataka. Jednu od prvih diskusija o tome kako su ove poteškoće povezane s nemogućnošću regionalnih vlada da privuku i zadrže osoblje sada je ponudio Konstantin Kalačev, šef Političke ekspertske grupe sa sjedištem u Moskvi.
Na portalu Regionalni komentar, on kaže da su sve veći zahtjevi prema vladama federalnih subjekata i smanjena podrška Moskve stvorili situaciju u kojoj ove bitne komponente ruske vlade nemaju potrebna sredstva za zapošljavanje ljudi ili čak za zadržavanje onih koje su zaposlili u prošlosti.
U tom tekstu, Kalačev se fokusira na Tatarstan. Ova republika dobro posluje u svom vojno-industrijskom segmentu, ali sugerira da drugi federalni subjekti, uključujući i one gotovo podjednako dobro pozicionirane, sada gube u konkurenciji za kadrove. Kao rezultat toga, nedostaje im osoblja za obavljanje ili vlastitih mandatnih odgovornosti ili zadataka koje im Moskva dodjeljuje, često s nefinansiranim mandatima. Konkretno, on tvrdi:
“Manjak kvalifikovanih kadrova u državnoj službi u Tatarstanu zaista stvara rizike za kvalitet i efikasnost administracije, sprečavajući pravovremeno ispunjavanje državnih programa, a može biti praćen i rastom prijetnji od korupcije. Kao takav, ovaj problem nije samo republički, već problem za cijelu zemlju”, navodi Kalačev.
Rješavanje ovih problema, kaže regionalni analitičar, zahtijevat će povećanje plaća i poboljšanje uslova rada za one koji su zaposleni u federalnim vladama. Putinov režim ne pokazuje znakove da je spreman ili sposoban preduzeti ove korake s obzirom na stalno rastuće troškove za rat protiv Ukrajine. Međutim, Kalačev tvrdi da će regionalne vlade gubiti osoblje u korist favoriziranih preduzeća, a ni regionalni ni općeruski državni zadaci neće biti efikasno rješavani.
Kratkoročno gledano, rastući nedostatak ključnih zvaničnika u regijama, također, znači da Moskva mora intervenirati još češće nego što bi inače. Ne može računati na regionalne birokratije da će provoditi njenu volju - ili centar mora biti spreman da vidi propadanje upravljanja u većem dijelu zemlje.
To stavlja dodatni teret na centar i osigurava da će se Moskva uključiti u pristup "udari krticu" umjesto da se bavi problemima koje stvara ovaj nedostatak vladinih kadrova i negativnom reakcijom ruskog stanovništva na ono što ovi nedostaci podrazumijevaju. Međutim, to pomaže Kremlju da spriječi rast regionalnih izazova za sebe, barem za sada.
Kremlj trenutno izgleda kao da vidi jedan deus ex machina za koji vjeruje da bi mogao pomoći Moskvi da riješi ove probleme bez potrebe da mijenja kurs općenito. Reintegrira veterane Putinovog rata protiv Ukrajine u državnu službu. Kremlj je institucionalizirao ovu ideju kroz svoj program "Vrijeme heroja" i svoj zahtjev da regionalne vlade daju veteranima prednost pri zapošljavanju. Provedbaove ideje ima ozbiljne probleme.
Malo veterana ima vještine koje ih čine glavnim kandidatima za državne usluge koje pružaju regije. Većina regionalnih vlada ih izgleda nerado prihvata. Većina veterana je služila, jer su mogli zaraditi neviđene količine novca i stoga je manje vjerovatno da će biti uvjereni od drugih Rusa da rade za manje novca u regionalnim vladinim agencijama, a ne u privatnom.
Shodno tome, ova nada Kremlja vjerovatno će se pokazati kao pusti san, jer neće obezbijediti više osoblja za regionalne vlade u vrijeme kada će upravo te vlade morati snositi sve veće terete koje, sa svojim trenutnim brojem osoblja, gotovo sigurno neće moći ispuniti i koji će prisiliti Moskvu da intervenira na druge načine.
Ovi problemi ukazuju na to da će izazovi na koje Kalačev i drugi ukazuju ubrzati ukupni pad kvaliteta i efikasnosti ruske uprave. Ovaj pad ne mora nužno ukazivati na bilo kakav trenutni raspad. Međutim, mogao bi to izazvati, posebno tokom borbe za nasljeđivanje nakon što Putin ode sa scene. To svakako znači da se većim dijelom Ruske Federacije neće biti efikasno upravljano, da će se ljutnja među ruskim narodom, regionalnim elitama, pa čak i ljudima u Moskvi, pojačati, i da će Putinov režim, u svom nastojanju da se održi na vlasti iznad svega, uzvratiti još većom represijom u nadi da će to biti dovoljno. Ta nada je gotovo sigurno uzaludna, bez obzira na to koliko povjerenja u nju imaju kremaljski diktator i mnogi njegovi poštovatelji drugdje.