14.12.2025.

Sveprisutni utIaj Rusije na Zapadnom Balkanu

Čak i sa smanjenim političkim i ekonomskim resursima od 2022. godine, Rusija nastavlja provoditi jeftinu strategiju poremećaja na Zapadnom Balkanu, podržavajući lokalne aktere i narative koji podstiču nestabilnost.
Zapadni i lokalni zvaničnici i stručnjaci često su prikazivali Rusiju kao subjekt koji namjerno destabilizira Balkan, kako bi ometala integracije u EU i NATO. I predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, i šefica za vanjsku politiku, Kaja Kallas, izjasnile su se protiv „ruskog 'hibridnog rata' koji ima za cilj destabilizaciju demokratija Zapadnog Balkana“. Ipak, službeni dokumenti Moskve i raspodjela resursa sugeriraju da regija nije među glavnim prioritetima ruske vanjske politike. Koncept ruske vanjske politike za 2023. godinu ne spominje regiju, što dodatno sugerira da rat protiv Ukrajine trenutno zaokuplja gotovo svu političku, ekonomsku i vojnu pažnju Moskve.
Uprkos tome, Moskva zadržava neke uticajne političke i energetske poluge u regiji - i snažne historijske, kulturne i vjerske veze sa Srbijom, svojim tradicionalnim uporištem na Balkanu.
Rusko prisustvo na Balkanu
Ruski uticaj na Balkanu se često prikazuje kao direktan proces od vrha prema dolje ili kao orkestrirano, zlonamjerno ekonomsko prodiranje. Međutim, kako tvrdi Vuk Vuksanović, on je manje proizvod centralizirane strategije Kremlja, a više usklađivanja sa simpatizerima lokalnih lidera. Moskva ima koristi od mnogih tenzija u regionu, umjesto da ih direktno orkestrira. Autoritarne vlade, poput onih u Srbiji i Republici Srpskoj (RS) u Bosni i Hercegovini, inspirirane su modelom upravljanja od vrha prema dolje u Kremlju, odražavajući njegov pristup neslaganju, kontroli medija i preuzimanju institucija.
Moskva posebno iskorištava dva lokalna fenomena - prvo, pogoršanje demokratskih standarda, što je posebno vidljivo u Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić vlada na sve autoritativniji način od 2012. godine, dok lider RS Milorad Dodik provodi politike koje potkopavaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Obojica održavaju bliske lične veze sa Vladimirom Putinom. Od 2022. godine održano je najmanje devet sastanaka između Dodika i Putina.
Srbija i RS su jedini evropski entiteti koji nisu uveli sankcije Rusiji od invazije na Ukrajinu. Bosna i Hercegovina se formalno uskladila sa sankcijama EU, ali ih nikada nije implementirala.

U Srbiji je demokratska regresija odavno evidentna. Mediji su strogo kontrolirani, državni ugovori su netransparentni, a organizacije civilnog društva su podložne uznemiravanju i nadzoru. U Republici Srpskoj, vlada je još pomnije slijedila ruski priručnik. U februaru 2025. godine usvojila je "zakon o stranim agentima" koji će ozbiljno ograničiti djelovanje nevladinih organizacija i nezavisnih medija. Zakon suštinski uvodi mjere kao i slični zakoni u Rusiji, Gruziji i drugim postsovjetskim državama, osmišljene da uguše vanjski uticaj i potiskuju glasove opozicije. Rusija je, također, ponovila stav predsjednika Vučića nazivajući "obojenom revolucijom" antivladine proteste koji su karakterizirali Srbiju u protekloj godini.
Drugi fenomen je postojanje snažnog vjerskog osjećaja, koji nije u potpunosti odvojen od političke moći. Koristeći pravoslavni kulturni i duhovni afinitet, Moskva njeguje lojalnost među većinom u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, kao i značajnim grupama u Bosni. Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski ambasador u Srbiji, optužio je Zapad za uništavanje pravoslavnih vrijednosti.

Ideološki afinitet: "Srpski svijet"
Ideološke paralele između Beograda i Moskve su duboke. Ključni arhitekta ovih veza bio je Aleksandar Vulin, bivši zamjenik premijera i šef obavještajne službe Srbije. Označen kao "kremaljski trbuhozborac", Vulin je održavao otvorene kanale veza sa Moskvom, dok je Vučić javno izbjegavao susret sa Putinom više od tri godine. Iako je sankcioniran od strane SAD-a 2023. godine, Vulin je ipak predstavljao Srbiju na samitu BRICS-a u Kazanju 2024. godine, gdje se ponovo sastao sa Putinom uprkos prigovorima EU.
Godine 2021., dok je bio ministar unutrašnjih poslova, Vulin je oživio ideju "srpskog sveta" - političkog i kulturnog prostora koji ujedinjuje sve Srbe u regiji, sa ciljem suprotstavljanja navodnom širenju "Velike Albanije". Projekat odražava i ideologiju "Velike Srbije" iz 1990-ih i doktrinu Kremlja o ruskom miru ("Ruskom svijetu"), koja spaja kulturni identitet sa geopolitičkim ambicijama.
Rusija je, također, koristila „kosovsku kartu“ kao osnovu za svoje političke veze s Beogradom: sprečavanjem priznanja Kosova u UN-u, Rusija njeguje imidž zaštitnika granica Srbije, osiguravajući simpatije javnosti i jačajući odanost Beograda. Međutim, uloga Rusije u pitanju Kosova je ograničena i indirektna. Osim političkog saveza između Beograda i Moskve, za koji je nepriznavanje Kosova fundamentalno, Rusija nema angažmana na terenu i ne podstiče direktno tenzije koliko to čini Beograd. Savez Beograda i Moskve je pragmatičan i zasnovan na obostranim interesima, a ne na panslavenskom bratstvu, kako tvrdi propaganda. Čini se da Rusija ubire plodove ove strategije: ankete javnog mnjenja dosljedno otkrivaju proruske (i anti-NATO) stavove Srba, čak i u kontekstu rata protiv Ukrajine.


Budućnost energetske karte


Energija se dugo opisuje kao najopipljiviji instrument uticaja Moskve na Balkanu, iako je njena moć često preuveličana. Srbija uveliko ovisi o ruskom plinu, koji se isporučuje kroz regionalne plinovode i kojim se upravlja dugoročnim ugovorima sa Gazpromom. Nakon invazije Rusije na Ukrajinu 2022. godine, Vučić je potpisao „izuzetno povoljan“ trogodišnji sporazum o snabdijevanju gasom sa Rusijom, koji je sada produžen do kraja 2025. godine. Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija, također, dobijaju mali dio svoje energije iz ruskog gasa.
Iako trgovina gasom podupire političku bliskost – jačajući percepciju zajedničke ekonomske sudbine i pomažući srpskim liderima da opravdaju kontinuirane veze sa Rusijom uprkos pritisku Zapada – njena strateška težina ne bi trebala biti preuveličana. U Srbiji, prirodni gas predstavlja otprilike 15 posto ukupne potrošnje energije, daleko ispod uglja i nafte. Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija, također, uvoze ograničene količine ruskog gasa, ali se prvenstveno oslanjaju na ugalj. Nijedna nije glavni kupac na globalnom nivou, u poređenju sa Njemačkom, Turskom ili Italijom, Balkan je marginalan za energetsku računicu Moskve.
Gazprom je, također, posjedovao većinski udio u Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je nekada upravljala jedinom rafinerijom u zemlji. Međutim, rusko vlasništvo nad NIS-om postalo je teret, posebno nakon 2022. godine: od oktobra 2025. godine, NIS se nalazi na listi sankcija SAD-a nakon ruske invazije na Ukrajinu, što je navelo rusku stranu da prenese kontrolu i uticaj nad NIS-om na treću stranu.

 

Sveprisutne ruske veze


Uprkos ograničenim resursima, Rusija nastavlja iskorištavati ovaj savez kao dio svoje šire konfrontacije sa Zapadom. Političke veze između Moskve, Beograda i Banje Luke (glavnog grada RS-a) osiguravaju kontinuirano rusko prisustvo. Nakon invazije na Ukrajinu, hiljade Rusa preselilo se u Srbiju - neki izbjegavajući regrutaciju, drugi tražeći sigurnost ili investicijske prilike. Njihov dolazak, posebno bogatih emigranata, potaknuo je ogorčenje u Beogradu usred rastućih cijena kirija i nekretnina. Ipak, srpska vlada je, također, pomagala Moskvi u vezi sa ruskim disidentima, navodno olakšavajući protjerivanje opozicionih ličnosti na zahtjev Kremlja. Nezavisni ruski i srbijanski mediji kasnije su otkrili da je Beograd dodijelio državljanstvo za više od 200 Rusa povezanih s FSB-om ili sankcioniranim državnim preduzećima poput Gazproma - službeno navodeći "srpske nacionalne interese". Ovaj potez je efektivno omogućio ovim osobama bezvizni pristup EU, jačajući mrežu uticaja Moskve.

Iako Rusija ne može konkurirati evropskoj ili kineskoj trgovini i investicijama, njena jeftina strategija podržavanja kontroverznih narativa, iskorištavanja lokalnih podjela, vjerskih osjećaja i frustracije sporim procesom proširenja EU omogućava joj da zadrži sveprisutan uicaj koji će opstati uprkos "ometanju" Moskve u Ukrajini.