Kornjačinim korakom: Kako funkcioniraju sankcije na prihode Rusije od nafte i gasa

 

Prve sankcije Rusiji uvedene su još 2014. godine. Za EU je to označilo početak preispitivanja njene vanjske politike, jer rusko-gruzijski rat 2008. godine, koji je osuđen u rezolucijama i izjavama, nije doveo do nametanja ograničenja.

Od 2022. ograničenja su značajno proširena, postajući sve strožija i usmjerena na nanošenje štete Rusiji. EU je usvojila 13 paketa sankcija od februara 2022. godine i produžila njihovo važenje za još šest mjeseci u januaru ove godine.

Sankcije i kontrolu izvoza uvela je koalicija više od 30 zemalja, koje čine 50 posto svjetske ekonomije. Nekoliko država nije podržalo unilateralna ograničenja Rusiji, uključujući Kinu, Indiju, Iran, UAE, Izrael i Saudijsku Arabiju. Turska, članica NATO-a, i Srbija, kandidat za članstvo u EU, također, nisu pristupile sankcijama.

Uvođenje sankcija 2022. godine može se podijeliti u nekoliko faza. U prvoj fazi obuzdavanja (novembar 2021. – 20. februar 2022. godine) vođeni su diplomatski pregovori.

Druga faza počela je 21. februara priznanjem nezavisnosti samoproglašenih 'Narodnih republika' Donjecka i Luganska od strane Moskve. Sjedinjene Američke Države i EU uvele su nekoliko trgovinskih, finansijskih i individualnih ograničenja istog dana. Sankcije su najavile i Ujedinjeno Kraljevstvo (22. februar), Australija (23. februar) i Japan (24. februar). Njemačka je 22. februara suspendirala certifikaciju Sjevernog toka 2.

Treća etapa počela je 24. februara.

Sankcije Rusiji imaju za cilj postizanje tri cilja:

 

U ekonomskoj sferi, sankcije su usmjerene na kanale plaćanja Rusije (banke i finansijski sistem), ruske rezerve i prihode od nafte.

 

Cijene nafte

 

Sankcije za fosilna goriva sastoje se od dva elementa: zabrane uvoza i ograničenje prodajne cijene.

Brojne zemlje su uvele embargo na pomorski uvoz ruske nafte i određenih naftnih derivata, uz neke izuzetke. EU je usvojila prvu zabranu u junu 2022. godine.

Gornja granica cijene od 60 dolara po barelu nafte (oko 159 litara) postavljena je u decembru 2022. godine kako bi se smanjili prihodi Moskve. Ovo je dopunjeno ograničenjima na naftne derivate: 45 dolara po barelu za niže naftne derivate i 100 dolara po barelu za premium naftne derivate. Koalicija za ograničenje cijena uključuje zemlje G7, Australiju, EU, dok Norveška i Švicarska, također, uvode ograničenja.

Ograničenje funkcionira tako što omogućava kompanijama iz zemalja članica koalicije da pružaju pomorske usluge vezane za rusku naftu (transport, osiguranje, finansije) samo ako je prodajna cena jednaka ili manja od 60 dolara. Ako nabavna cijena prelazi limit, primjenjuju se sankcije.

Gornja granica cijene u suštini djeluje kao popust na rusku naftu, omogućavajući kupcima iz trećih zemalja da pregovaraju o boljim uvjetima prodaje. Osim toga, oko 90 posto tržišta pomorskog osiguranja drže kompanije iz zemalja koalicije.

Sirova nafta čini 56 posto ruskih prihoda od izvoza svih fosilnih goriva. Gubici tokom godine od uvođenja ograničenja procjenjuju se na 34 milijarde eura ili 14 posto pada prihoda od izvoza nafte. U prvom kvartalu 2023. gubici su dostigli vrhunac od 180 miliona eura dnevno, pavši na 50 miliona eura u drugom kvartalu i 90 miliona eura u trećem kvartalu.

Gubitak prihoda ovisi o svjetskim cijenama nafte i sposobnosti koalicije da pronađe i kazni prekršitelje. Cijene nafte u posljednje dvije godine bile su nestabilne, dostižući 120 dolara po barelu u junu 2022. i trenutno se kreću oko 80 dolara.

Visoke cijene u 2022. godine bile su  rezultat činjenicu da su sankcije najavljene s odgođenim datumom, što je dovelo do situacijskog povećanja potražnje, jer su potrošači stvarali rezerve pripremajući se za mogući nedostatak ponude, koji se na kraju nije desio.

 

Kako zaobići sankcije?

 

Efikasnost sankcija je nedavno oslabila. Cijena nafte je u drugoj polovini 2023. godine premašila limit od 60 dolara po barelu, a veličina "popusta" je smanjena. Razlika u cijeni između Brent i Urals nafte iznosila je 40 dolara po barelu u januaru 2023. i 15 dolara u drugoj polovini 2023. godine.

To dovodi do postepenog jačanja pravila o kontroli izvoza. Postavlja se pitanje uspostavljanja monitoringa zaliha nafte i proširenja ograničenja.

Uvođenje sankcija u decembru 2022. dovelo je do pada cijena. Međutim, od druge polovine 2023. godine vrijednost je premašila 60 dolara po barelu.  

Rusija koristi "flotu u sjeni" za izvoz nafte, koju čine tankeri iz zemalja koje se nisu pridružile sankcijama. To omogućava povećanje prodajne cijene. U oktobru 2023. godine 62 posto ruske nafte je transportovala "flota u sjeni". Tokom godine sankcija, takvim tankerima se transportovalo 38 posto od ukupnog ruskog izvoza nafte: 47 posto sirove nafte i 27 posto naftnih derivata.

Od druge polovine 2023. godine dolazi do stabilizacije transporta nafte od strane "flote u sjeni" na nivou od 65-70 posto ruske nafte.

S tim u vezi je i korištenje plovila iz EU i zemalja G7 ili osiguranika u tim zemljama. Rusija se i dalje oslanja na ovaj način izvoza. U oktobru-novembru 2023. godine, jedna trećina ruske nafte je izvezena uz učešće dobavljača iz EU ili zemalja G7.

Uvoz naftnih derivata proizvedenih od ruske nafte jedan je od načina da se oslabi uticaj sankcija. Sirovina se prerađuje u trećoj zemlji, a zatim šalje na odredište. Naprimjer, Britanija je uvezla oko tri posto naftnih derivata (vrijednih 660 miliona eura) proizvedenih od ruske nafte. Prerađena nafta iz Rusije možda je stigla i u SAD.

 

Gde su nestali nafta i gas?

 

Treće zemlje koje kupuju naftu sa popustom imaju koristi od ograničenja cijena nafte. Rusija je prinuđena tražiti nove kupce za koje je popust značajan uslov.

Obim izvoza sirove nafte i naftnih derivata ostaje na nivou sa početka 2022. Međutim, zemlje u koje se izvozi nafta su se promijenile. Izvoz sirovina je preorijentiran iz Evrope na istok.

Udio EU je u padu od početka rata, dok je Indija postala jedan od glavnih trgovinskih partnera.

„Energetski proizvodi“ čine 2/3 ruskog izvoza u Kinu. Indija je postala jedan od glavnih trgovinskih partnera, sa povećanjem uvoza nafte iz Rusije od 134 posto, što iznosi 32 milijarde eura godišnje. Ukupno, 46 posto pomorskih zaliha nafte ide u tu zemlju. Pojavila su se i nova tržišta, a Mijanmar je najveće sa 758 miliona eura.

Treba napomenuti da preorijentacija ruskog izvoza na istok povlači veće logističke troškove, posebno u poređenju sa izvozom nafte cjevovodima u EU.

 

Energetska sigurnost Evrope

 

Kada se govori o ograničenjima ruskih energetskih resursa, prije svega treba uzeti u obzir Evropu, jer je ona u prošlosti bila jedan od glavnih klijenata Rusije. EU radi na promjeni situacije. Naprimjer, plan REPowerEU ima za cilj uklanjanje ovisnosti o ruskom plinu do 2030. godine.

Embargo pokriva oko 90 posto uvoza nafte iz Rusije. Međutim, Evropa nastavlja kupovati rusku naftu i gas.

EU čini osam posto izvoza nafte, što je čini trećim najvećim kupcem nakon Kine (52 posto) i Indije (33 posto). Nafta do Bugarske stiže morskim putem, što je jedan od izuzetaka od sankcija, i naftovodima do Češke, Slovačke i Mađarske. Jedan od ovih cjevovoda prolazi kroz ukrajinsku teritoriju.

 

Gas stiže u Francusku i Španiju preko LNG terminala, dok Mađarska, Slovačka i Češka dobijaju energente putem gasovoda. Ove tri zemlje će prve nastradati u slučaju zaustavljanja tranzita kroz Ukrajinu.

EU je najveći kupac ruskog gasa putem LNG-a (50 posto ukupne količine) i gasovoda (39 posto).

Iako EU nije uvela sankcije protiv ruskog gasa, ograničenje cijene od 180 eura/MWh dogovoreno je u decembru 2022. Ograničenje još nije korišteno, a isporuke u martu koštale su 30 eura/MWh. Ovo je odraz energetske krize iz 2022. godine.

Sjedinjene Američke Države zabranile su uvoz ruske nafte i gasa u martu 2022. To je bilo relativno lako učiniti, jer ova zemlja raspolaže dovoljnim vlastitim energetskim resursima.

Umjesto toga, uvedene su sankcije kompanijama i energetskim projektima. Naprimjer, projekat Arctic LNG 2 bio je podložan ograničenjima od strane SAD.

 

Šta je sa Rusijom?

 

Jačanje sankcija zavisi od stanja ruske ekonomije, jer je cilj potkopavanje njene sposobnosti da vodi rat.

U 2023. godini ruska ekonomija je pokazala rast od 3,6 posto, što je više od predviđanja. Pokretači rasta su vojna i srodne industrije, kao i građevinarstvo. Domaću potražnju pokreće fiskalni stimulans, koji čini 10 posto BDP-a u periodu 2022-2023.

Nakon oštrog pada u februaru 2022. godine, kurs rublje se stabilizirao i postepeno depresira. U odnosu na oktobar 2022. godine, rublja je izgubila oko 40 posto vrijednosti u odnosu na dolar. Međutim, to dovodi do zanimljivog efekta: devalvacija omogućava da se budžetski prihodi održe u uslovima pada dolarskih izvoznih prihoda od izvoza nafte.

Osim promjene zemalja za izvoz sirovina, došlo je i do promjene porijekla robe za uvoz, pri čemu su Kina i Indija postale glavni izvori.

 

Šta je slijedeće?

 

Efikasnost gornje granice cijene nafte zavisi od napora članica koalicije da se pridržavaju sankcija.

Poboljšanje praćenja i provođenje ograničenja cijena trebao bi biti jedan od glavnih prioriteta. I dalje postoje „rupe“ koje omogućavaju zaobilaženje sankcija, poput izvoza naftnih derivata proizvedenih od ruske nafte i prerađenih u drugim zemljama, „flote u sjeni“ i pitanje ograničenja bankarskog poslovanja u slučaju ekscesa sa cijenama.

Cijena ruske nafte mijenja se zajedno sa svjetskim cijenama. I postavlja se pitanje: koliki će biti popust ako, naprimjer, Brent poraste iznad 100 dolara po barelu? OPEC pokušava podići cijene smanjenjem ponude. U slučaju pada vrijednosti nafte ispod 60 dolara, efekat ograničenja će nestati.

 

Postoje prijedlozi da se maksimalna cijena ograniči na 30 dolara po barelu. Očekuje se da će to smanjiti prihode Rusije za još 49 posto. Međutim, problem ostaje isti – praćenje i provođenje sankcija.