Modus Operandi’: Trag dugovanja kineske firme i eksploatacija radnika u Srbiji
Nakon što je uhvaćena u trgovini i eksploataciji vijetnamskih radnika u Srbiji 2021. godine, kineska građevinska firma sa značajnim prisustvom u ovoj balkanskoj zemlji sada se suočava sa novim optužbama zbog radnika iz Indije, kao i sa sumnjama za dugovanja koja su kulminirala blokadom njenog bankovnog računa. Dokazi ukazuju na "uznemirujući trend", rekao je specijalni izvjestilac UN-a za BIRN.
Rafiul Bux je zarađivao 300 dolara mjesečno kao mehaničar u Indiji. Radio je i u Kuvajtu na popravci klima uređaja, ali je otišao zbog uslova rada. Zatim je ugledao oglas agencije za zapošljavanje u New Delhiju pod nazivom M&S International.
Tamo mu je agent rekao da bi mogao raditi u Srbiji za kompaniju ekstravagantno nazvanu China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction ili skraćeno CEEG TEPC.
Ponuđena plaća je iznosila 700 dolara mjesečno, značajnu svotu za 37-godišnjeg Buxa, koji je izdržavao ženu i dva mala sina.
„Da bih izdržavao porodicu i zaradio novac, želeo sam doći u Srbiju“, rekao je Bux u izjavi srbijanskoj policiji, koju je prenio BIRN.
Agencijska provizija je, međutim, bila 3.500 dolara, što ga je opterećivalo bankovnim kreditom, zatim uslovi rada i života sa kojima se susreo u Srbiji, nedostatak medicinske pomoći, neisplaćene plaće i činjenica da je njegov pasoš mjesecima držao njegov poslodavac.
Bux je jedan od 14 državljana Indije koji su ove godine dali izjave policiji na osnovu pritužbe koju je u njihovo ime podnijela nevladina organizacija Astra, koja, između ostalog, radi na sprečavanju trgovine ljudima.
Nakon medijskih izvještaja, CEEG TEPC je otplatio dugove za njih 11, uključujući Buxa, i vratio ih u Indiju 4. februara, ali to nije spriječilo tužitelje da pokrenu slučaj na osnovu Astrine žalbe. Ostala trojica Indijaca žive na nepoznatoj lokaciji u Srbiji.
Još ništa nije dokazano, ali dokumenti koje je BIRN pregledao uz konsultacije sa stručnjacima snažno ukazuju na slučaj organizirane eksploatacije radnika, samo nekoliko godina nakon prvih ovakvih optužbi na račun CEEG TEPC-a u vezi sa navodnom trgovinom ljudima kada su u pitanju bili vijetnamski državljani.
I to nije jedina mrlja u portfoliju kompanije. Od osnivanja u Srbiji 2018. godine kao dijela kineske inicijative Pojas i put, CEEG TEPC je tužilo najmanje 25 različitih srbijanskih kompanija tražeći odštetu u ukupnom iznosu od 3,3 miliona eura. Do sada su sudovi naložili kineskoj firmi da plati 2,5 miliona eura, otkriva BIRN, a u najmanje jednom slučaju morala je posredovati Vlada Srbije.
Od 4. marta bankovni račun kompanije je u blokadi zbog duga od 4,9 miliona eura, navodi se u bazi podataka Narodne banke Srbije, NBS.
Stručnjaci kažu da obim prekršaja otvara glavna pitanja postupanja sa stranim ulaganjima u zemlji.
Ugovori koje podržava država
Prema finansijskoj evidenciji koju je pregledao BIRN, pored izgradnje fabrike guma Linglong, CEEG TEPC je 2022. godine dobio i ugovor vrijedan 158 miliona eura za izgradnju puta koji povezuje Valjevo u zapadnoj Srbiji sa autoputem Miloš Veliki.
Također je angažovana 2021. godine za izgradnju termoelektrane u Pančevu kod Beograda no poslu vrijednom 23 miliona eura.
Zatim je postojao ugovor vrijedan 2,1 milion eura za učešće u izgradnji rudnika zlata Cukaru Peki za kineskog giganta Zijin u istočnoj Srbiji.
Ministarstvo građevinarstva Srbije nije odgovorilo na zahtjev za informacije o svim državnim projektima koji uključuju CEEG TEPC i njegovu dosadašnju evidenciju.
“Mislim ovo sve potvrđuje da su određeni investitori ili poslodavci favorizirani, da državni organi nisu radili svoj posao i da je šema kršenja zakona, zapravo vrlo jasno i transparentno, dovela do masovne eksploatacije radnika sa mnogo elemenata koji ukazuju da su žrtve trgovine ljudima“, rekao je Mario Reljanović, naučni saradnik Instituta za radno pravo u Beogradu.
Tomoya Obokata, specijalni izvestitelj Ujedinjenih nacija za savremene oblike ropstva, rekao je za BIRN da ni CEEG TEPC ni Vlada Srbije nisu odgovorili na pismo koje su on i još tri specijalna izvestitelja UN poslali u januaru 2022. godine u vezi sa prethodnim slučajem vezanim za vijetnamske radnike.
“Svakako smo zabrinuti jer je Vlada Srbije prvenstveno odgovorna za istraživanje ovih navoda, procesuiranje i kažnjavanje da li su te tvrdnje tačne i zaštitu žrtava”, rekao je Obokata i dodao da dosadašnji dokazi ukazuju na barem prisilni rad u slučaju Vijetnamaca, kao i Indijaca.
„U vašoj zemlji postoji uznemirujući trend i na Vladi Srbije je da uradi nešto po tom pitanju“, rekao je on za BIRN. „Ako srbijanske vlasti to ne rade, trebale bi biti odgovorne kao država i kao vlada za omogućavanje radne eksploatacije i trgovine ljudima.
Rad bez radne dozvole
I Vijetnamci i Indijci su dovedeni da rade za CEEG TEPC u zrenjaninskoj fabrici guma kojom upravlja kineski gigant guma Shandong LingLong, glavni dobavljač evropske automobilske industrije, čije prisustvo u Srbiji u velikoj meri subvencionire srbijanska država.
Linglong i njegov podizvođač
LingLong je negirao da ima bilo kakve veze s indijskim radnicima i rekao da je njegov ugovor sa CEEG TEPC istekao u septembru 2022. godine.
Ali radnici imaju video snimke na kojima rade na krovu fabrike 2023. i legitimacije od 31. decembra 2023. godine.
Gigant u proizvodnji guma imao je vlastitih problema sa CEEG TEPC. U arbitražnom slučaju pokrenutom 2022. godine u Privrednoj komori Srbije, od LingLonga se traži 33,6 miliona eura odštete. BIRN nije mogao utvrditi kako je slučaj završio, a Privredna komora je kao razlog za nedostavljanje informacija navela "poslovnu povjerljivost".
Prema dokazima koje je BIRN vidio, CEEG TEPC je lažno klasificirao indijske radnike kao „poslane radnike“, odnosno, zaposlenike druge kompanije poslane da obavljaju usluge u drugoj zemlji na privremenoj osnovi.
Po tom osnovu su ušli u Srbiju u junu i septembru 2022. godine, uprkos činjenici da u tom trenutku nisu imali ugovor sa CEEG TEPC ili bilo kojom drugom kompanijom. U jednom dokumentu o "privremenom boravku" koji je vidio BIRN navodi se da je izdat prema "sporazumu o poslovno-tehničkoj saradnji", koji se primjenjuje samo u slučajevima "poslanih radnika".
Prema članu 19. Zakona o zapošljavanju stranaca Srbije, to bi zahtijevalo da Indijci budu zaposleni u CEEG TEPC ili nekoj drugoj kompaniji najmanje godinu dana prije dolaska u Srbiju.
Kada su došli u Srbiju, Indijci su upućeni na posao bez radnih dozvola, ne postoji evidencija da je bilo koji državljanin Indije radio za CEEG TEPC 2022. godine u Nacionalnoj službi za zapošljavanje Srbije.
“Ako su ti radnici počeli raditi prije nego što su dobili ‘radne dozvole’, to je nezakonito i to bi trebao ispitati Inspektorat za rad”, rekao je Stefan Pekić, advokat specijaliziran za korporativno i radno pravo u vezi sa radnicima migrantima.
U intervjuu za BIRN, Bux je rekao da je stigao u grupi od 10 osoba u junu 2022. godine i da je radio na lokaciji LingLong do augusta 2023. godine. Slično, u januaru 2022. godine, Inspektorat za rad Srbije je otkrio da je 318 Vijetnamaca radilo za CEEG TEPC bez radnih dozvola na lokaciji postrojenja LingLong i podnio prekršajnu prijavu.
“To znači da ovo nije izolovan incident, već modus operandi”, rekao je Reljanović. „Ako radnici nisu bili prijavljeni, to znači da CEEG TEPC nisu plaćali porez za njih u Srbiji. To je nešto što institucije trebaju istražiti”.
CEEG TEPC je 2023. godine dobio radne dozvole za šest Indijaca, na osnovu "poslanih radnika". Bux je rekao da je "oko 70" drugih Indijanaca već radilo na lokaciji LingLonga kada je on stigao.
Reljanović je rekao da ima osnova da se istraži moguća korupcija.
“Postavlja se pitanje – ko je pregledao dokumentaciju i dao saglasnost za izdavanje radnih dozvola kada očigledno nisu bili ispunjeni uslovi? To je ista lažna šema koja je uključila nekoga u Nacionalnoj službi za zapošljavanje Srbije, identičnoj onoj za vijetnamske radnike”.
Drugi indijski radnik, identificiran po inicijalima B.P., rekao je policiji da je uprkos uslovima – radnim satima i prisiljavanju da radi čak i kada je bolestan – nastavio da radi za CEEG TEPC pošto mu je rečeno da mu neće dati novac za povratnu kartu ili prethodne neisplaćene plaće.
“Svo vrijeme sam imao na umu činjenicu da sam se zadužio i da moram raditi da otplatim dugove”, rekao je 28-godišnjak u izjavi policiji, koju je vidio BIRN.
Obokata, specijalni izvjestitelj UN-a, rekao je da takve naknade predstavljaju eksploataciju.
“Oni to ne bi trebali plaćati; poslodavci bi trebali biti ti koji bi trebali platiti za sve ovo, a vlade da prate te prakse”, rekao je on za BIRN.
Ambasada Srbije u Indiji nije odgovorila na zahtjev za komentar. Ni Odeljenje za strance srbijanske policije, koje izdaje boravišne dozvole, NSZ ili Ministarstvo rada.
BIRN je poslao e-mail CEEG TEPC na njegovu adresu za javne upite, ali su se poruke vratile. Brojevi telefona kompaniju navedeni za kontakt, također, nisu radili, a niko se nije javljao na interfon u vili koju ta kompanija iznajmljuje u elitnom predgrađu Beograda, na Dedinju. Njegova službena, registrirana adresa je adresa računovodstvene agencije sa kojom radi.
Ugovori su više nezakoniti nego legalni
Ugovori koje su Indijci potpisali, kada su već bili u Srbiji, veoma su problematični.
„Nezakonitosti u ugovoru o radu su takve da je lakše izbrojati šta je legalno nego šta nije“, rekao je Reljanović za BIRN.
Dvogodišnji ugovor predviđa da se od Indijaca očekuje da rade "redovno" po 10 sati dnevno, 26 dana u mjesecu. To iznosi 260 sati mesečno, 68 sati više od zakonskog ograničenja iz člana 4. Zakona o radu Srbije, uključujući i prekovremeni rad.
"Tako da je i sa produžecima previše", rekao je Reljanović. „A to čak nije ni prekovremeni rad, to je u ugovoru označeno kao redovno radno vrijeme”.
U ugovoru se navodi da će svaki prekovremeni rad – iznad 10 sati dnevno „redovnog” rada – biti nadoknađen po istoj stopi, što je, također, nezakonito po srbijanskom Zakonu koji zahtijeva bonus od 26 posto za prekovremeni rad.
Ugovorom je predviđen i probni rad od dva mjeseca nakon kojeg poslodavac, ukoliko nije zadovoljan radom uposlenika, ima pravo da mu smanji plaću, što je opet nezakonito po zakonu Srbije. Tačka 6 predviđa da CEEG TEPC zadržava plaću za prvi mjesec kao depozit koji se vraća tek na kraju ugovora. I to je nezakonito, rekao je Reljanović za BIRN.
Da stvar bude gora, kada u LingLongu nije bilo mnogo posla, CEEG TEPC je svoje radnike „iznajmio“ drugim kineskim kompanijama koje posluju u Srbiji, bez podnošenja bilo kakvih potrebnih dokumenata, saznaje BIRN.
Prema izjavama datim policiji, u augustu prošle godine najmanje osam Indijaca – uključujući B.P. – CEEG TEPC je poslao da rade na drugom projektu koji podržava srbijanska država – radi se o radovima na pruzi brze željeznice između sjevernih srbjanskih gradova Novog Sada i Subotice.
B.P. je rekao policiji da radi za China Railway International, CRI.
Drugi su rekli policiji da su 31. januara 2023. godine menadžeri CEEG TEPC tražili da potpišu dokument u kojem se navodi da su zapravo zaposleni u subotičkoj firmi pod nazivom LYQ d.o.o., da su im plaće u potpunosti isplaćene i da su im ugovori zvanično raskinuti.
Indijci su to odbili i rekli policiji da su bili fizički napadnuti.
Bux je rekao da CEEG TEPC pokušava pokriti svoje kolosjeke pošto ih je poslao da rade na železničkoj pruzi u Subotici.
“China Energy Company je od nas zatražila da potpišemo ovaj papir kako bismo izbjegli njihove probleme”, rekao je on za BIRN.
Prema saznanjima BIRN-a, LYQ d.o.o. osnovao je u januaru 2023. kineski državljanin Tang Hengzhen i registriran je na istoj adresi kao i radnici iz Vijetnama i Indije.
U izjavi za BIRN, Bux je spomenuo kineskog šefa, “starog 45 ili 50 godina”, kojeg je nazvao “gospodin Guy” i rekao da je bio zadužen za Indijce.
Bux je rekao da je Guy ignorirao njihove pritužbe na njihove životne uslove, odvezao ih je u Suboticu da rade na željezničkoj pruzi i koji je imao svoj pasoš od novembra 2023. do 4. februara, kada je Bux odleteo nazad u Indiju.
Radnici su 'iznajmljeni' negdje drugdje
Broj telefona Guya, koji su policiji dali indijski radnici, nalazi se u poslovnom registru Srbije kao kontakt broj LYQ d.o.o. Kada je BIRN pokušao kontaktirati Guya, broj nije radio. Niti je registrovan pod Hengzhen kao službeni vlasnik LYQ-a.
Prema navodima NVO Astra, koja zastupa radnike, beogradski advokat Dejan Grujić je 1. februara prišao Indijcima sa dokumentima "punomoći" te ih pozvao da potpišu, rekavši da će im vratiti novac koji im se duguje pod uslovom da prekinu svaki kontakt sa medijima ili nevladinim organizacijama.
Grujić je upisan u Privrednom registru Srbije kao zastupnik LYQ d.o.o.
NVO Astra se žalila Advokatskoj komori Beograda, optužujući Grujića da je prekršio etički kodeks. Grujić je, sa kojim je kontaktirao BIRN, odbio je komentirati, rekavši da bi to predstavljalo kršenje etičkog kodeksa.
Ako su Indijci zaista bili 'iznajmljeni' drugim kompanijama, to je još jedan znak "robovlasničkog ponašanja. Ako su poslani u Srbiju, kao upućeni radnici, da rade privremeni posao kod nekog poslodavca CEEG TEPC, ne mogu biti prebačeni kod drugih poslodavaca. Za mene je to samo još jedan pokazatelj položaja sličnog ropstvu, a ne ponašanja koje je u skladu sa zakonom”, rekao je Reljanović.
Dugovi i sudski sporovi
U finansijskom smislu, CEEG TEPC je prijavio da u Srbiji zarađuje vrlo malo u smislu profita. U posljednjem dostupnom finansijskom izvještaju, za 2022. godinu, revizori su rekli da je kompanija bila izložena kreditnom, tržišnom i riziku likvidnosti. Također su rekli da nisu u mogućnosti garantirati za tačnost određenih dokumenata koje je dostavio CEEG TEPC.
Zaista, od 2018. godine, kompaniju je tužilo najmanje 25 srbijanskih firmi za neplaćene usluge u ukupnom iznosu od 3,3 miliona eura, prema sudskim podacima koje je prikupio Checkpoint, portal koji prikuplja javno dostupne informacije o privrednim subjektima.
Prema pisanju medija, 25. augusta 2022. godine Vlada Srbije je posredovala u sporu oko 5,5 miliona eura za koje je podružnica srpske Alpha Technics-a rekla da ih duguje CEEG TEPC.
Alpha Technics nije odgovorio na pitanja BIRN-a o tome kako je spor riješen.
Druga kompanija, beogradski ToiToi, rekla je za BIRN da je CEEG TEPC kasnio sa plaćanjem kabina i toaleta koje je ToiToi osigurao „za lokaciju u Zrenjaninu“ – što se odnosi na fabriku guma LingLong.
Predstavnik Elektroistok-izgradnje, koji je želio ostati anoniman, rekao je da ta kompanija ima problema sa plaćanjem za ekspertizu koju je njihova frima radila za CEEG TEPC u vezi sa projektom u Boru, u istočnoj Srbiji.
“Nakon tog iskustva prestali smo raditi sa njima”, rekao je predstavnik.
Također u Boru, kompanija Opstanak plus tužila je CEEG TEPC zbog neplaćanja isporučenog betona I druge opreme.
„Kada neko radi posao, uobičajeno je da mu se plati za taj posao“, rekao je predstavnik za BIRN.
ZAKLJUČAK
Poslovanje kineskih kompanija u Srbiji (ali i drugim zemljama regiona Zapadnog Balkana) je najčešće netransparentno, a u značajnom broju slučajeva karakterizira ga kršenje radnog prava zemlje domaćina kada je u pitanju postupanje prema radnicima (najčešće unajmljenim radnicima iz trećih zemalja – Indija, Vijetnam, Nepal itd.) U konkretnom slučaju mediji su istražili poslovanje kineske kompanije China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction ili CEEG TEPC koja je angažirana na infrastrukturnim i drugim projektima vrijednim više desetina miliona eura. Poslovanje kompanije je prema navodima iz teksta vrlo problematično i kada su u pitanju milionska dugovanja prema drugim kompanijama u Srbiji.
Predstavnici vlasti i nadležnih institucija ne odgovaraju na novinarska pitanja koja su od interesa za javnost (zašto se ne provode sudske presude o namirenju dugovanja i sl.) što nas jasno navodi na zaključak da se radi o još jednom spornom ugovoru čijim odredbama je kineska kompanija zaštićena od izvršenja presuda, dok domaće kompanije neuspješno pokušavaju ostvariti svoja potraživanja.
Ovaj tekst nam jasno ukazuje na potrebu za dodatnim oprezom domaćih kompanija kada posluju sa kineskim kompanijama u regionu Zapadnog Balkana, što traži angažman pravnih stručnjaka koji će detaljno proučiti odredbe ugovora i pokušati zaštiti svoja prava.
Jedan od najčešćih problema kada je u pitanju poslovanje kineskih kompanija u zemljama Zapadnog Balkana jeste nepoštivanje ljudskih prava kada su u pitanju angažirani radnici (naročito iz trećih zemalja). Sa ovim problemom se najčšće susreći radnici iz trećih zemalja u Srbiji (barem je o tome bilo najviše medijskih izvještaja), ali pretpostavlja se da situacija nije puno bolja ni u drugim zemljama regiona. Zbog takvog postupanja radnika, nužan je dodatni angažman sindikata i NGO sektora u regionu, kako bi se radnicima angažiranim u kineskim kompanijama pomoglo i spriječile zloupotrebe radnog zakonodavstva zemlje domaćina od strane kineskih kompaniju.