ANALIZA: Ruski globalni regrutni kanal: Kako Rusija lovi siromašne u svijetu da bi prehranila svoj rat u Ukrajini – 1. dio

Ukratko: Rusija je izgradila opsežan regrutni kanal usmjeren na strane državljane širom Azije, Afrike i Latinske Amerike. Regruti se često namame obećanjima o civilnom zaposlenju, mogućnostima obrazovanja ili ubrzanom dobijanju državljanstva, samo da bi potpisali vojne ugovore i bili raspoređeni u borbene zone. Ukrajina procjenjuje da je najmanje 27.000 stranaca iz više od 130 zemalja pridružilo ruskim ratnim naporima kroz takve šeme.

Od Kampale do Katmandua, od Džakarte do Havane, plan je gotovo uvijek isti: dobro plaćen posao, brzo dobijanje ruskog pasoša, ponekad putovanje koje ima veze sa sportom ili studijski program.

Ono što slijedi je, također, gotovo uvijek isto: ugovor na ruskom koji niko ne prevodi i objašnjava šta znači, oduzimanje pasoša, sedmica obuke i mjesto na prvoj liniji fronta.

Ukrajina sada procjenjuje da je Rusija primjenila taj scenario na najmanje 27.000 ljudi iz više od 130 zemalja. Prepiska s rođacima nestalih i ubijenih ugandskih regruta, dobijena za ovu priču - zajedno s diplomatskim notama koje su te porodice predale - pokazuje tačno šta čeka s druge strane tog obećanja i zašto je razotkrivanje ove šeme, u jednoj po jednoj zemlji, sada dio borbe da se ona zaustavi.

Istraživači, tužitelji i ukrajinska vlada opisuju isti operativni model gdje god se pojavi.

U aprilu 2026. godine, Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) izvijestila je da je Rusija izgradila namjerni, globalni sistem regrutacije usmjeren na nedokumentovane migrante, pritvorenike, radnike i strane studente širom Azije, Afrike i Latinske Amerike – ne marginalnu ili spontanu pojavu, već organizirani proces. Federacija je otkrila da do 20 posto ovih regruta ne preživi prva četiri mjeseca na frontu.

Amnesty International je otišao još dalje u izvještaju objavljenom ovog mjeseca, zaključujući da rusko regrutiranje stranih državljana – pozivajući se na svjedočenja iz Brazila, Kolumbije, Sijera Leonea, Somalije, Južne Afrike i Šri Lanke – predstavlja trgovinu ljudima.

Regruti su opisali obećane poslove u sigurnosti, logistici, građevinarstvu i IT-u, ubrzano sticanje ruskog državljanstva i plaće koje su rijetko isplaćivane u cijelosti. Nekoliko njih je reklo da su im pasoši i telefoni oduzeti čim su potpisali ugovore.

Ukrajinski vlastiti popis, podijeljen s istraživačkom kućom OCCRP, procijenio je ukupan broj stranih boraca na otprilike 24.000, od čega je oko polovina regrutovana iz Azije.

Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova u  izjavi za javni emiter Suspilne 16. augusta 2026. da je identificiralo najmanje 2.982 regruta iz 37 afričkih zemalja u ruskim oružanim snagama, od kojih je za 486 potvrđeno da su mrtvi. Osim toga, 35 afričkih građana iz 17 zemalja imaju status ratnih zarobljenika u Ukrajini. Najveći kontingenti dolaze iz Kenije, Egipta, Kameruna, Gane, Nigerije, Ugande, Alžira i Malija.

Putanja pokazuje koliko je brzo rastao kanal: otprilike 1.400 regruta iz 36 zemalja u novembru 2025. godine, više od 1.700 do februara 2026. godine, skoro 3.000 do augusta – što se u suštini udvostručilo za devet mjeseci. Odvojeni popis švicarske grupe INPACT, izveden iz podataka ukrajinske telefonske linije za predaju "Želim živjeti", pratio je 177 afričkih regruta u 2023. godini, 592 u 2024. godini i 647 u 2025. godini, od kojih je više od 300 ubijeno u roku od nekoliko mjeseci od dolaska.

Istraživači na McGillovom projektu Catalyst procijenili su da je stopa smrtnosti Afrikanaca regrutovanih između 2023. i sredine 2025. godine iznad 22 posto. U martu 2026. godine, Evropski parlament usvojio je rezoluciju - 479 glasova za i 17 protiv - kojom se osuđuju ruske "obmanjujuće taktike regrutacije i prisile" usmjerene na afričke, kubanske i državljane Južne i Centralne Azije.

Južnoafrička Republika je izvršila repatrijaciju 28 svojih građana u dva navrata, nakon što su poslali pozive u pomoć sa fronta u Donbasu. Kenijski ministar vanjskih poslova otputovao je u Moskvu kako bi osigurao obavezu - koju je ruski ministar odbrane potvrdio pred kamerama - da Kenijci više neće ispunjavati uslove za regrutaciju.

Gana se obavezala da će podizanje svijesti o mrežama trgovine ljudima učiniti prioritetom kada sljedeće godine bude predsjedavala Afričkom unijom.

Uganda ilustrira zašto nacionalni podaci vjerovatno potcjenjuju stvarni broj žrtava.

Lokalni izvještaji navode kontradiktorne, promjenjive brojke: više od 100 građana opisano je kao "nestalo" na frontu od strane rođaka organiziranih sa glasnogovornikom po imenu Kato. Najmanje 79 potvrđenih slučajeva obmane u jednoj istrazi, sa "stotinama" neprovjerenih procjena na drugim mjestima.

Spisak koji su sastavile porodice i podijelile s ovim portalom sadrži imena više od stotinu muškaraca za koje kažu da su otišli između decembra 2024. i decembra 2025. godine. Numerisanje je nesavršeno i neka imena se pojavljuju dva puta - to je registar rođaka, a ne vladin spisak - ali uključuje muškarce čiju je sudbinu Rusija već stavila na službeni dokument.

Obrazac regrutacije je konzistentan u svakom izvještaju - vozač, zaštitar ili ponude za sport/studij, prelazak na ruski vojni ugovor po dolasku, kratak period obuke - kao i gotovo potpuno odsustvo direktnog kanala za porodice da dobiju odgovore. Rođaci opisuju ambasadu Ugande u Moskvi kao nekorisnu, a jedan izvještaj tvrdi da su, kada je građanin pokušao da se vrati kući, zvaničnici ga vratili ruskim vlastima umjesto da mu pomognu.

Trag dokumenata sada ide kroz istu tu ambasadu.

Dana 2. februara 2026. godine, šef misije Ugande u Moskvi, ambasador Moses K. Kizige, napisao je stalnom sekretaru Ministarstva vanjskih poslova u Kampali, proslijedivši dvije verbalne note Odjeljenja za države podsaharske Afrike ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Prva, koju je ambasada primila 30. januara 2026. godine, odnosi se na Kamusiye Benon – također, navedenog kao Kamusime Benon na spisku porodica - rođenu 23. maja 1988. godine, ugandski pasoš A00958964, izdat 10. novembra 2022. godine. Prema ruskom ministarstvu odbrane, on je "nestao dok je obavljao zadatke u zoni Specijalne vojne operacije".

Rusko Ministarstvo odbrane zatražilo je od Kampale da obavijesti njegovu suprugu, Akampuriru Proskoviju, i da kaže porodici da bi trebali biti spremni otputovati u Rusiju "kako bi primili isplate predviđene zakonskim i drugim regulatornim pravnim aktima Ruske Federacije", te da dostave "identifikacijske znakove (uključujući DNK)" ako se njegova smrt kasnije potvrdi.

Druga nota, primljena 7. februara 2026. godine, kraća je i konačna. Rusko Ministarstvo odbrane obavijestilo je ambasadu da su Alex Mutesigensi, rođen 25. maja 1984. godine, i Baker Mwesiga, rođen 22. juna 1982. godine, "umrli tokom obavljanja zadataka" u istoj zoni. Da bi rođaci dobili isplate koje ruski zakon navodno predviđa, ambasada je zamoljena da im pomogne da pošalju dokumente ruskom Ministarstvu odbrane, prevedene na ruski jezik i ovjerene.

To je službeni redoslijed: obavještenje o nestaloj osobi koje već spominje DNK, obavještenje o smrti koje spominje papirologiju, a nema fizičkog tijela vezanog ni za jednog od pomenutih slučajeva.

Treći dosije se nalazi u istoj grupi, ovaj put napisan ne na memorandumu ambasade, već od strane supruge. Dana 23. jula 2026. godine, Ministarstvo vanjskih poslova Ugande primilo je hitnu peticiju od Namuli Jennifer u vezi s Kyoffom Williamom, pasoš A00708687, koji je, također, uvršten na listu porodica.

Napustio je Ugandu krajem 2025. godine. Porodica ga je posljednji put čula 4. februara 2026. godine.

„Posljednji put smo komunicirali kada je dobio pištolj (broj 26), krećući se na liniju fronta u Donbasu“, napisala je Jennifer. „To je bila posljednja informacija od njega“.

Zatražila je od Ministarstva da potvrdi da li je mrtav i da pomogne u njegovoj repatrijaciji ako jeste. Priložene su civilna fotografija, nacionalna lična karta, fotografija muškarca u ruskoj zimskoj kamuflažnoj uniformi i flis kapi sa zvijezdom te slika jurišne puške snimljena 24. januara 2026. - 11 dana prije nego što je prestao kontakt sa njim.

Jedan često spominjani slučaj je sudbina Kennetha Kakurua - Kakuru Johnson na istoj listi - koji je bio bivši zaštitar koji je napustio Ugandu krajem 2025. godine zbog, kako je vjerovao, posla vozača za 6.000 dolara mjesečno. Njegova supruga kaže da je komunikacija sa njim prekinuta nakon što je izrazio zabrinutost za sigurnost. Druga državljanka Ugand je novinarima rekla da je dobila slike raskomadanog tijela svog muža putem društvenih mreža.

Porodice ukazuju na regrutera poznatog samo kao "Dimitri" i na posrednike po imenu "Esther" i "Anna" koji su navodno uključeni u prikupljanje novca od rođaka regruta. Richard Akantorana, čije se ime, također, nalazi na listi porodica, kasnije se predao ukrajinskim snagama i pred kamerama rekao da je civilni posao bila laž i da su ugovori potpisivani uz prijetnju oružjem.