Dvojnost u sigurnosnim odnosima Kine sa Rusijom

Kineski predsjednik Xi Jinping je u četverodnevnoj posjeti Rusiji koja je započela 7. maja, a koja će uključivati njegovo prisustvo vojnoj paradi povodom 80. godišnjice pobjede Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu i potencijalno potpisivanje brojnih sporazuma. Mediji su putovanje protumačili kao "simbolički iskaz podrške Putinu protiv Zapada".

Otkako je Rusija započela invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, postoji sve veći interes za ovu podršku, kao i za sigurnosne veze Kine i Rusije općenito. Na osnovu pretpostavke da Kina ima značajan uticaj na Rusiju, Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Ukrajina pokušale su različite metode da prisile Peking da pomogne u posredovanju u postizanju trajnog mirovnog rješenja.

Ispitivanje kinesko-ruskih sigurnosnih interakcija u protekle tri godine sugerira da je u tom periodu postojala dvojnost u kineskom pristupu Rusiji. Kina nije otvoreno podržavala ruski rat u Ukrajini, ali je značajno povećala stratešku i sigurnosnu saradnju s Moskvom u oblastima koje nisu direktno povezane sa sukobom.

Sigurnosne veze Kine i Rusije prije 2022. godine

Odnosi Kine i Rusije ne dostižu nivo formalnog vojnog saveza, ali se svode na blisku stratešku saradnju. Okvir ove saradnje utvrđen je strateškim sporazumima. Godine 2019., kada su dvije strane unaprijedile svoje odnose na "sveobuhvatno strateško partnerstvo koordinacije", ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je da Rusija pomaže Kini u izgradnji sistema za uzbunjivanje pred raketnim napadom, sposobnost koju posjeduju samo Washington i Moskva. Godine 2021., kada su dvije strane produžile svoj "Ugovor o dobrosusjedstvu i prijateljskoj saradnji", rusko Ministarstvo odbrane objavilo je da su se Peking i Moskva postigli dogovor o "mapi puta vojne saradnje za period 2021-2025", koja je odražavala duboko strateško povjerenje između dvije nacije i njihovu spremnost da se suprotstave Sjedinjenim Američkim Državama u azijsko-pacifičkoj regiji.

U tom okviru, Kina i Rusija njegovale su bliske sigurnosne veze koje su se manifestirale u čestim sastancima između njihovih zvaničnika odbrane i sigurnosti, kao i u zajedničkim vojnim vježbama.

U periodu 2019-2021, kineski i ruski zvaničnici odbrane i sigurnosti sastajali su se u prosjeku najmanje dva puta godišnje. Ovi sastanci održavali su se i na multilateralnom i na bilateralnom nivou. Naprimjer, 2019. je bila prva godina kada je ruski ministar odbrane učestvovao na Xiangshan forumu, multilateralnom sigurnosnom sastanku u Pekingu. Kineski i ruski zvaničnici odbrane učestvovali su i na sastanku ministara odbrane Šangajske organizacije za saradnju 2019., 2020. i 2021. godine.

Na bilateralnom nivou, Yang Jiechi, bivši član Politbiroa Komunističke partije Kine koji je predvodio Centralnu komisiju za vanjske poslove, i Nikolaj Patrušev, sekretar Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, sastali su se 2019. i 2021. godine na Strateškim sigurnosnim konsultacijama Kine i Rusije, gdje su razgovarali o strateškoj saradnji u Indo-Pacifiku i sigurnosnoj saradnji općenito.

U istom vremenskom periodu, kinesko-ruske vojne i sigurnosne snage su u prosjeku provodile zajedničke vježbe najmanje tri puta godišnje. Ove vježbe su uključivale multilateralne vježbe, poput Mosi s Južnoafričkom Republikom 2019. godine i vježbe Pomorski sigurnosni pojas s Iranom iste godine. Paralelno s tim, Kina je održavala redovne bilateralne pomorske vježbe s Rusijom, pod nazivom Zajedničko more, 2019. i 2021. godine. Kineske i ruske zračne snage su 2019. godine provele zajedničku patrolu bombardera u kojoj su učestvovala dva kineska Xian H-6K i dva ruska bombardera dugog dometa Tupoljev Tu-95MS sposobna za nuklearno oružje.

Drugim riječima, Kina i Rusija su imale sve bliže sigurnosne veze prije sukoba u Ukrajini. Iako se njihov odnos nije razvio u formalni vojni savez, pokazao je slične karakteristike i namjeru da se suprotstavi sigurnosnim angažmanima koje su promovirale Sjedinjene Američke Države, poput AUKUS-a, trilateralnog sigurnosnog sporazuma između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Sukob u Ukrajini i njegove implikacije za Kinu

Dana 24. februara 2022. godine, Rusija je pokrenula svoju „specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini. Sjedinjene Američke Države, NATO, Evropska unija i drugi saveznici SAD-a (posebno Japan i Australija) bili su zgroženi ovim potezom. Blok predvođen SAD-om govorio je o neopravdanom ratu i odgovorio mjerama usmjerenim na podršku Ukrajini, izolaciju Rusije i potkopavanje ratnih sposobnosti Moskve. Naprimjer, ruskim bankama je zabranjeno korištenje SWIFT-a, prekograničnog platnog sistema koji koriste finansijske institucije širom svijeta.

Neprijateljstva u Ukrajini dogodila su se u kontekstu produbljivanja veza između Kine i Rusije. Dvadeset dana prije sukoba, Peking i Moskva su proglasili svoje partnerstvo „bez ograničenja“. Nije ni čudo što su se evropski i američki lideri brzo obratili Kini kako bi pokušali uvjeriti Peking da olakša rješavanje situacije u Ukrajini.

U martu 2022. godine, tadašnji ukrajinski ministar vanjskih poslova, Dmitro Kuleba, zatražio je od Kine da posreduje u prekidu vatre sa Rusijom. Istog mjeseca, tadašnji visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell rekao je da Kina mora biti ta koja će posredovati između Moskve i Kijeva. Na samitu Kina-EU u aprilu 2022. godine, tadašnji predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel rekao je da EU računa na Kinu da će olakšati postizanje trajnog mira u Ukrajini.

Dio ovog kontakta išao je dalje od pukih apela i nastojao je odvratiti Peking od pružanja materijalne podrške Rusiji u Ukrajini. 2022. godine, tadašnji američki predsjednik Joseph Biden i ministar odbrane Lloyd Austin upozorili su svoje kineske kolege na potencijalne negativne posljedice materijalne podrške Rusiji u sukobu. 2023. godine, Borrellov nacrt govora za događaj u Centru za Kinu i globalizaciju navodi da EU ne može vjerovati Kini, ako ne olakša put do mira u Ukrajini i da neutralnost „suočena sa kršenjem međunarodnog prava nije kredibilna“.

Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, EU i Ukrajina su poduzeli mjere protiv kineskih subjekata zbog njihove navodne podrške ruskoj ratnoj mašineriji. Sjedinjene Američke Države su u više krugova nametnule sankcije desetinama subjekata sa sjedištem u kontinentalnoj Kini i Hong Kongu zbog podrške ruskim ratnim naporima i pomaganja Moskvi u zaobilaženju sankcija. Naprimjer, Washington je u januaru 2023. sankcionirao Changsha Tianyi Space Science and Technology Research Institute, poznat i kao Spacety, zbog snabdijevanja Wagner grupe radarskim satelitskim snimcima, s ciljem olakšavanja njenih operacija u Ukrajini. U oktobru 2024. SAD su sankcionirale dvije kineske kompanije za dronove, Xiamen Limbach Aircraft Engine Co. i Redlepus Vector Industry Shenzhen Co., zbog navodnog pomaganja ruskim ratnim naporima.

EU i Ukrajina su poduzele slične korake. 11., 13., 14., 15. i 16. paket sankcija protiv Rusije stavili su na crnu listu više kompanija sa sjedištem u Kini i Hong Kongu zbog pomaganja Moskvi u zaobilaženju sankcija. Posljednji paket sankcija u februaru 2025. uključivao je 25 takvih subjekata. U aprilu 2025. godine, Ukrajina je zabranila trima kineskim firmama poslovanje u Ukrajini i zamrznula njihovu imovinu zbog navodnog pomaganja Rusiji u izgradnji raketa. Prošlog mjeseca, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij tvrdio je da se najmanje 150 kineskih državljana bori u Ukrajini, a kineska vlada je to namjerno ignorirala.

Ukratko, lideri SAD, EU i Ukrajine su itekako svjesni produbljivanja sigurnosnih veza između Kine i Rusije. Tokom trajanja sukoba u Ukrajini, koristili su mješavinu apela, prijetnji i sankcija kako bi uvjerili Peking da iskoristi svoj uticaj na Moskvu kako bi pomogao u postizanju mirovnog rješenja.

Sigurnosne veze Kine i Rusije od 2022. godine Zvanično, Kina se nastojala distancirati od sukoba u Ukrajini. Na prvu godišnjicu ruske invazije, Peking je objavio dokument o stavu od 12 tačaka o ukrajinskoj krizi i više puta rekao da su "dijalog i pregovori" jedini način za rješavanje sukoba. Kineski zvaničnici su se, također, usprotivili sankcijama protiv kineskih firmi i prozvali određene neimenovane strane zbog davanja "neodgovornih komentara" u vezi sa kineskim državljanima koji se bore u Ukrajini.

Istovremeno, Kina i Rusija su nastavile sa svojim sigurnosnim angažmanom u oblastima koje nisu povezane sa sukobom u Ukrajini. Proširile su okvir svojih sigurnosnih odnosa potpisivanjem memoranduma o razumijevanju o produbljivanju saradnje u provođenju pomorskih zakona.

Broj interakcija između kineskih i ruskih vojnih i sigurnosnih snaga otprilike se udvostručio u periodu 2022-2024. Dvije strane su u prosjeku imale virtualne ili lične sastanke četiri puta godišnje. Samo u 2023. godini, kineski odbrambeni zvaničnici posjetili su Rusiju najmanje tri puta, a iz Moskve je objavljeno da su dvije strane učestvovale u konsultacijama o raketnoj odbrani.

Došlo je i do povećanja zajedničkih vojnih vježbi, pri čemu su dvije vojske i sigurnosne snage u prosjeku provodile zajedničke vježbe šest puta godišnje. Bilateralni angažmani su se povećali u učestalosti, uz nastavak redovne provedbe zajedničkih vježbi na moru i sjeveru/interakciji. Nadalje, dvije strane su nastavile svoje multilateralne vježbe s Iranom 2022., 2023. i 2024. godine, kao i s Južnom Afrikom 2023. godine.

2024. je bila rekordna godina u zajedničkim vježbama Kine sa stranim snagama, a njeni angažmani s Rusijom nisu bili izuzetak od ovog obrasca. Njihove sigurnosne snage su zajedno provodile vježbe najmanje 10 puta, a njihove zajedničke vježbe uključivale su obuku za protivminsko djelovanje i potragu i spašavanje, zračne patrole i antiterorističke vježbe. U nekim slučajevima, zajedničke vježbe i patrole su ismijavale SAD i njihove saveznike. Kineski i ruski bombarderi izveli su zajedničku vježbu u blizini Aljaske, a kasnije te godine, kineske i ruske zračne patrole ušle su u južnokorejsku zonu identifikacije protuzračne odbrane.

Dihotomija u sigurnosnim vezama Kine i Rusije

Brojke ukazuju na dvojnost u kineskom pristupu sigurnosnim odnosima s Rusijom nakon sukoba u Ukrajini. S jedne strane, kineska vlada se suzdržala od službene podrške ruskim ratnim naporima. Distancirala se od optužbi o izvozu robe dvostruke namjene, kineskim plaćenicima i pomaganju razvoja ruskog oružja, istovremeno naglašavajući važnost konsultacija i dijaloga u postizanju rješenja. Istovremeno, Peking je formalno ojačao svoje sigurnosne odnose s Rusijom u područjima koja se ne mogu povezati sa sukobom u Ukrajini, kao što su pomorske vježbe, zajedničke patrole i angažman s trećim akterima, poput Irana, Sjeverne Koreje i Južne Afrike.

Ovo ima najmanje dvije implikacije. Prvo, zapadne sile su koristile zahtjeve, prijetnje i sankcije kako bi uvjerile Peking da pomogne u dovođenju Moskve za pregovarački sto. Učinkovitost tih

metoda je, blago rečeno, upitna, s obzirom na to da su se sigurnosni odnosi između Kine i Rusije samo ojačali od izbijanja sukoba, a Peking je do sada odbijao iskoristiti svoj uticaj na Moskvu.

Drugo, iako odnosi Kine i Rusije zvanično nisu usmjereni protiv trećih strana, obrazac njihovih interakcija pokazuje karakteristike balansiranja protiv Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u Indo-Pacifiku. Moskva je ključni partner Pekinga u njegovim naporima da se odupre pritisku SAD-a, a kontroverzno ponašanje Rusije i izolacija Moskve od strane Zapada vjerovatno neće to promijeniti.

Kineski kalibrirani pristup odražava širi strateški proračun: unapređenje geopolitičkih interesa kroz bliže partnerstvo s Rusijom, izbjegavajući pritom sukob sa Zapadom. To omogućava Pekingu da iskoristi geopolitičke koristi od savezništva s Moskvom, a da pritom u potpunosti ne snosi diplomatske ili ekonomske troškove. Ako se trenutni trendovi nastave, Kina će vjerovatno nastaviti produbljivati selektivne sigurnosne veze s Rusijom, istovremeno upravljajući tenzijama sa Zapadom.