Internalizirana FIMI — Kako je ruska manipulacija informacijama postala domaća politička komunikacija u Gruziji 

Gruzijsko informaciono okruženje pretrpjelo je fundamentalnu promjenu. Proruske operacije uticaja više nisu prvenstveno vođene vanjskim akterima, poput medija pod kontrolom Kremlja, već sve više domaćim akterima, uključujući vladu Gruzijskog sna. Kao rezultat toga, antizapadne dezinformacije ušle su u glavni politički tok Gruzije. 

Došlo je do fundamentalne transformacije u manipulaciji i miješanju stranih informacija (FIMI) u Gruziji. Dok su se ruske operacije utIcaja nekada prvenstveno oslanjale na vanjske aktere, poput medija pod kontrolom Kremlja, otvoreno proruskih organizacija i anonimnih mreža društvenih medija, u gruzijskom informacionom okruženju sve je očitiji drugačiji fenomen: internalizacija ruske FIMI od strane uticajnih domaćih političkih aktera. Ovu procjenu podržava Izvještaj Evropske komisije o Gruziji za 2025. godinu, koji je utvrdio da su se gruzijske vlasti sistematski bavile neviđenom neprijateljskom retorikom protiv EU koja je često odražavala dezinformacije u ruskom stilu. 

Ovaj politički sažetak tvrdi da vlada Gruzijskog sna, zajedno sa svojim glavnim medijskim platformama, TV Imedi, POSTV i Rustavi 2, sve više usvaja ne samo narative koje promovira Kremlj, već i operativne metode, komunikacijske strategije i tehnike manipulacije informacijama koje se tradicionalno povezuju s ruskim operacijama uticaja. Umjesto da funkcioniraju kao nezavisni domaći politički komunikatori, ovi akteri sve više reproduciraju ruske strateške poruke unutar gruzijskog informacijskog okruženja putem domaćih institucija, medija i političkog jezika. Evropska komisija je odvojeno zaključila da su gruzijske vlasti sistematski širile retoriku i dezinformacije protiv EU. 

Dokazi o propagandnoj mašineriji koja djeluje u Gruziji objelodanjeni su u Meta Izvještaju o neprijateljskim prijetnjama za drugi kvartal 2024. godine, koji je dokumentirao koordinirane neautentične mreže u Gruziji, koje su koristile fiktivne persone i subjekte u medijima kako bi kritizirala demonstrante i podržala Gruzijski san. Meta je povezala ovu mrežu, koja je djelovala preko Facebooka, Instagrama i TikToka, s Odjelom za strateške komunikacije gruzijske vlade. 

Kao rezultat toga, Gruzija sada ima hibridni informacijski ekosistem u kojem strani uticaj više nije isključivo iz inozemstva/od strane stranih aktera. Umjesto toga, ruski strateški narativi su lokalizovani, legitimirani i pojačani od strane glavnih domaćih aktera. Četvrti izvještaj EEAS-a o prijetnji FIMI-ja identificira Gruziju kao jednu od zemalja koje su meta lažnih optužbi za destabilizacijske zavjere koje podržavaju EU i NATO, što je jedan element šire ruske kampanje čiji se narativi zatim preuzimaju i reproduciraju u gruzijskom domaćem političkom diskursu. 

Ovo predstavlja evoluciju od vanjskog uticaja do internaliziranog FIMI-ja, stvarajući nove izazove za Evropsku uniju, NATO, demokratske institucije, tehnološke kompanije i organizacije civilnog društva koje nastoje ojačati demokratsku otpornost. 

Od ruske propagande do manipulacije domaćim informacijama 

Ruske informativne operacije su bile usmjerene na Gruziju mnogo prije potpune invazije na Ukrajinu. Ruske vojne operacije tokom rusko-gruzijskog rata 2008. godine pratila je koordinirana propagandna kampanja koja je Gruziju i Zapad prikazivala kao odgovorne za rusku agresiju. U godinama koje su uslijedile, Moskva je investirala u razvoj lokalnih posrednika sposobnih za širenje antizapadnih narativa iz Gruzije. To je uključivalo otvoreno proruske medije, organizacije, političke grupe i koordinirane anonimne mreže društvenih medija. Razvoj ovih mreža i njihove poruke dokumentovani su u godišnjim izvještajima Fondacije za razvoj medija o antizapadnoj propagandi i GRASS Disinfo Briefsima. 

Međutim, donedavno su ovi proruski akteri uglavnom ostali na političkim marginama. Njihov uticaj je bio ograničen, jer su se u javnosti doživljavali kao direktni predstavnici ruskih interesa. 

Ovaj ambijent se značajno promijenio od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. 

Antizapadni narativi, nekada ograničeni na marginalne prokremaljske organizacije, sve više su migrirali u mainstream političku komunikaciju. Umjesto da otvoreno zagovaraju bliže odnose s Moskvom, domaći politički akteri počeli su uokviravati ruske strateške narative kroz jezik gruzijskog suvereniteta, mira, kršćanstva, tradicionalnih vrijednosti i nacionalnog identiteta. Ova lokalizacija učinila je poruke znatno uvjerljivijima, jer se činilo da potiču iz domaće političke debate, a ne iz strane propagande. Kako je zaključila Evropska komisija, gruzijske vlasti su se "sistematski bavile neprijateljskom anti-EU retorikom, manipulativnim narativima i teorijama zavjere, često odražavajući dezinformacije ruskog tipa". Evropski parlament je, također, potvrdio da mediji povezani s vladom redovno šire manipulativne narative i teorije zavjere koje oponašaju propagandu inspiriranu Rusijom. 

Karakteristika današnjeg gruzijskog informacijskog okruženja stoga nije obim ruske propagande koja ulazi u zemlju, već stepen u kojem sami uticajni domaći akteri reproduciraju ruske narative. 

Internalizacija ruskih strateških narativa 

Konvergencija između poruka Kremlja i komunikacije „Gruzijskog sna“ vidljiva je u gotovo svakom većem strateškom narativu koji je Kremlj promovirao od 2022. godine. 

Prvi takav narativ odnosi se na tvrdnju da Zapad nastoji uvući Gruziju u rat protiv Rusije. Ruski zvaničnici su više puta tvrdili da Sjedinjene Američke Države i NATO imaju za cilj proširenje sukoba u Ukrajini otvaranjem dodatnih frontova protiv Moskve. Gruzijski san je postepeno usvojio istu poruku na domaćem terenu kroz narativ o "drugom frontu", tvrdeći da Evropska unija, Sjedinjene Američke Države, opozicione stranke, organizacije civilnog društva i nezavisni mediji pokušavaju prisiliti Gruziju na vojni sukob s Rusijom. 

Usko povezana je i zavjera "Globalne ratne stranke". Vođe „Gruzijskog sna“ tvrde da postoji nedefinirana mreža zapadnih političkih elita koja kontrolira evropske i američke institucije, finansira gruzijske nevladine organizacije i medije, organizira proteste i traži promjenu režima u Tbilisiju. Iako je predstavljen kao domaći politički koncept, ovaj narativ blisko odražava dugogodišnje ruske teorije zavjere koje opisuju kolektivnu zapadnu "ratnu stranku" koja je odlučna oslabiti Rusiju putem posredničkih sukoba i izvana orkestriranih revolucija. 

Slično tome, ideja da se Gruzija suočava s izvana organiziranim pokušajem provođenja "obojene revolucije" slijedi gotovo identičnu putanju. Ruska vanjska obavještajna služba (SVR) je tokom 2024. godine ponavljala objavu saopćenja u kojima upozorava da Washington priprema "Majdan u Tbilisiju" u koji su uključene nevladine organizacije, izborni posmatrači, omladinske organizacije i zapadne vlade. Neposredno prije i nakon objavljivanja ovih izjava, predstavnici „Gruzijskog sna“, TV Imedi i POSTV iznijeli su gotovo identične optužbe, tvrdeći da su demonstracije, praćenje izbora i građanski aktivizam bili dio zapadnog plana za rušenje vlade. Vođe „Gruzijskog sna“ često tvrde da je u posljednjih nekoliko godina organizirano pet obojenih revolucija, a sve su osujećene budnošću vlasti.  

Ista konvergencija je vidljiva i u pogledu stava prema nevladinim organizacijama, nezavisnim medijima i posmatranju izbora. Organizacije tradicionalno shvaćene kao institucije demokratske odgovornosti sada se sistematski prikazuju kao strani agenti, organizatori revolucija i instrumenti zapadnih obavještajnih službi. Ovi narativi pružili su političko opravdanje za zakonodavstvo kojim se ograničava strano finansiranje civilnog društva i nezavisnih medija, a koje je usvojio „Gruzijski san“ u periodu 2024–2026. U svojim mišljenjima o Zakonu o transparentnosti stranog uticaja u Gruziji i drugim restriktivnim zakonima, Venecijanska komisija zaključuje da ovi zakoni ugrožavaju slobodu udruživanja, nezavisne medije i civilno društvo, te preporučuje njihovo ukidanje. 

Još jedno važno područje konvergencije uključuje politiku identiteta. Umjesto da kritikuje evropske integracije prvenstveno na institucionalnim osnovama ili raspravlja o legitimnim pitanjima, kao što su brzina integracije i nefleksibilnost EU, „Gruzijski san“ sve više predstavlja Evropsku uniju kao civilizacijsku prijetnju: kao pokušaj potkopavanja gruzijskog identiteta, pravoslavnog kršćanstva i tradicionalnih porodičnih vrijednosti promoviranjem LGBTQ prava, podrivanjem Pravoslavne crkve, kršenjem suvereniteta i miješanjem u unutrašnje poslove. Ovo uokviravanje direktno odražava jedan od glavnih geopolitičkih narativa Kremlja, koji prikazuje liberalnu demokratiju kao nekompatibilnu s nacionalnim identitetom i tradicionalnom civilizacijom. 

Konačno, propagandna mašinerija „Gruzijskog sna“ često koristi komparativnu propagandu, ili ono što bi se moglo nazvati "comparaganda", odnosno propagandu koja pojačava priče iz Evropske unije i SAD-a koje se mogu koristiti u zemlji kako bi se opravdali antidemokratski koraci stranke. Naprimjer, ako zapadna država uhapsi opozicione političare, usvoji zakone kojima se ograničavaju ljudska prava ili obračuna s demonstrantima, priče o toj temi se masovno šire s ciljem da se pokaže da je takva akcija sasvim normalna, čak i u zapadnim demokratijama. Ova komparaganda ponekad ide predaleko, a lideri „Gruzijskog sna“ zapravo napadaju zapadne demokratije zbog demokratskog nazadovanja, kao što je nedavno bio slučaj s Danskom. 

TV Imedi, Rustavi 2 i POSTV: domaća infrastruktura internaliziranog FIMI-ja 

Lokalizacija ruskih strateških narativa postala je moguća zbog transformacije gruzijskog mainstream medijskog pejzaža u polarizirani medijski prostor. S jedne strane, postoje dominantni medijski kanali pod kontrolom države, koji imaju previše resursa i razmaženi su, a s druge strane, nezavisni medijski kanali koji se bore s problemima i podliježu pravnim ograničenjima, novčanim kaznama i redovnoj demonizaciji, kao i uznemiravanju u obliku fizičkih prijetnji, hapšenja i nasilja. Šire pogoršanje medijskog pluralizma dokumentovali su Evropska komisija, Freedom House, Reporteri bez granica, Human Rights Watch i Media Freedom Rapid Response, a detaljno je opisano u izvještaju OEBS-ovog Moskovskog mehanizma za 2026. godinu o Gruziji. 

TV Imedi, Rustavi 2 i POSTV sve više služe kao centralne tačke  u domaćem informacionom ekosistemu koji podržava političku komunikaciju „Gruzijskog sna“. Iako su ovi emiteri pravno u privatnom vlasništvu, sva tri kanala održavaju bliske političke i ekonomske veze s uticajnim ličnostima povezanim s vladajućom strankom. 

Propagandu dodatno pojačava Gruzijski javni emiter, koji je pod kontrolom stranke „Gruzijski san“ i u kojem rade stranački lojalisti. Uprkos tome što ga finansira država, Gruzijski javni emiter ne uživa visoku gledanost. Često propagira zvaničnu liniju stranke i uskraćuje prostor za emitovanje opozicionim liderima i kritički nastrojenim stručnjacima. 

To što su se provladini mediji pretvorili u glasnogovornike propagande posebno je primjetno od 2022. godine. Njihovo izvještavanje se sve više fokusiralo na prikazivanje zapadnih vlada kao neprijateljskih aktera, delegitimizaciju organizacija civilnog društva, optuživanje opozicionih stranaka da služe stranim interesima, dovođenje u pitanje evropskih integracija i pojačavanje teorija zavjere o "drugom frontu", "dubokoj državi" i stranim pokušajima organiziranja revolucije. Ovi narativi su sistematski reproducirali strateške poruke koje su dugo promovirale ruske državne institucije i mediji pod kontrolom Kremlja. 

Konvergencija u porukama s Rusijom dobila je neviđeno međunarodno priznanje u februaru 2026. godine, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo uvelo sankcije TV Imedi i POSTV-u u okviru svog režima sankcija Rusiji, identificirajući oba emitera kao subjekte uključene u širenje ruskih dezinformacija u vezi s Ukrajinom. Obavještenje o sankcijama Ujedinjenog Kraljevstva tvrdi da su emiteri namjerno širili obmanjujuće informacije prikazujući ukrajinsku vladu kao nelegitimnu, Ukrajinu kao marionetu Zapada te tvrdeći da Ukrajina i zapadne vlade pokušavaju destabilizirati Gruziju. 

Uvođenje ovih sankcija označilo je prvi put da je zapadna vlada formalno označila glavne gruzijske televizijske emitere kao učesnike u ruskim informacionim operacijama. Mjere su uključivale zamrzavanje imovine u Ujedinjenom Kraljevstvu i ograničenja ekonomskih aktivnosti koje uključuju označene subjekte. Vrijedno je napomenuti da je Imedi TV nekada bio u vlasništvu kompanije sa sjedištem u Londonu, ali su vlasnici te kompanije prodali njene dionice samo nekoliko sedmica prije nego što je London najavio sankcije. 

Osim svog simboličnog značaja, sankcije su donijele potencijalno važne praktične posljedice. Budući da gruzijski bankarski propisi zahtijevaju od gruzijskih finansijskih institucija da implementiraju režime sankcija Ujedinjenog Kraljevstva vezane za Rusiju, pravni stručnjaci tvrde da bi se Imedi i POSTV mogli suočiti s ograničenjima u vezi s domaćim bankarskim uslugama, prihodima od oglašavanja, finansijskim transakcijama, kao i pristupom zapadnim komercijalnim partnerima. Sankcije, također, značajno povećavaju rizike za reputaciju i usklađenost s propisima za preduzeća, oglašivače i međunarodne kompanije koje sarađuju s emiterima. 

Pored spomenutih aktivnosti, ova dva pro-gruzijska emitera, također, sve više pružaju platforme međunarodnim komentatorima čije stavove redovno šire ruski državni mediji, uključujući Jeffreyja Sachsa, Larryja Johnsona, Thierryja Marianija, Micka Wallacea i Glenna Diesena. Iako se ove osobe razlikuju u svojim političkim stavovima, svaka od njih dosljedno promovira narative okrivljavajući širenje NATO-a za rat u Ukrajini, kritizirajući zapadnu podršku Kijevu, dovodeći u pitanje demokratske pokrete u Gruziji ili prikazujući zapadne institucije kao destabilizirajuće aktere. 

Operativna konvergencija: usvajanje ruskih informacionih tehnika 

Internalizacija ruskog FIMI-ja proteže se dalje od širenja ruskih narativa. 

TV Imedi, Rustavi 2 i POSTV, kao i šire provladine poruke, uključujući i putem javnog emitera, sve više koriste operativne tehnike koje se obično povezuju s ruskim FIMI-jem. 

Prvo, velike informativne kampanje često karakterizira sinhronizirano širenje informacija među televizijskim emiterima, online medijima i anonimnim računima na društvenim mrežama. Slične priče se često pojavljuju na više medija u roku od nekoliko minuta jedna od druge, stvarajući umjetni dojam nezavisne potvrde. 

Drugo, dokazi ukazuju na sve veću upotrebu koordiniranog neautentičnog ponašanja. Meta je više puta razotkrila mreže povezane s akterima Gruzijskog sna koje su upravljale lažnim Facebook stranicama, anonimnim računima i koordiniranim kampanjama pojačavanja. Noviji slučajevi uključivali su istovremeno objavljivanje identičnog sadržaja od strane televizijskih emitera i anonimnih računa, što sugerira potragu za koordiniranim strategijama širenja sličnim onima koje se koriste u ruskim operacijama uticaja. 

Treće, inscenirani i manipulirani audiovizuelni sadržaj sve se više pojavljuje u domaćoj političkoj komunikaciji. Tokom protesta protiv zakona o stranim agentima, emiteri su širili video zapise koji su diskreditirali demonstrante, pojedinačne političare i aktiviste. Ovi napadi često su uključivali selektivno montirane snimke koji su se širili viralno na Facebooku i TikToku. 

Četvrto, Gruzija je svjedočila vjerovatnoj manipulaciji informacijama uz pomoć vještačke inteligencije tokom lokalnih izbora 2025. i protesta 4. oktobra 2025. Anonimni provladini računi distribuirali su audio snimke koji su navodno uključivali glasove opozicionih ličnosti i kritičara vlade. Nezavisna tehnička analiza pokazala je veliku vjerovatnoću da je sadržaj generiran vještačkom inteligencijom u nekoliko slučajeva, a vlasti nikada nisu potvrdile autentičnost snimaka. Vrlo rasprostranjeno širenje ovih snimaka u periodu prije politički značajnih događaja pokazuje kako se sintetički mediji integriraju u domaću političku komunikaciju. 

Zašto je ovo važno 

Slučaj Gruzije ilustrira važnu evoluciju u modernoj manipulaciji informacijama iz inozemstva (FIMI). Tradicionalni odgovori na manipulaciju informacijama iz inozemstvu prvenstveno su nastojali identificirati vanjske aktere: strane vlade, strane državne medije, farme trolova ili koordinirane mreže uticaja koje djeluju preko granica. Nakon što se ovi akteri identificiraju, ideja je mobilizirati lokalnu vlast i primijeniti pristup cijelog društva kako bi se suprotstavili FIMI-ju. 

FIMI model koji se vidi u Gruziji je sasvim drugačiji. U Gruziji su sve više domaće političke institucije, glavni emiteri i lokalni politički akteri ti koji promoviraju ruske strateške ciljeve. Ovo značajno komplikuje odgovor, jer znači da se operacije uticaja ugrađuju u legitimnu domaću političku komunikaciju. Stoga razlika između vanjske propagande i unutrašnjih političkih poruka postaje sve nejasnija. 

Ovaj razvoj događaja nosi ozbiljne implikacije po demokratsku otpornost. 

Kada se teorije zavjere normalizuju putem glavnih emitera, javno povjerenje u demokratske institucije opada. Kada se nevladine organizacije i novinari prikazuju kao strani agenti, mehanizmi nezavisne odgovornosti slabe. Kada se posmatrači izbora prikazuju kao instrumenti stranih obavještajnih službi, povjerenje u izborni integritet opada. Kada se mirni protesti predstavljaju kao spolja orkestrirani državni udari, samo građansko učešće se delegitimizira. Još važnije, međutim, kada se Evropska unija predstavi kao neprijatelj, a Rusija kao zaštitnik kršćanskih vrijednosti, granica između neprijatelja i prijatelja se zamagljuje. Ovo zamagljivanje će neminovno uzrokovati ozbiljne sigurnosne probleme za malu zemlju koja je pretrpjela više napada Rusije na svoj suverenitet i teritorijalni integritet i čiji prosperitet i sigurnost uveliko zavise od njenih izgleda za integraciju u zapadne političke i sigurnosne institucije, poput EU i NATO-a. 

Možda najvažnije, ovo okruženje znatno otežava pripisivanje i odgovor na FIMI. Iako je jasno da gruzijski domaći akteri koriste iste metode, tehnike, taktike i obrasce ponašanja, a njihove poruke i strateška komunikacija blisko odražavaju narative Kremlja, sve je teže identificirati odgovorne, utvrditi njihove veze s Moskvom ili pokazati bilo kakav formalni lanac koordinacije ili podređenosti. To, zauzvrat, postavlja pitanja poput toga da li su ove akcije samo slučajnost ili su direktno kontrolirane i podređene Moskvi. 

Preporuke za politiku 

Evropska unija i njene države članice trebale bi prepoznati internalizirani FIMI kao zasebnu kategoriju hibridne prijetnje, posebno u zemljama u kojima su na vlasti proruske antidemokratske vlade. To je trenutno slučaj u Gruziji, da su na moldavskim i armenskim izborima pobijedile proruske snage, to bi se dogodilo i tamo. 

Drugo, procjene manipulacije stranim informacijama ne bi se trebale fokusirati isključivo na ruske državne aktere, već bi trebale ispitati i domaće političke i medijske aktere koji sistematski reproduciraju i pojačavaju strateške narative Kremlja. U mnogim zemljama, ovi akteri su opasniji za nacionalnu sigurnost – u smislu da čine lokalna društva ranjivim na ruski pritisak – nego trolovi koje orkestrira Moskva i napadi državne propagande. 

Podrška nezavisnim medijima i istraživačkom novinarstvu trebala bi ostati strateški prioritet Zapada ako se želi ozbiljno suprotstaviti domaćoj proruskoj propagandi i ruskim operacijama uticaja. Jačanje otpornih domaćih informacionih ekosistema predstavlja jedan od najefikasnijih dugoročnih odgovora na internalizirani FIMI. Usvajanje pristupa cijelog društva je nemoguće u Gruziji, budući da je Vlada agent FIMI-ja. Stoga bi drugi akteri u prvom planu u zaštiti evropskih vrijednosti i suzbijanju FIMI-ja trebali biti više osnaženi. 

Tehnološke kompanije trebale bi usvojiti okvire za otkrivanje koordiniranog neautentičnog ponašanja kako bi poboljšale identifikaciju sinhroniziranih kampanja koje uključuju tradicionalne emitere uz anonimne online mreže. Postojeći sistemi moderiranja često tretiraju televizijske emitere i koordinirane aktivnosti na društvenim mrežama odvojeno, uprkos sve većoj operativnoj konvergenciji među njima. Veće osnaživanje zajednice za provjeru činjenica od strane tehnoloških giganata i veći nadzor EU nad ovim korporacijama društvenih medija trebali bi postati sastavni dio okvira odgovora na ruski FIMI na nivou cijele EU. 

Budući okviri sankcija protiv Rusije trebali bi uzeti u obzir ne samo pojedince koji direktno koordiniraju s propagandnom mašinerijom sa sjedištem u Moskvi, već i one koji sistematski olakšavaju i pojačavaju strane kampanje manipulacije informacijama unutar domaćih političkih sistema. Budući da ponekad može biti nemoguće uspostaviti veze između potonjih i Moskve, posebno ako je vlada zadužena za prikrivanje bilo kakvih dokaza u tom smislu, korištenje istog standarda za sankcije koji se koristi prema Russia Today ili drugim propagandnim medijima koje očito vodi ruska vlada nije ni učinkovito ni praktično. 

Konačno, inicijative za demokratsku otpornost vezane za Gruziju trebale bi se sve više fokusirati na identifikaciju lokalizacije antievropskih i proruskih narativa, a ne isključivo na praćenje propagande koja dolazi direktno iz stranih zemalja. Kao što pokazuje gruzijsko iskustvo, moderni FIMI često uspijeva ne zato što strani akteri govore glasnije, već zato što su domaći akteri počeli govoriti svojim glasovima. 

Zaključak 

Gruzija predstavlja jedan od najjasnijih savremenih primjera načina na koji se manipulacija stranim informacijama može razviti u domaći održivi sistem političke komunikacije. Ruski strateški narativi, operativne tehnike i metodologije uticaja ne samo da su ušli u gruzijski informacijski prostor, već su ih sve više internalizirali i uticajni domaći politički akteri i institucije glavnih medija. 

Ova transformacija fundamentalno mijenja način na koji demokratska društva trebaju razumjeti i reagirati na FIMI. Glavni izazov više nije isključivo vanjska propaganda koja potiče iz Moskve. To je i normalizacija ruskih metodologija uticaja unutar samog domaćeg političkog diskursa. 

Prepoznavanje ove evolucije je ključno za razvoj efikasnih politika demokratske otpornosti. Da bi bili uspješni, napori u suzbijanju ruskog FIMI-ja u Gruziji morat će se obuhvatiti ne samo stranim uticajnim operacijama, već i domaćim političkim i medijskim infrastrukturama koje su ih usvojile, lokalizirale i legitimizirale. Međutim, čak i ako se ova infrastruktura cilja raznim restriktivnim mjerama, neće biti moguće suzbiti uspjeh ruskog FIMI-ja u Gruziji bez redovnih koraka za osnaživanje glavnih domaćih aktera koji mu se opiru – nezavisnih TV medija, vijesti i online medija, zajednice za provjeru činjenica, organizacija civilnog društva i univerziteta – čak i ako lokalno pravno okruženje ne dozvoljava takvo osnaživanje.