Kako Kina, Iran i Sjeverna Koreja pomažu Rusiji u suočavanju sa Zapadom

Rastuće partnerstvo između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje predstavlja jedan od najznačajnijih geopolitičkih pomaka potaknutih ratom u Ukrajini, stvarajući mrežu suradnje usmjerenu na slabljenje američkog utjecaja i zaobilaženje zapadnog pritiska.

To je u intervjuu za Radio Slobodna Europa izjavila Andrea Kendall-Taylor, viša suradnica i direktorica Transatlantskog sigurnosnog programa u Centru za novu američku sigurnost (CNAS).

Prema njezinim riječima, ovu grupaciju ne treba promatrati kao tradicionalni vojni savez, jer se ne temelji na formalnim ugovorima, već kao fleksibilnu mrežu partnerstava koja omogućuje tim zemljama povećanje vojnih sposobnosti i smanjenje učinka zapadnih sankcija.

„Njihova partnerstva jačaju vojne sposobnosti svih američkih protivnika i njihovih saveznika, a istovremeno slabe učinkovitost instrumenata vanjske politike poput sankcija“, rekla je Kendall-Taylor.

Ocijenila je da je rat u Ukrajini poslužio kao katalizator za produbljivanje odnosa između Moskve i njezinih partnera.

Prema njezinim riječima, Sjeverna Koreja je Rusiji osigurala velike količine streljiva i vojne podrške, dok je Iran u ranim fazama rata Moskvu opskrbljivao dronovima i drugom vojnom tehnologijom.

„Kina je bila najvažniji partner. Omogućila je Rusiji da zaobiđe zapadne sankcije i kontrole izvoza, pružajući pristup poluvodičima, komponentama i tehnologijama ključnim za rusku obrambenu industriju“, rekla je.

Također, prema njezinim riječima, kineska kupnja ruske nafte bila je vitalni financijski izvor za Moskvu i pomogla je u nastavku rata u Ukrajini.

Kendall-Taylor je rekla da ono što ove zemlje drži zajedno jest zajedničko protivljenje američkom utjecaju i trenutnom međunarodnom poretku.

„Te zemlje vjeruju da im trenutni međunarodni sustav ne daje utjecaj i status za koji vjeruju da ga zaslužuju. Zajedničkim djelovanjem mogu učinkovitije osporiti ovaj sustav“, rekla je.

Prema njezinim riječima, Kina ima koristi od nestabilnosti koja odvlači pažnju Zapadu, dok Iran ima koristi od ulaganja američkih resursa na Bliski istok.

Naglasila je da, unatoč razlikama, ove zemlje imaju zajedničke interese koji ih potiču na dugoročnu suradnju.

Govoreći o tome što Rusija nudi svojim partnerima, američki analitičar je rekao da Moskva dijeli iskustva stečena iz rata u Ukrajini i prenosi vojnu tehnologiju.

Prema njezinim riječima, odnos sa Sjevernom Korejom najviše se transformirao tijekom rata, a Pjongjang je tražio rusku pomoć u satelitskoj tehnologiji, raketama, podmornicama i drugim vojnim sustavima.

U međuvremenu, Rusija Kini posebno nudi iskustvo na bojnom polju u Ukrajini, pomažući Pekingu da poboljša svoje vojne sposobnosti.

Što se tiče Irana, Kendall-Taylor je rekla da Rusija pruža podršku u obavještajnim podacima i tehnologiji dronova, na temelju iskustva stečenog tijekom rata.

Kina ostaje glavni partner Moskve

Prema Kendall-Taylor, unatoč važnosti Irana i Sjeverne Koreje, Kina ostaje najvažniji strateški partner Rusije.

„Putin nema bliži odnos ni s jednim drugim vođom nego s Xi Jinpingom“, izjavila je, dodajući da je Rusija postala previše ekonomski ovisna o Kini.

Rekla je da ta ovisnost stvara zabrinutost u Moskvi, jer Rusija riskira da postane slabiji partner u tom odnosu.

Međutim, prema njezinim riječima, zbog rata u Ukrajini i sukoba sa SAD-om, Putin je spreman prihvatiti tu ovisnost.

Kendall-Taylor je rekla da se Washington ne bi trebao usredotočiti samo na pokušaj stvaranja podjela između tih zemalja, već bi trebao raditi na ograničavanju njihovog utjecaja.

Prema njezinim riječima, SAD bi trebao ojačati odnose sa zemljama koje nisu jasno usklađene, poput Turske, Brazila, Vijetnama i Južne Afrike, te ograničiti pristup ove skupine naprednim tehnologijama.

„Cilj bi trebao biti obuzdavanje ove mreže, a ne pretpostavka da se ona može razbiti“, izjavila je.

Upozorila je da je glavni izazov za Zapad činjenica da ta mreža može istovremeno stvoriti krize u nekoliko regija - u Europi, na Bliskom istoku i u Indo-Pacifiku.

Prema njezinim riječima, glavni pokazatelji za budućnost bit će kontinuitet Putinova i Xi Jinpingova vodstva, kao i mogućnost da se i druge zemlje, poput Bjelorusije, Kube ili Venezuele, približe ovoj mreži.