„Ovo nije naš rat“
Analiza online komentara otkriva da jezici manjina u Rusiji omogućavaju onima koji njima govore da otvorenije pričaju o ratu u Ukrajini. Evo šta kažu.
S obzirom na to da je sloboda govora u Rusiji godinama ograničena, obični ljudi su naučili da se drže uskog skupa fraza kada govore o ratu u Ukrajini. Ali među ruskim nacionalnim republikama poput Tatarstana, Burjatije i Baškortostana, stanovnici su pronašli rješenje: svoje maternje jezike. Novaya Gazeta Europe analizirala je stotine hiljada komentara na društvenim mrežama na glavnim jezicima manjina u Rusiji. U njima korisnici raspravljaju o ratu na načine koji se rijetko pojavljuju u komentarima na ruskom jeziku o istim temama: proklinju ga, mole se za mir, žude da se njihovi sunarodnici vrate kući i žale za mrtvima. Ispod je sažetak glavnih zaključaka.
U oktobru 2024. godine, Artur Gadelšin, muzičar iz ruske Republike Baškortostan, poginuo je u ratu u Ukrajini. Ubrzo nakon toga, njegova pjesma „Sinovi Baškortostana“ postala je himna među vojnicima iz republike. Regionalna grupa na društvenim mrežama objavila je video osmrtnicu koja prikazuje Artura kako stoji u uniformi s puškom u ruci dok pjesma svira.
Iako je sama objava na ruskom, gotovo svi komentari ispod nje su na baškirskom. Naprimjer:
•„Kakva šteta. Pristojni momci umiru ni za što. Neka im je duša u raju“.
•„Ponestaje nam muškaraca. Generacija dvadesetogodišnjaka počela je polagati svoje živote u nepotrebnom ratu, i niko neće reći ni riječ protiv toga“.
•„Oh, kada će se ovo krvoproliće završiti?“
•„Ovaj prokleti rat uzima naše najplemenitije dječake... Artur je bio čovjek rođen, srcem i dušom, da radi s djecom... I ljubav koju je imao prema svojoj domovini!“
•„Izgubili smo sina, heroja, u ovom prokletom ratu“.
Ruski jezici manjina dali su svojim govornicima način da govore o ratu bez oficijelnog žargona. Korisnici VKontaktea i Telegrama u Baškortostanu, Tatarstanu, Tuvi, Jakutiji i Burjatiji - regijama u kojima ljudi aktivno koriste svoje nacionalne jezike - koriste riječ "rat", žele da se uskoro završi, mole se za povratak svojih susjeda i tuguju zbog njihove smrti.
Novaya Europe analizirala je komentare više od 21.700 grupa i kanala u republikama u kojima se jezici manjina najčešće koriste. To uključuje javne stranice za male oglase, vijesti i stranice za upoznavanje; stranice koje vode državne agencije i kanale regionalnih guvernera. Iako je 98 posto od 53,2 miliona komentara na ruskom, komentari koji nisu na ruskom jeziku čine više od 10 posto u nekim regijama (Čečenija i Tuva), a između 2,4 posto i tri posto u drugima (Sjeverna Osetija, Jakutija, Baškortostan i Tatarstan).
Od početka rata, izvještaji o slučajevima pogibije lokalnih stanovnika postali su stalna pojava u regionalnim vijestima. Gotovo jedan od 10 komentara na tatarskom, baškirskom, jakutskom, burjatskom, tuvanskom i osetskom jeziku pojavljuje se ispod objave o ratu i njegovim žrtvama.
U ovim republikama, korisnici u prosjeku tri puta češće komentiraju na svom maternjem jeziku osmrtnice nego druge objave.
Nazivanje rata ratom
Od prvih dana invazije, ruske vlasti su rat predstavile kao "zajedničku stvar" za sve različite građane Rusije. Početkom marta 2022. godine, u govoru u čast "herojstva" poginulog dagestanskog vojnika, Vladimir Putin je izjavio da je on sam "Lak, Dagestanac, Čečen, Inguš, Rus, Tatar, Jevrej, Mordvin, Osetan".
Vojne jedinice iz ruskih nacionalnih republika često nose imena na svojim nacionalnim jezicima. Tatarstan ima bataljone pod nazivom "Alga" ("Naprijed"), "Tajmer" ("Gvožđe") i "Batir" ("Heroj"). Baškortostan ima "Vatan" ("Domovina") i jedinicu dronova "Aigir" ("Pastuh"). Jakutija ima odred "Bootur" ("Heroj").
Vlasti, također, koriste ove jezike kako bi namamile ljude u rat, uz natpise na jezicima manjina i online objave koje reklamiraju ugovore o regrutaciji u rusku vojsku.
Kako bi prilagodili svoju poruku lokalnoj publici, državni mediji su čak pokušali prevesti glavni eufemizam za "rat", "specijalna vojna operacija". Fotografija jednog emitiranja studija burjatske televizije prikazuje znak ispred voditelja na kojem na burjatskom piše: "Zabranjeno nam je reći rat, mi kažemo SPECIJALNA OPERACIJA". Mediji i zvaničnici koriste slične eufemizme na tatarskom, baškirskom, tuvanskom i jakutskom jeziku.
Ali nijedan od ovih prijevoda nije se primio. U svakodnevnom govoru, stanovnici najčešće koriste riječ svog jezika za "rat" kada govore o invaziji na Ukrajinu.
Samo u Jakutiji i Tuvi ljudi aktivno koriste rusku skraćenicu „SVO“ („Specijalna vojna operacija“) u komentarima na svojim jezicima. Čak i tamo, „rat“ ostaje najčešći termin, a ljudi koriste tu riječ dva do tri puta češće na svom jeziku nego na ruskom.
„Neologizmi poput 'specijalna vojna operacija' pojavili su se u maternjim jezicima nakon što je nazivanje rata ratom postalo zabranjeno. Burjatske, kalmičke i čuvaške novine su odmah objavile svoje verzije“, kaže sociolingvista koji je specijaliziran za manjinske jezike i koji je zamolio da ostane anoniman. „Ali lokalni mediji i dalje radije pišu o ratu na ruskom. Čestitanje suseljanu za 80. rođendan ide na maternjem jeziku, dok vijesti o 'SVO' idu na ruskom“.
„Neka se rat završi“
Ljudi u ruskim nacionalnim republikama ne samo da rat nazivaju ratom - oni o njemu govore na način na koji to ne čine osobe koje govore ruski. Na baškirskom i tatarskom jeziku, korisnici ga nazivaju „prokletim“ i „besmislenim“. U Tuvanu to zovu „crnnim“, „rušilačkim“, „zastrašujućim“ i „okrutnim“. U Burjatu ga zovu „podlim“, a i u Burjatu i u Saha jeziku to je „ratna nesreća“. Nijedan od analiziranih komentara nije koristio slične izraze na ruskom.
Često ljudi jednostavno žele da se rat završi. Analiza Novaya Europe pronašla je stotine komentara na jezicima manjina sa gotovo identičnim formulacijama - "Neka se rat završi" - i nijednom sličnom formulacijom na ruskom.
Neki komentatori su pisali o tome koliko je rat besmislen:
•"Dječaci umiru ni za šta. Kada će se ovaj rat završiti?" (Baškirski)
• "O Allahu, to para dušu. Djeca umiru u ovom ratu." (Tatarski)
Drugi upozoravaju svoje komšije:
• "Mladi momci, zašto biste išli u rat? Budite oprezni, nemojte ići." (Jakutski)
A neki otvoreno kažu da rat "nije naš rat":
• "Sramota je. Kada će se rat konačno završiti? Nema nas Tuvanaca ionako mnogo". (Tuvanski)
• "Ne borite se za tuđi svijet. Ovo nije naš rat, nama je potrebna sloboda." (Baškir)
„Vratite se neozlijeđeni“
Jedna od glavnih tema je da ljudi žele svojim sunarodnicima siguran povratak kući. Fraze poput „Neka se vrate zdravi“ i „Vratite se neozlijeđeni“ pojavljuju se u komentarima na svim jezicima, ali na ruskom se pojavljuju desetine puta rjeđe.
Tema povratka kući učesnika u ratu provlači se kroz komentare i među Tatarima i Tuvanima. U Baškirskoj je čekanje povratka vojnika najčešća tema, koja čini osam posto komentara.
Posljedice rata osjećaju se akutnije u ruskim etničkim republikama nego u drugim regijama. Prema proračunima Mediazone i BBC-a, Tuva je imala najveću stopu smrtnosti po glavi stanovnika od svih regija, a slijedi je Burjatija.
U burjatijskom selu Čika, blizu mongolske granice, umrlo je 10 ljudi od 525 stanovnika, što je skoro dva posto stanovništva. U Komsomolskojeu, također, u Burjatiji, ta brojka je devet od 525. Etnički Burjati čine 2,3 posto mrtvih u Rusiji, iako čine samo 0,34 posto stanovništva Rusije, dok etnički Rusi čine 70,6 posto mrtvih u odnosu na 80,9 posto stanovništva. Republike, također, prednjače po apsolutnim gubicima, s Baškortostanom i Tatarstanom na vrhu. Moskovljanin ima 25 puta manje šanse da pogine u ratu u Ukrajini nego stanovnik Čukotke ili Tuve. Prema ekonomskom mediju The Bell, broj poginulih u nekoj regiji direktno je povezan sa stopom siromaštva.