Putin je pod pritiskom dok Ukrajina prijeti Moskvi i guši Krim 

Dok požari bjesne po glavnom gradu, izgleda da je prioritet zaštita političke elite, a ne vojnika koji se bore na prvoj liniji fronta. 

Život postaje sve teži za obične Moskovljane. Talasi napada ukrajinskih dronova sada sve češće stižu do ruske prijestolnice, otkrivajući stvarnost da navodno neprobojni protivzračni štit Kremlja nije ništa drugo do upravo to - navodno. Slike požara koji gore po Moskvi brzo su se proširile internetom, scene koje neizbježno evociraju sjećanja na Luftwaffeov Blitz protiv Londona 1940. godine. 

Ironično, upravo Drugi svjetski rat Rusija sama priziva kako bi opravdala svoje trenutne postupke. Ove godine obilježava se 85. godišnjica Operacije Barbarossa, Hitlerove invazije na Sovjetski Savez. Ruski državni mediji tvrde da Evropa i Zapad pripremaju modernu Barbarossu kako bi još jednom zaprijetili Rusiji. 

Ono što ovaj narativ prikladno ignorira jeste činjenica da je Rusija anektirala Krim 2014. godine i pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu 2022. godine. Stvarnost je jasna: NATO zemlje se naoružavaju ne da bi izvršile invaziju na Rusiju, već da bi odvratile dalju rusku agresiju. 

Ovo iskrivljavanje historije odražava sve nesigurniju poziciju u kojoj se nalazi predsjednik Putin. Čak se i moćna ruska propagandna mašinerija bori da sakrije neugodnu istinu od građana u Moskvi i Sankt Peterburgu: država više ne može garantirati njihovu sigurnost. Ukrajinska kampanja dronova u ekspanziji vraća rat u urbano srce Rusije. 

Ono što je možda još štetnije za Kremlj je rastuća percepcija da se Ukrajina pokazuje efikasnijom u zaštiti vlastitih gradova od ruskih raketnih i napada dronova nego što je Rusija u odbrani svog glavnog grada. Takva poređenja je nemoguće potisnuti i obični Rusi ih primjećuju. 

Ove sedmice smo ponovo vidjeli vrijedna, moderna sredstva protivvazdušne odbrane, uključujući lansere raketa Pancir, premještena sa prve linije fronta kako bi branili Moskvu. Oni su očigledno sa prve linije fronta, jer imaju ugrađene kaveze protiv dronova. Ovo šalje snažnu poruku. Čini se da je prioritet zaštita političke elite i glavnog grada, a ne vojnika koji se bore na prvoj liniji fronta. Nije iznenađujuće da se i dalje pojavljuju izvještaji o lošem moralu unutar ruskih snaga. 

 Istovremeno, ukrajinska kampanja protiv ruske logistike daje opipljive rezultate. Rute snabdijevanja kroz "kopneni most" zauzete teritorije između Rusije i Krima su pod stalnim pritiskom, što prisiljava na sve očajnije mjere prikrivanja vojnog transporta. Sve je teže efikasno transportovati municiju, gorivo i hranu. 

Situacija na samom Krimu je sve nestabilnija. Ukrajinski napadi su poremetili snabdijevanje gorivom i nametnuli značajne ekonomske troškove. Ono što se nekada reklamiralo kao cijenjena ruska crnomorska rivijera sada se suočava sa sve većom neizvjesnošću. Vrijednost nekretnina je naglo pala, a mnogi stanovnici koji žele otići pronalaze malo kupaca. 

Kao što stara vojna izreka kaže: "Amateri pričaju o taktici. Diletanti pričaju o strategiji. Profesionalci pričaju o logistici". 

 Historija više puta pokazuje da logistika određuje pobjedu ili poraz. Napoleon je to naučio u Rusiji. Hitler je to naučio u Rusiji. Vojne kampanje se ne dobijaju samo hrabrošću ili vatrenom moći, već sposobnošću održavanja snaga na terenu. Kako ruski izazovi u snabdijevanju rastu, a ukrajinske sposobnosti za udare na duge staze se poboljšavaju, Putin rizikuje da se pridruži dugom nizu lidera čije su strateške ambicije premašivale njihove logističke realnosti. 

Danas je Moskva postala ključno bojno polje u širem sukobu između Putina i Zelenskog. Svaki napad dronom koji prodre u ruski zračni prostor nosi psihološki efekat daleko iznad fizičke štete. Kremlj se suočava s nemogućom dilemom. Svaki sistem protivvazdušne odbrane koji se pokrene da zaštiti Moskvu je jedan sistem manje dostupan za podršku operacijama u Ukrajini. Svaki ustupak odbrani domovine slabi liniju fronta. 

Ovo sve više podsjeća na Putinov Waterloo. Čak i u Washingtonu, strpljenje se čini sve manjim. Frustracije predsjednika Trumpa zbog nedostatka napretka ka okončanju rata postaju sve vidljivije, što narušava pretpostavke u Moskvi da će američki pritisak neminovno ići u prilog ruskim interesima. 

U konačnici, svi žele vidjeti pravedan i trajan mir za Ukrajinu. Tragedija je u tome što takav mir ostaje nedostižan dok Kremlj nastavlja voditi rat koji ne može odlučno dobiti. Ipak, rastuće kritike unutar same Rusije, zajedno s rastućim vojnim i ekonomskim pritiscima, sugeriraju da Putinova pozicija postaje ranjivija nego ikad od početka invazije. 

Historija nam govori da autoritarni lideri često izgledaju najjače neposredno prije svog pada. Pitanje sada nije da li se pritisak na Kremlj povećava, već da li Putin prepoznaje stvarnost situacije prije nego što ga događaji prestignu.