Rusija: Cijena 'izdaje'

Državne sigurnosne agencije pojačavaju upozorenja neprijateljima države, koristeći poslušne prokremljske novinare.

Od strane Kremlja kontrolirani TV kanal Rossiya 1 emitirao je dokumentarac pod dramatičnim naslovom Predatelstvo (Veleizdaja) početkom februara.
Struktura programa bila je prilično jednostavna - u suštini serija intervjua sa zatvorenicima optuženim za "terorističke" napade izvedene po naređenju ukrajinske obavještajne službe, paralelno sa prijetećim upozorenjima od strane stručnjaka koje su preporučile ruske sigurnosne službe.
Program je emitiran neposredno prije pucnjave na zamjenika šefa GRU-a 6. februara u njegovom domu u Moskvi, pokušaja atentata koji je ponovo podcrtao ozbiljne probleme zemlje sa unutrašnjom sigurnošću.
Centralna figura dokumentarca je Daria Trepova, osuđena na 27 godina zatvora sa optužbama za terorizam zbog ubistva prokremljskog ratnog blogera Vladlena Tatarskog, istaknute ličnosti u ruskom antiukrajinskom propagandnom ekosistemu.
Tatarski, porijeklom iz Donjecke oblasti, stao je na stranu snaga koje podržava Rusija 2014. godine nakon što je pobjegao iz zatvora, gdje je služio kaznu za pljačku. Prokremaljski mediji su ga promoviralu u simbol "donjeckog otpora" Ukrajini. U aprilu 2023. godine, Trepova, 28-godišnja rođena u Sankt Peterburgu  i aktivistica protiv režima, donijela je statuu sa skrivenom eksplozivnom napravom na sastanak sa pristalicama Tatarskog u kafiću u centru grada. Bomba je detonirana daljinski, ubivši Tatarskog i ranivši desetine prisutnih.
“Predateljstvo” je režirao filmski stvaralac Andrej Medvedev, poznat po svojim intervjuima, koji je napravio izvanredan put od kriminalističkog reportera do lojalnog i glasnog pristalice Kremlja na jednom od glavnih televizijskih kanala u zemlji. Usput se pridružio režimskoj eliti, postao je zastupnik Moskovske gradske dume i žestoki i agresivni promotor rata protiv Ukrajine.
Dobio je pristup nekolicini mladih Rusa, ili već osuđenih ili još uvijek pod istragom, koji su uhvaćeni u djelima navodne sabotaže - uključujući one optužene za paljenje vojnog helikoptera i paljenje relejnih stanica na ruskim željeznicama.
Dokumentarac je vrlo jasno bio odgovor sigurnosnih službi na niz sabotažnih napada koje su izveli mladi Rusi - operacije koje su iznenadile Kremlj.
U aprilu 2025. godine, Aleksandar Bortnikov, direktor FSB-a, izrazio je zabrinutost zbog rastućeg broja mladih ljudi uključenih u ono što je nazvao destruktivnom aktivnošću.
„U protekle tri godine, privedeno je više od 2.500 mladih ljudi pod utjecajem ukrajinskih nacionalista, međunarodnih terorističkih organizacija i pokreta“, rekao je Bortnikov.
Većina tinejdžera koji su pokušali zapaliti helikoptere ili baciti Molotovljeve koktele u vojne regrutne urede regrutovana je putem Telegram messengera i obećan im je novac. Prema podacima Vrhovnog suda Rusije, od 2022. godine je 158 tinejdžera u dobi od 14 do 17 godina osuđeno za terorizam i sabotažu.

Shvativši da Kremlj ne može kontrolirati ove mlade ljude uobičajenim sredstvima, FSB se vratio provjerenim metodama, uključujući zastrašivanje i uznemiravanje.
 Glavna poruka dokumentarca mladim Rusima? Nemojte ni razgovarati s onima koji vas pokušaju uvući u nešto opasno, inače će uslijediti oštra kazna. To nije prazno upozorenje; Kremlj je nedavno snizio dob krivične odgovornosti na 14 godina. Od te dobi, djeca osuđena za terorističke aktivnosti mogu biti poslana u zatvor do 20 godina.
Dokumentarac, koji je, sudeći prema snimcima snimljenim tokom ljeta, izgledao kao da je u nastajanju nekoliko mjeseci, podržao je FSB. Službe sigurnosti su dale dva veterana državne sigurnosti da prenesu njihova upozorenja. Izbor je bio otkrivajući. Umjesto da se obrate veteranu domaćeg kontraterorizma ili kontraobavještajne službe kako bi naglasili prijetnju koju predstavljaju radikalizirani mladi, FSB je odabrao Aleksandra Pereligina, generala FSB-a, i Andreja Bezrukova, pukovnika u SVR-u.
Pereligin je imao jednu od nejasnijih karijera u FSB-u 1990-ih i 2000-ih. Počeo je u sovjetskom KGB-u, pružajući tehničku podršku za operacije nadzora. Početkom 1990-ih, služio je u moskovskom odjelu FSB-a. Do kraja decenije djelovao je kao savjetnik za sigurnost gradonačelnika Moskve.
Ipak, umjesto da se fokusira na sigurnost ruske prijestolnice, Pereligina su sve više zaokupljala pitanja daleko izvan njegovih formalnih nadležnosti - prije svega baltičke države - koristeći svoju poziciju člana vladine komisije za sunarodnike u inozemstvu. Često je posjećivao regiju, latvijske vlasti su ga optužile za miješanje u domaću politiku, a odbijene su mu i vize za ulazak u Latviju i Estoniju.
U međuvremenu, uživao je u unosnim pozicijama u biznisu - postao je glavni igrač u biznisu sa nekretninama u Moskvi, a kasnije i zamjenik generalnog direktora Norilsk Nickela, najvećeg svjetskog proizvođača nikla i paladija.
Međutim, jedna stvar je ostala dosljedna tokom njegove duge karijere: kada je Pereligin djelovao u ime sigurnosnih službi, a ne u ime svojih poslovnih interesa, njegov fokus je bio na inozemstvu, a ne na domaćem terenu.
Izbor komentatora u programu sugerira da je FSB namjeravao poslati poruku ne samo domaćoj publici, već i inozemstvu.
Drugi obavještajni oficir bio je Andrej Bezrukov. On je bivši ilegalac SVR-a, što znači da je djelovao u inozemstvu kao agent pod lažnim identitetom. Poznat u SAD-u kao Donald Heathfield, FBI ga je uhapsio 2010. godine, a u Moskvu se vratio u jednoj od razmjena zatvorenika. Nakon razmjene, Bezrukov je ostao značajno uključen u operacije SVR-a, njegova trenutna uloga je nadgledanje "izvoza tehnološkog suvereniteta" u velikoj operaciji ruskog uticaja usmjerenoj na Afriku i Indiju koja promovira ruska cyber rješenja kao zaštitu od zapadnog uplitanja. Kremlj ga je, također, ohrabrio da se ponovo predstavi kao stručnjak za vanjsku politiku specijaliziran za SAD.
Poruka Bezrukova bila je najjezivija. Napao je rusku opoziciju u egzilu i zapadne obavještajne agencije, optužujući ih, u stvari, da podržavaju terorizam u Rusiji, i otvoreno je predložio povratak smrtne kazne kao odmazdu za takve napade.
Za Bezrukova i njegove gospodare, prijetnja očito dolazi izvan granica Rusije. Program je bio nekodirana poruka da se ruske državne sigurnosne agencije neće zaustaviti ni pred čim da se bore protiv toga.