Savršena 'legenda' za 'ilegalce': Kako je ruski špijunski par postli portugalski državljani

Proces je trajao godinama i uključivao je vjenčanje u Rio de Janeiru, nekoliko posjeta portugalskom konzulatu, putovanja u Lisabon i sumnjivu izjavu koja se pripisuje državljaninu koji živi u Brazilu.
Stvaranje novog identiteta je možda najvažnija briga ruskih takozvanih "ilegalaca" - obavještajnih operativaca Kremlja koji rade u ilegali.
Izgrađena korak po korak, bez žurbe da izazove sumnju i sa punom pažnjom posvećenom svakom detalju, upravo je ova priča iz naslova - u obavještajnim krugovima poznata kao "legenda" - ono što će im omogućiti da se uklope i ostanu nezapaženi u društvenom okruženju u koje su poslanu da ispune misiju, kakva god ona bila.
To je ono što su godinama radili Vladimir Aleksandrovič Danilov i Jekaterina Leonidovna Danilova, ruski špijunski par koji se skrasio u Portugalu pod imenima Manuel Francisco Steinbruck Pereira i Adriana Carolina Costa Silva Pereira, a čiji je identitet prošle sedmice otkrio The New York Times - metodično i sa najvećom diskrecijom.
Prvo su izgradili brazilski identitet, a zatim portugalski. I uspjeli bi da ruska invazija na Ukrajinu nije navela zapadne obavještajne službe da udvostruče napore u razbijanju ruskih špijunskih ćelija.
Sve je počelo u Riju
Prvi zapis koji su mediji uspjeli pronaći o njihovom prisustvu u Brazilu, sa njihovim novim identitetima, datira iz februara 2016. godine. Tog mjeseca, Manuel Pereira, što je pseudonim Danilova, osnovao je kompaniju MP Collection, smještenu u zgradi u Barra da Tijuca u Rio de Janeiru, specijaliziranu za kupovinu i prodaju antikviteta i polovnih predmeta.
Na istoj adresi, kasnije je na ime Adriane Pereire registrirana kompanija za trgovinu umjetničkim predmetima. Ali tek kada su njih dvoje počeli zajedno živjeti - i kreirati "legendu", njihovi poslovi su oživjeli.
Prema dokumentima koje su vidjeli Euronews i Nascer do SOL, izgradnja tog života počela je 14. aprila 2016. godine. Ujutro tog dana, ubrzo nakon 10 sati, njih dvoje su ušli u matičnu službu 12. matičnog ureda u Rio de Janeiru. Čekali su svoj red, predali svoje lične dokumente i odvedeni su u sobu u kojoj je sjedio sudija Salete dos Santos Norte.
Danilov je predočio dokumente koji ga identificiraju kao Manuela Francisca Steinbrucka Pereiru, rođenog 24. novembra 1985. godine, sina Ligije Steinbruck iz Rio de Janeira i Portugalca Camila Pereire iz Vila Reala.
Jekaterina Danilova je pokazala dokumentaciju koja je identificira kao Adrianu Carolinu Silvu Costu, rođenu 5. juna 1986. godine, također u Rio de Janeiru, kćerku Juana Castra i Marije Paes.
Pred sudijom su izjavili da su tamo svojom slobodnom voljom kako bi sklopili brak.
Prilikom potpisivanja dokumenata, žena je promijenila ime: promijenila je redoslijed svojih prezimena i preuzela prezime svog novog supruga. Tada se zvala Adriana Carolina Costa Silva Pereira. Par je potom živio u zgradi u Barra da Tijuca.
Na putu za Portugal
Prošlo je više od godinu dana prije nego što je par napravio još jedan korak ka izgradnji svog identiteta. Dana 23. maja 2017. godine, Manuel Pereira je posjetio portugalski konzulat u Rio de Janeiru kako bi se registrirao i podnio zahtjev za državljanstvo.
Da bi to učinio, prema rodnom listu koji su Euronews i Nascer do SOL dobili od Lisabonskog matičnog ureda, predočio je obavezni dokument za sticanje državljanstva: dokaz o utvrđivanju srodstva dok je bio maloljetan, a izjava o tome je data pred javnim službenikom.
Drugim riječima, predočen je dokument koji je navodno potpisao Camilo Pereira, a kojim se pravno priznaje očinstvo Manuela Pereire.
Bivši sudski službenik koji je prije mnogo godina emigrirao u Brazil, gdje je imao troje djece, Camilo Pereira sada je u penziji i živi u Rio de Janeiru.
Posljednjih dana, Euronews je pokušao da ga kontaktira na razne načine kako bi utvrdio da li je ikada imao kontakt sa dvoje ruskih špijuna.
Na njegovoj adresi u Lisabonu, njegova porodica - jedan od njegovih sinova i snaha - nisu željeli da razgovaraju o slučaju. Izbrisao je ili blokirao svoje račune na društvenim mrežama nakon što su ga kontaktirali Euronews i Nascer do SOL.
Rodni list Manuela Pereire trebao je biti podnesen Centralnom matičnom uredu u Lisabonu 23. januara 2018. godine. Tek tada je ruski špijun prešao na sljedeću fazu plana: dobijanje portugalskog državljanstva za svoju suprugu.
Prema informacijama koje su prikupili Euronews i Nascer do SOL, par je tada prvi put otputovao u Portugal. Stigli su sredinom februara i ostali do marta, kada su se vratili u Brazil.
Dana 26. aprila te godine, nešto više od dvije godine nakon vjenčanja, par je ponovo otišao u portugalski konzulat u Rio de Janeiru, ovaj put kako bi zvanično registrirali svoj brak.
Po drugi put su otputovali u Portugal u oktobru 2018. godine. Ponovo su se vratili 2019. godine, kada je Adriana Pereira već bila portugalska državljanka prema odredbama člana 3(1) Zakona 37/81, koji strancima koji su u braku duže od tri godine s portugalskim državljaninom omogućava sticanje portugalskog državljanstva.
Prema sedmičniku Expresso, njih dvoje su iznajmili stan u četvrti Bonfim u Portu. Nekoliko puta su ulazili i izlazili iz Portugala dok njihovi lažni identiteti nisu razotkriveni.
Razbijanje ćelije ruskih ilegalaca u Brazilu počelo je kada su američke vlasti razotkrile još jednog špijuna dok se pripremao obaviti pripravnički staž na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.
Upozorene od strane svojih američkih kolega, holandske obavještajne službe spriječile su ga da uđe u zemlju i poslale ga nazad u Brazil, gdje je uhapšen zbog falsificiranja dokumenata.
Bio je to Sergej Čerkasov, ruski obavještajac koji je putovao pod imenom Viktor Muller Ferreira, koji je, kao i Manuel Pereira, imao portugalskog oca navedenog u svojim ličnim dokumentima. Po povratku u Brazil, uhapšen je i osuđen na 15 godina zatvora.
Upravo je njegovo hapšenje upozorilo Federalnu policiju na mogućnost da u Brazilu ima još ilegalaca. Prema The New York Timesu, na ovaj način je otkriveno preostalih osam članova mreže.
Međutim, Euronews saznaje da nisu brazilske vlasti obavijestile Sigurnosno-obavještajnu službu o prisustvu ruskog para u Portugalu ljeta 2022. godine.
Nakon što ih je identificirala, portugalska obavještajna agencija SIS poduzela je dva koraka. Prvo, obavijestila je svog ruskog kolegu da su dvojica ilegalnih imigranata otkrivena.
Zatim su obavijestili Institut za registre i notare IRN, koji je poništio identifikacijske dokumente i pokrenuo istragu o tome kako je državljanstvo stečeno.
Važnost ličnih podataka
Ove informacije su stavljene na odgovarajuće rodne listove. Međutim, proces još nije završen.
"Kada postoji odluka, ona se mora registrirati. Ako se zaključi da je proces ništavan jer je bio lažan, poništenje se evidentira. Ako se zaključi da je sve bilo u redu sa sjedištem, proces se otkazuje", objašnjava matičar koji je tražio da ostane anoniman zbog osjetljivosti teme.
Euronews i Nascer do SOL su pitali IRN o statusu slučajeva, ali nije bilo odgovora.
Ovo nije prvi put da su ruske obavještajne službe koristile ili pokušale koristiti identifikacijske podatke o državljanima.
Jedna od funkcija špijuna koji rade na tajnom zadatku u ruskim ambasadama širom svijeta je prikupljanje informacija o tome kako različite zemlje prikupljaju i pohranjuju lične podatke.
Oni, također, mogu pokušati ilegalno dobiti ili krivotvoriti dokumente čiji će se podaci moći pratiti do stvarnih ljudi, živih ili mrtvih, ili lažnih osoba koje postoje samo na papiru.
To se dogodilo u Lisabonu 2013. godine. Službenik ruske ambasade počeo je često odlaziti u Centralni matični ured (CRC) u Lisabonu kako bi se sastao sa službenikom, sa kojim se sastajao duži vremenski period.
Tadašnji direktor IRN-a, António Figueiredo, obavijestio je SIS, koji je poslao tim da pokuša saznati o čemu se službenik konsultirao.
Posjetu špijuna na kraju su snimili nadzorni timovi PJ-a koji su u to vrijeme radili na zlatnim vizama. To je izazvalo kontroverzu, jer sudija Carlos Alexandre nije vjerovao opravdanjima koja je dao António Figueiredo za prisustvo obavještajnih službenika.
Nakon ovih epizoda, SIS je organizirao obuku za desetine državnih službenika kako bi podigao njihovu svijest o vrijednosti informacija pohranjenih u IRN-u za neprijateljske strane sile.