Putin je pronašao novi razlog za razgovor o miru

Prije nekoliko mjeseci, sama mogućnost nastavka pregovaračkog procesa između Rusije i Ukrajine uz učešće američkih posrednika izgledala je više kao politička fantazija, iako ni Moskva ni Kijev nisu isključili nove posjete Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera. Ali, posrednici su bili zauzeti Sizifovim poslom - pronalaženjem načina za rješavanje situacije nakon rata s Iranom, a Kremlj se nije žurio s pregovorima. Vrijedi podsjetiti da nisu Amerikanci ni Ukrajinci napustili proces konsultacija, već Rusi. Donedavno je Moskva naglašavala da se pregovori mogu nastaviti tek nakon što Kijev povuče svoje trupe s dijela teritorije Donjecke i Luganske oblasti koje su ostale pod kontrolom legitimne ukrajinske vlade. Do tada, kako je navedeno, Putin odbija bilo kakve razgovore.

Ali došao je septembar - i posrednici su otišli u Moskvu i Kijev. Iako nema nade za rješavanje situacije oko Irana. Iako ukrajinske trupe ostaju u Donbasu. I iako se nastavljaju napadi Rusije na Kijev i druge ukrajinske gradove, od kojih se i dalje teško braniti.

Razumijemo zašto ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski želi nastaviti pregovore: kao šef države koja je pretrpjela agresiju i razaranja, on je jednostavno obavezan tražiti puteve ka pravednom miru. I sa stanovišta zahtjeva vlastitog društva, umornog od beskrajnog rata, i sa stanovišta interesa partnera koji bi željeli da Kijev ne odbaci šanse za mir.

Razumijemo zašto američki predsjednik Donald Trump želi nastaviti razgovore, koji bi želio da njegovi mirovni napori uspiju i mogućnost nastavka ekonomske saradnje s Rusijom.

I ne razumijemo baš zašto Putin želi nastaviti razgovore. Osim, ako ruski predsjednik nije zaista zabrinut za stanje svoje ekonomije i želio bi zaustaviti ukrajinske napade. A kako se to može učiniti bez mirovnih sporazuma?

Ali, pregovori sa Witkoffom i Kushnerom u Moskvi nisu zabilježili nikakve stvarne promjene u ruskom stavu. Stoga se Putinova spremnost za razgovore do sada može objasniti njegovom uobičajenom taktikom odugovlačenja. Tek sada je sasvim vjerovatno da Putin ovaj put odugovlači ne samo zbog Trumpa, već i zbog lidera zemalja globalnog Juga, ekonomskih sponzora Rusije - kineskog predsjednika Xi Jinpinga i indijskog premijera Narendre Modija. Putin se sa obojicom sastao tokom samita Šangajske organizacije za saradnju u Biškeku. I, usput rečeno, nakon toga se ton njegovih izjava primjetno promijenio.

Još jedan razlog koji je mogao uticati na Putinovo raspoloženje je želja ruskog predsjednika da se sastane sa svojim američkim kolegom tokom samita APEC-a u novembru u Shenzhenu, Kina. Jasno je da bi Putinova nevoljkost da se sastane sa američkim posrednicima i pokaže spremnost da traži načine za mir mogla ometati takav sastanak. Štaviše, Putin ima ambiciozniju ideju, koju je "objavio" ruski predsjednički savjetnik Jurij Ušakov nakon razgovora sa Witkoffom i Kushnerom.

To je održavanje trilateralnog samita između Trumpa, Putina i Xi Jinpinga na marginama sastanka u Shenzhenu. Za Putina bi takav sastanak bio ogromno dostignuće, jer bi utvrdio da je on jedan od lidera modernog svijeta i da je u rangu sa američkim i kineskim predsjednikom. A Trump, kao što je poznato, gravitira ka takvom formatu.

I sasvim je vjerovatno da je nastavak pregovora o okončanju rusko-ukrajinskog rata bio dio planova Kremlja da organizuje trilateralni sastanak - i ništa više. Ali posjeta američkih posrednika možda nema nikakve veze sa stvarnim završetkom rata i prelaskom Rusije na konstruktivniju i realističniju poziciju.