Armenija se kreće ka članstvu u EU, dok se Pašinjan priprema za težak izbor između Brisela i Moskve

Armenija bi mogla podnijeti formalni zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji već 2027. godine, naznačio je premijer Nikol Pašinjan, ubrzavajući stratešku reorijentaciju koja postepeno transformira odnos zemlje s Rusijom i njen položaj na Južnom Kavkazu.

Govoreći na Samitu o proširenju EU, Pašinjan je sugerirao da bi 2027. ili 2028. bili realni datumi za podnošenje zahtjeva, iako je naglasio da će odluka zavisiti od nastavka političkog dijaloga s evropskim partnerima.

Objava dolazi u trenutku kada Armenija nastoji diverzificirati svoje međunarodne odnose nakon decenija u kojima je Moskva imala značajan utIcaj na njene sigurnosne aranžmane, snabdijevanje energijom i ekonomske veze.

Za Brisel, ambicije Jerevana unose novu dimenziju u debatu o proširenju EU, kojom već dominiraju Ukrajina, Moldavija i Zapadni Balkan.

Međutim, za Armeniju posljedice bi mogle biti posebno složene.

Za razliku od većine zemalja koje teže članstvu u Evropskoj uniji, Armenija pripada Evroazijskoj ekonomskoj uniji koju predvodi Rusija, čiji carinski aranžmani nisu kompatibilni s punim učešćem u jedinstvenom tržištu i carinskoj uniji EU.

Ekonomska dilema

Pašinjan je priznao da Armenija ne može beskonačno težiti punopravnom članstvu u obje organizacije u okviru njihovih postojećih aranžmana.

Konačni izbor bi nosio značajne ekonomske posljedice.

Rusija ostaje važan trgovinski partner za Armeniju, dok snabdijevanje energijom, transportne veze i uspostavljeni poslovni odnosi povezuju armensku ekonomiju sa širom postsovjetskom regijom.

Kreiranje ka članstvu u EU zahtijevalo bi opsežno usklađivanje propisa, promjene carinskih aranžmana i potencijalno restrukturiranje uspostavljenih trgovinskih odnosa.

Premijer je, ipak, tvrdio da Armeniji trebaju alternative aranžmanima koji su historijski ograničavali njene ekonomske i političke opcije.

U intervjuu objavljenom 3. novembra, opisao je evropski smjer kao sredstvo za jačanje armenske demokratije i nezavisnosti, a ne samo kao promjenu njenih geopolitičkih pripadnosti.

Ova razlika je ključna za stav njegove vlade.

Jerevan nije najavio trenutno povlačenje iz Evroazijske ekonomske unije, niti je sugerirao da postojeće ekonomske veze s Rusijom nužno treba prekinuti.

Umjesto toga, strategija uključuje proširenje armenskih alternativa prije nego što konačna odluka postane neizbježna.

 Odnos s Briselom koji se već mijenja

Saradnja između EU i Armenije znatno se razvila posljednjih godina. U decembru 2025. godine, dvije strane su usvojile novu Stratešku agendu za svoje partnerstvo, koja obuhvata demokratske reforme, diverzifikaciju trgovine, energetsku sigurnost, digitalnu infrastrukturu i sigurnosnu saradnju.

Nedavno je na sastanku na visokom nivou u Jerevanu, 26. oktobra, ispitana ekonomska otpornost, energetska spremnost i provedba reformi koje podržava evropska finansijska pomoć.

Liberalizacija viznog režima je još jedan prioritet.

Pašinjan je identificirao 2029. godinu kao cilj za postizanje aranžmana o putovanju bez viza s Evropskom unijom, iako će napredak zavisiti od toga da li Armenija ispunjava relevantne uslove.

Ovi događaji ukazuju na to da praktična integracija napreduje, čak i prije formalnog zahtjeva za članstvo.

Ipak, zahtjev ne bi garantirao status kandidata niti bi uspostavio vremenski okvir za pristupanje.

Armenija bi i dalje morala ispuniti političke, ekonomske i pravne uslove EU, dok bi se države članice morale dogovoriti o narednim fazama.

Rusija i Južni Kavkaz koji se mijenja

Odgovor Moskve bit će važan faktor u proračunima Armenije. Decenijama se Rusija predstavljala kao glavni sigurnosni partner Armenije. Taj odnos se pogoršao, jer je Jerevan dovodio u pitanje efikasnost ruskih sigurnosnih garancija i tražio bližu saradnju sa zapadnim zemljama.

Situacija se, također, promijenila nakon razvoja događaja u odnosima između Armenije i Azerbejdžana.

U augustu 2025. godine, dvije zemlje su parafirale mirovni sporazum i potpisale političku deklaraciju u Washingtonu, stvarajući mogućnosti za ekonomsku i transportnu saradnju nakon decenija konfrontacije.

Međutim, trajnost tog procesa zavisi od implementacije sporazuma i rješavanja preostalih praktičnih pitanja.

Za Armeniju, bliži odnosi sa Azerbejdžanom i otvaranje regionalnih transportnih veza mogli bi smanjiti dio izolacije koja je historijski povećavala njenu zavisnost od Rusije.

EU je izrazila podršku regionalnim projektima povezivanja, dok su se Sjedinjene Američke Države, također, uključile u razgovore o transportnoj infrastrukturi.

Rezultirajuće diplomatske promjene nude Jerevanu mogućnosti koje su bile znatno ograničenije prije samo nekoliko godina.

Važnije pitanje za evropsko proširenje

Ambicije Armenije dolaze u trenutku kada Evropska unija preispituje strateški značaj proširenja.

Rut protiv Ukrajine ojačao je argumente da evropske integracije treba ispitati ne samo kao ekonomski i institucionalni proces, već i u odnosu na sigurnost i političku stabilnost.

Kako je EU Today nedavno izvijestio, Ukrajina i Moldavija već napreduju kroz procedure pristupanja koje nose značajne geopolitičke implikacije.

Armenija bi predstavljala dodatni izazov, jer se njen geografski položaj, postojeći trgovinski aranžmani i odnosi sa susjednim državama značajno razlikuju od odnosa trenutnih kandidata.

Stoga Brisel mora razmotriti koliko je spreman proširiti svoje obaveze proširenja na Južni Kavkaz.

Pašinjanov predloženi raspored još uvijek nije formalna aplikacija niti obećanje o konačnom članstvu.

Međutim, to ukazuje na to da armensko rukovodstvo sve više smatra evropske integracije praktičnom političkom opcijom.

Hoće li ta opcija postati definiran proces pristupanja zavisit će od domaćih reformi, odnosa sa susjednim zemljama i, u konačnici, spremnosti vlada EU da prime još jednog potencijalnog člana na istočnoj periferiji Evrope.