Kako Rusija koristi dezinformacije i kibernetičko ratovanje za destabilizaciju Europe

Eskalacija informacijskog i kibernetičkog ratovanja Rusije zahtijeva koordiniran i sustavan odgovor na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, kombinirajući tehnološku prednost s jačom javnom sviješću.

Predložene promjene mehanizama osmišljenih za suprotstavljanje nevojnim prijetnjama u srednjoj i istočnoj Europi trebale bi odražavati činjenicu da su se takve prijetnje razvile u opsegu, prirodi i sredstvima koja koriste neprijateljski akteri. Informacijsko ratovanje, kibernetičke prijetnje i društvena destabilizacija postali su središnji instrumenti koje koriste i države i nedržavni akteri za postizanje svojih strateških ciljeva. Njihova višedimenzionalna priroda znači da učinkovit odgovor zahtijeva sveobuhvatan pristup, koji kombinira regionalnu suradnju, tehnološki razvoj i jaču javnu svijest.

Zemlje srednje i istočne Europe suočavaju se s nizom izazova koji proizlaze iz nevojnih prijetnji, prije svega informacijskog ratovanja, koje predstavlja ozbiljan rizik za političku, socijalnu i ekonomsku stabilnost. Njegov je cilj destabilizirati društva i narušiti povjerenje javnosti u državne institucije. Produbljivanjem unutarnjih podjela takvi napori slabe društvenu koheziju i čine demokratske sustave manje učinkovitima i ranjivijima na poremećaje.

Posebno, informacijski rat uključuje koordinirane dezinformacijske kampanje osmišljene za manipuliranje javnim mnijenjem i narušavanje demokratskih procesa. U Poljskoj su se širile lažne naracije o pitanjima poput migracija i energetske sigurnosti, produbljujući političku polarizaciju i potičući napetosti između društvenih skupina.

Jasan primjer su dezinformacije oko migracijske krize na poljsko-bjeloruskoj granici, gdje su ruski i bjeloruski narativi promovirali štetne tvrdnje okrivljujući Zapad za izazivanje situacije, optužujući ga za dvostruke standarde i prikazujući odgovor kao rasistički. Širi cilj bio je oslabiti Poljsku i na domaćem i na međunarodnom planu, dodatno pogoršavajući unutarnje podjele.

Dezinformacije u porastu: ukrajinski slučaj

U Ukrajini su te operacije poprimile posebno agresivan oblik u kontekstu sukoba s Rusijom, gdje su dezinformacije korištene i za opravdavanje vojne akcije i za poticanje antiukrajinskih osjećaja među međunarodnom publikom. Posebno zloglasan primjer dogodio se 2014. godine, kada su ruski dezinformacijski kanali proširili izmišljenu priču o dječaku kojeg su ukrajinski vojnici navodno "razapeli" u Slavjansku. Ruski mediji, uključujući državni televizijski kanal Rusija 1, emitirali su izvještaj u kojem se pojavljuje žena koja se predstavlja kao lokalna stanovnica i tvrdi da su ukrajinske trupe javno pribile dijete na križ na gradskom trgu pred njegovom majkom.

Priča je bila potpuno izmišljena, bez dokaza ili svjedoka koji bi je potkrijepili. Njezina je svrha bila demonizirati ukrajinske oružane snage, poticati mržnju protiv Ukrajine i pomoći u opravdavanju ruske intervencije u regiji. Kampanja dezinformacija dobila je široku podršku u proruskim medijima i društvenim platformama, potičući antiukrajinske osjećaje ne samo u Rusiji već i među međunarodnom publikom, posebno na globalnom jugu, gdje je znanje o stvarnosti sukoba često bilo ograničenije. To ostaje jedan od najjasnijih primjera kako su dezinformacije korištene za manipuliranje emocijama tijekom rusko-ukrajinskog rata.

Izgradnja otpornosti na informacijski rat

Informacijski rat predstavlja veliku prijetnju suvremenim društvima u srednjoj i istočnoj Europi, jer njegovi učinci imaju dalekosežne političke i društvene posljedice. Stoga suprotstavljanje takvim prijetnjama zahtijeva koordinirano djelovanje na više razina, uključujući nacionalnu, regionalnu i međunarodnu.

Međunarodna suradnja, zajedno s razvojem tehnologija za borbu protiv dezinformacija i manipulacije informacijama, čini ključni stup društvenog otpora takvim prijetnjama. U tom kontekstu, obrazovanje i javna svijest posebno su važni jer omogućuju građanima da bolje razumiju mehanizme koji stoje iza dezinformacijskih kampanja i da učinkovitije odgovore na rizike koje predstavlja informacijsko ratovanje.

S obzirom na rastuću važnost nevojnih prijetnji, poput informacijskog ratovanja, ulaganje u obrambene tehnologije postalo je posebno važno. Moderne informacijske tehnologije, posebno u području umjetne inteligencije, analize podataka i kriptografije, mogu pružiti učinkovite alate za borbu protiv dezinformacija. Zaštita kritične infrastrukture, zaštita osobnih podataka građana i jačanje otpornosti na kibernetičke napade područja su koja zahtijevaju posebnu pozornost i održiva ulaganja.

Rješavanje tako složenog izazova zahtijeva sveobuhvatan i sustavan pristup. Ključno je razviti mehanizme brzog odgovora sposobne za otkrivanje, analizu i ispravljanje lažnih informacija u stvarnom vremenu. Jedan primjer je stvaranje regionalnih platformi za provjeru činjenica koje mogu provjeriti sadržaj koji kruži javnom sferom čim se pojavi. U Poljskoj se inicijative poput Demagoga, Konkreta24 i Demaskatora24 usredotočuju na provjeru činjenica i poboljšanje javne svijesti o dezinformacijama. Na europskoj razini, Europski opservatorij digitalnih medija (EDMO) podržava suradnju između provjerivača činjenica, istraživača i drugih dionika kako bi se učinkovitije borili protiv dezinformacija.

Unutar ruske informacijske strategije i operacija

Rusija je razvila napredne oblike propagande usmjerene na javno mnijenje u zapadnim zemljama. Te napore provode specijalizirani mediji poput Russia Today, kao i izravno državne institucije. Najviše razine političkog vodstva osobno su uključene u ovaj proces, uključujući ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, predsjednika Vladimira Putina i članove ruskog parlamenta.

Ključni element ove propagande je korištenje straha i prisilnih poruka o posljedicama oružanog sukoba, uključujući i prijetnju nuklearne eskalacije, ako bi se Zapad odupro ruskim strateškim ambicijama. Takve informacijske operacije mogu se graditi oko namjerno izazvanih vojnih incidenata, vojnih vježbi ili pažljivo kalibriranih poruka o razvoju ruskih vojnih sposobnosti.

Konkretan primjer bile su dezinformacije o posljedicama ruske vojne aktivnosti 2018. u blizini granica Estonije i Latvije. Nakon vojnih vježbi Zapad 2017., čiji se utjecaj u medijima proširio i na 2018., Rusija je namjerno promovirala tvrdnje da NATO priprema „provokacije“ u regiji te da su stoga ruske snage bile prisiljene povećati svoju borbenu spremnost.

Istodobno, ruski mediji i službene izjave prikazivali su NATO-ove vježbe u istočnoj Europi kao izravnu prijetnju Rusiji, s ciljem uznemiravanja zapadnog javnog mnijenja i sijanja podjela među saveznicima. Lažne tvrdnje o NATO-ovim „agresivnim planovima“ pojačane su izvješćima o širenju ruskog arsenala, uključujući raketne sustave Iskander, stvarajući dojam da se Moskva samo „brani“ od eskalacije koju je zapravo pomogla izazvati.

U informacijskoj sferi, hibridne aktivnosti vjerojatno će se usredotočiti na projiciranje slike ruske države i njezinih politika koja služi interesima Moskve. Istovremeno, diplomatski napori Kremlja imat će za cilj uvući prethodno nepovezane države u bližu suradnju i šire veze, uključujući opskrbu ugljikovodicima putem takozvane energetske diplomacije.

Istodobno, informacijske operacije mogu imati za cilj narušiti javnu podršku vlastima u zemljama na koje su usmjerene takve kampanje. To je uključivalo lažne narative osmišljene kako bi se smanjila podrška Ukrajini, stigmatizirali migranti i potkopao kredibilitet NATO-a. Širi cilj bio je obeshrabriti javnu podršku Ukrajini, a istovremeno oslabiti povjerenje u nacionalne i međunarodne institucije.

Drugi primjer bila je kampanja dezinformacija usmjerena na Poljsku, koja je širila lažne tvrdnje o navodnoj obustavi isporuke goriva kako bi izazvala paniku u javnosti i potkopala povjerenje u državu. Godine 2023. ruski i proruski online mediji također su širili dezinformacije o poljskoj i ukrajinskoj povijesti, manipulirajući povijesnim činjenicama kako bi potaknuli napetosti između dviju zemalja i dodatno narušili povjerenje u njihove vlade.

Rusija također iskorištava društvene podjele promovirajući ideju šire ruske kulturne sfere kroz selektivne povijesne narative i reference na njezina znanstvena, tehnološka i ekonomska postignuća. Cilj je produbiti podjele unutar država EU i okupiti određene skupine oko moskovske agende. Ovaj pristup odražava viziju Aleksandra Dugina o svijetu podijeljenom između euroatlantske i euroazijske sfere. Njegovi glavni alati su masovni mediji, posebno digitalne platforme, pojačane ruskim diplomatskim aparatom.

Moguće posljedice informacijskog ratovanja u budućnosti

U budućnosti, informacijski rat mogu voditi države koje razviju svoje informacijske sposobnosti do te mjere da mogu nametnuti svoju volju ili prisiliti druge da se povinuju njihovim zahtjevima bez upotrebe vojne sile, što će generirati:

politički učinci s dalekosežnim posljedicama, uključujući destabilizaciju i fragmentaciju Europske unije te pomaganje u uspostavljanju vlada i vođa koji su naklonjeniji Ruskoj Federaciji;
vojni učinci, prije svega slabljenjem obrambene spremnosti i smanjenjem operativnih sposobnosti;
ekonomski učinci u obliku poremećaja funkcioniranja gospodarstva, posebno u sektorima poput prometa, energetike i bankarstva.
Kibernetički rat: glavno poprište novog Hladnog rata

Kibernetičke prijetnje jedan su od najvažnijih izazova s ​​kojima se suočavaju suvremena društva, a njihova važnost za sigurnost srednje i istočne Europe i dalje raste. Tehnološki napredak i brza digitalizacija učinili su kritičnu infrastrukturu, uključujući energetske sustave, vodovodne mreže, telekomunikacije i promet, sve ovisnijom o naprednim IT sustavima.

Ta ovisnost stvara nove ranjivosti, jer kibernetički napadi mogu imati ozbiljne posljedice za nacionalnu sigurnost, ekonomsku stabilnost i funkcioniranje društva. U tom kontekstu, ruske aktivnosti usmjerene su na širok spektar ranjivosti, od državnih institucija, kritične infrastrukture i velikih industrijskih postrojenja do vojne imovine i samog društva, uključujući moguću upotrebu bioloških ili kemijskih napada.

Važan dio izgradnje otpornosti na kibernetičke prijetnje je razvoj nacionalnih i regionalnih timova za odgovor na računalne hitne slučajeve ili CERT-ova. Jednako su važni regionalni mehanizmi za dijeljenje obavještajnih podataka o prijetnjama, omogućujući brže otkrivanje i učinkovitije ublažavanje napada. Takva suradnja trebala bi obuhvaćati i razmjenu tehničkih podataka, uključujući potpise zlonamjernog softvera i metode hakiranja, te zajedničke procjene prijetnji koje se bave rizicima koji mogu utjecati na regije.

Primjer takvog mehanizma je poljski Nacionalni sustav kibernetičke sigurnosti (KSC), koji okuplja operatere bitnih usluga, pružatelje digitalnih usluga i nacionalni CSIRT. Koordinira kibernetičku obranu i odgovor na incidente, a istovremeno podržava međunarodnu suradnju unutar Europske unije.

Operacije u kiberprostoru vjerojatno će postati sve važnije. Njihova privlačnost leži u teškoći pripisivanja krivnje, što im omogućuje da uzrokuju značajne poremećaje, pa čak i štetu, zapadnim državama na prikriven i uglavnom nekažnjen način. Kao rezultat toga, kibernetički sukob mogao bi postati značajka koja najjasnije razlikuje svakodnevnu stvarnost hibridnog hladnog rata od njegovog klasičnog oblika dvadesetog stoljeća.

Geopost