Kina pojačava pritisak za naplatu dugova
Nakon godina kredita afričkim zemljama, dospijevaju plaćanja, što dovodi do teških odluka.
Nakon dvije decenije pozajmljivanja milijardi dolara afričkim zemljama za infrastrukturne projekte, Kina se sada fokusira na iznuđivanje plaćanja, opterećujući nacionalne budžete i ugrožavajući sigurnost širom kontinenta.
Zajedno, afričke zemlje su prešle put od dobijanja gotov 30 milijardi dolara kineskih kredita u periodu od 2010. do 2014. godine do isplate 22 milijarde dolara između 2020. i 2024. godine, što je zamah od 52 milijarde dolara, prema nedavnoj analizi One Data, grupe koja koristi informacije otvorenog koda za ispitivanje ekonomskih problema širom svijeta. Izvještaj je napravljen za Opservatorij za finansiranje razvoja.
Kina je postala neto potražitelj sredstava iz zemalja sa niskim i nižim srednjim prihodima, jer milijarde dolara kredita dospijevaju u isto vrijeme, prema izvještaju One Data. Iako je priča slična u desetinama zemalja koje su potpisale kinesku inicijativu "Pojas i put" (BRI) prije više od deset godina, afričke zemlje osjećaju pritisak više od drugih.
„Afrika je doživjela najdramatičniji preokret sa kineskim finansijama“, napisali su istraživači One Data u svom izvještaju.
Promjena u finansijskim tokovima dogodila se kada je Kina povukla kreditiranje već duboko zaduženih afričkih zemalja. To povlačenje je započelo tokom pandemije COVID-19 i ubrzalo se.
Kineski zajmodavci osjećaju pritisak da izbjegavaju davanje kredita koji možda neće biti otplaćeni, rekla je Mengdi Yue, istraživačica u Centru za globalnu razvojnu politiku Univerziteta u Bostonu, za novinsku stranicu Semafor. Centar prati kinesko kreditiranje u afričkim zemljama i drugdje.
„Kineske banke su toliko mnogo posuđivale u posljednjoj deceniji, ali postaju sve osjetljivije na rizik, jer nije svaki pozajmljeni iznos otplaćen“, rekla je Yue.
Kinesko smanjivanje budžeta dovelo je do pada kredita za 90 posto u odnosu na petiod kada je kreditiranje po programu BRI dostiglo vrhunac 2016. godine.
Naprimjer, 2024. godine kineske banke su posudile nešto više od dvije milijarde dolara afričkim zemljama, od čega je 70 posto otišlo samo u Angolu. Angola ostaje najveći kineski zajmoprimac, apsorbirajući gotovo 50 milijardi dolara između 2000. i 2024. godine. Većina tih kredita otišla je u energetske projekte, ali neki su, također, pomogli u razvoju reprezentativne obalne ceste duž obale u Luandi.
Kineski dug Angole garantiran je njenom proizvodnjom nafte. Koristeći svoje naftne resurse, Angola je izvijestila da je u prvoj polovini 2025. godine otplatila 1,3 milijarde dolara kineskog duga, čime je njen preostali dug smanjen sa 10,2 milijarde dolara na 8,9 milijardi dolara, ili oko devet posto njenog bruto domaćeg proizvoda za tu godinu.
Angola je jedna od 11 afričkih zemalja među 20 zemalja svijeta s najvećim dugom prema Kini, prema podacima Svjetske banke.
Kenija je, također, visoko na listi zemalja koje se bore pod teretom kineskog duga.
Za razliku od Angole, koja je svoje zaduživanje osigurala naftom, Kenija se oslanjala na profit od kineske željeznice Standard Gauge kako bi otplatila sedam milijardi dolara kredita za projekat. Međutim, željeznica između Mombase i Nairobija nije uspjela da ostvari očekivane rezultate, ostavljajući vladu odgovornom za dug.
Kao rezultat toga, Kenija plaća Kini oko milijardu dolara godišnje u glavnom dugu i kamatama za projekat koji je došao s obećanjima velike dobiti, ali je umjesto toga postao veliki finansijski teret.
Poređenja radi, nacionalni budžet Kenije iznosi oko 33 milijarde dolara, a njen vanjski dug jednak je dvije trećine njenog BDP-a. Kenijski zvaničnici su nedavno restrukturirali svoj kineski dug iz dolara u kineske juane kako bi smanjili milione dolara sa svojih godišnjih plaćanja.
Analitičari kažu da će teret duga prisiliti zemlje da donose teške odluke koje bi mogle uticati na potrošnju na osnovne programe vezane za odbranu, zdravstvenu zaštitu, razvoj i obrazovanje.
„Godinama su kineski krediti podsticali procvat infrastrukture širom afričkog kontinenta“, nedavno je napisao analitičar Olawale Olalekan za novinsku stranicu Pan-Atlantic Kompass. „Ovaj preokret označava kraj ere lakih kredita i ostavlja mnoge vlade da balansiraju između rastućih dužničkih obaveza i hitne potrebe za domaćim razvojem.“