Putin doživljava neuspjehe na Balkanu, dok se Rusija bori da zadrži uticaj

Studentski pokret protesta u Srbiji zabilježio je zapanjujuću izbornu pobjedu nad dugogodišnjim predsjednikom zemlje Aleksandrom Vučićem krajem oktobra, na glasanju koje je protumačeno kao prekretnica za ovu balkansku naciju. Promjena vlade u Beogradu bila je još jedan udarac za vanjsku politiku ruskog predsjednika Vladimira Putina dok se bori da održi međunarodni uticaj Moskve dok traje invazija na Ukrajinu.

Vučić je vodio Srbiju devet godina i dosljedno je bio proruski glas u evropskoj politici. Iako stav nove srbijanske vlade o Ukrajini vjerovatno neće biti imati pretjeranu podršku kada je u pitanju Kijev, izborni rezultat znači da je Rusija izgubila važnog saveznika u regiji, u kojoj je Moskva tradicionalno uživala snažne veze. Očekuje se da će ovo Putina dodatno prisiliti na defanzivu na Balkanu.

Nekoliko dana ranije, rumunski parlament odobrio je novu proevropsku vladu i premijera, okončavši petomjesečni zastoj. Glasanje se dogodilo manje od sedmicu dana nakon što su rumunski vojni avioni oborili ruske dronove iznad rumunskih teritorijalnih voda u Crnom moru. Ovaj oštar odgovor Bukurešta pomogao je konsolidaciji demokratskih snaga u zemlji i doveo do formiranja nove koalicione vlade.

Da rumunski parlament nije uspio izabrati novu vladu, to bi rezultiralo prijevremenim izborima, što bi dovelo do dalje političke neizvjesnosti koju bi Moskva mogla iskoristiti. Posljednjih godina, Rumunija je bila meta snažnog uplitanja Kremlja u izbore, što je dovelo do poništavanja predsjedničkih izbora 2024. godine od strane Ustavnog suda zemlje. Formiranje nove vlade sada obećava period relativne političke stabilnosti koja će vjerovatno značiti i čvrstu rumunsku podršku Ukrajini, uključujući logističku podršku u smislu vojne pomoći i snabdijevanja energijom.

Pad Vučića u Beogradu i pojava nove proevropske vlade u Bukureštu dogodili su se pola godine nakon poraza još jedne ključne prokremaljske ličnosti u regiji. U aprilu 2026. godine, mađarski premijer Viktor Orban smijenjen je s vlasti nakon 16 godina. Tokom svoje vladavine, Orban je u javnosti bio smatran neslužbenim predstavnikom Moskve unutar NATO-a i EU. Često je bio optuživan za promoviranje ruskih interesa, dok je istovremeno opstruirao integraciju Ukrajine i blokirao evropsku podršku Kijevu.

Orbanov nasljednik nije u potpunosti promijenio tvrdokorni stav svog prethodnika prema Ukrajini, ali Budimpešta više nije pouzdan partner Kremlju. Umjesto toga, nove mađarske vlasti nastojale su postići pragmatičniji ton u svojim odnosima s Kijevom, istovremeno usvajajući čvršći pristup prema Rusiji. To je potkopalo Putinovu sposobnost da vrši politički uticaj u Briselu.

Jugoistočna Evropa nije jedina regija u kojoj ruski uticaj opada. S druge strane Atlantika, hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura u januaru 2026. godine lišilo je Kremlj važnog partnera. U međuvremenu, pad sirijskog Asadovog režima u decembru 2024. godine ostavio je Moskvu u borbi da zadrži strateško uporište na Bliskom istoku.

Još bliže svojim granicama, Rusija je, također, doživjela dramatično potkopavanje svoje nekada dominantne pozicije u regiji Južnog Kavkaza posljednjih godina nakon što Moskva nije efikasno intervenirala tokom obnovljenih borbi između Azerbejdžana i Armenije. To je dovelo do naglog pogoršanja odnosa, posebno s Jerevanom, gdje Armenija nastoji odreći višedecenijske zavisnosti od Rusije.

Međunarodna perspektiva Rusije, naravno, nije sasvim sumorna. Veze s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom su vjerovatno jače nego ikad. Susjedna Bjelorusija ostaje blisko povezana s Kremljem, dok su proruske vlasti u Gruziji, čini se, prebrodile duži period javnih protesta. U međuvremenu, predstojeći izbori u nizu ključnih evropskih zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, mogli bi potencijalno dovesti na vlast snage prijateljske Kremlju. Još uvijek je prerano otpisati Putina.

Nedavni neuspjesi Rusije na Balkanu podsjetnik su na izazove vanjske politike s kojima se suočava Kremlj, dok se potpuna invazija na Ukrajinu bliži šestoj godini bez kraja na vidiku. Putin se nadao da će rat u Ukrajini preokrenuti geopolitičko povlačenje moderne Rusije i oživjeti status velike sile te zemlje. Umjesto toga, invazija je otkrila ograničenja ruske vojne moći i smanjila sposobnost Moskve da projektuje moć na globalnoj sceni.