Vodosnabdijevanje na udaru. Da li je Kijev spreman za "nestanak vode"?

Nakon još jednog masovnog napada na energetski sektor, Kijev gotovo cijeli dan nije imao vode ili je pritisak u slavinama bio jedva primjetan. Ovo nije prvi takav incident ove jeseni. Hoće li vodosnabdijevanje glavnog grada preživjeti zimu?

Nestanci vode u Kijevu počeli su 3. novembra poslijepodne, nakon jednog od najvećih ruskih napada na ukrajinski energetski sektor. Prema riječima predsjednika Volodimira Zelenskog, u noći i ujutro 3. novembra Rusija je koristila 289 jurišnih dronova, 17 balističkih i 59 krstarećih raketa. Udari su oštetili objekte regionalnog energetskog čvorišta Kijeva, u gradu su uvedeni vanredni prekidi struje, a glavni objekti vodovoda ostali su bez struje. Ujutro 4. novembra voda je vraćena na lijevu obalu i Obolon, dok je desna obala imala vodu sa niskim pritiskom još nekoliko sati. A popodne je Kijevvodokanal izvijestio da je vodosnabdijevanje glavnog grada u potpunosti obnovljeno te da se pritisak u mrežama "stabilizirao i ispunjava regulatorne standarde".

Ovo nije prvi takav incident ove jeseni. Krajem oktobra, nakon što su dronovi pogodili kritični infrastrukturni objekat, lijeva obala, Pečerski, Solomjanski i Holosijevski okruzi ostali su bez vode. Početkom oktobra, pritisak je opao u centralnim okruzima grada zbog nestanka struje.

Zašto je voda nestala širom grada

Rusija obično još nije napadala same objekte za vodosnabdijevanje.

"Razlog nestanka vode u 99 posto slučajeva u Ukrajini je nestanak struje. Srećom, sami objekti za vodosnabdijevanje još nisu direktna meta neprijatelja", objašnjava Oleksandro Kravčenko, šefu odsjeka za vodosnabdijevanje i otpadne vode na Kijevskom nacionalnom univerzitetu građevinarstva i arhitekture i direktor Instituta za komunalnu infrastrukturu za DW.

Objekti za vodosnabdijevanje imaju najveći prioritet u energetskom sistemu pa se struja najprije dovodi do crpnih stanica. Ali ovaj put, prema riječima stručnjaka, struje nije bilo na obje obale Dnjepra u isto vrijeme.

"Imamo dovoljno kapaciteta sistema u Kijevu da sve radi na barem jednoj obali", kaže Kravčenko. Kada je struja prestala na obje obale, voda je po zakonima fizike istekla iz sistema, a nakon što je struja vraćena, mreža je morala biti ponovo napunjena.

Predsjednik udruženja "Ukrvodokanalekologija", bivši šef "Kijevvodokanala" Dmitro Novicki podsjeća na razmjere problema. Prema njegovim riječima, infrastruktura "Kijevvodokanala" troši do 200 megavata električne energije. Ranije su glavni dio energije gradu osiguravale Kijevske TE-4, TE-5 i TE-6, ali nakon ruskih udara Kijev zavisi od jedinstvenog energetskog sistema.

"Neprijatelj napada objekte za snabdijevanje energijom. I zato se isključuju objekti za vodosnabdijevanje i kanalizaciju", objasnio je stručnjak za DW.

 Zašto generatori ne pomažu

U Kijevu postoje rezervni izvori napajanja, ali oni nisu dovoljni za najveće objekte. Prema riječima generalnog direktora Kijevvodokanala, Igora Palamarija, krajem oktobra oko polovina vodovodnih objekata imala je rezervno napajanje. Problem je u kapacitetu.

"Oprema za pumpanje ponekad dostiže kapacitet od 1,4 megavata. Nijedan dizel generator neće osigurati napajanje pumpi ovog kapaciteta", kaže Dmitro Novicki.

Za takve objekte, uvjeren je, potrebne su instalacije sa gasnim klipom ili gasnim turbinama, sposobne za rad u "ostrvskom" režimu. Prema riječima stručnjaka, grad se time bavi, "ali složena pitanja su trebala biti riješena malo ranije".

Oleksandr Kravčenko objašnjava da se generatori kapaciteta nekoliko megavata izrađuju po narudžbi, u Evropi postoji samo nekoliko takvih proizvođača. Proizvodnja traje oko pola godine, isporuka još mjesec. Poseban problem je gorivo i osoblje.

"Ovaj generator pokreće kvalificirani stručnjak koji mora doći do ovog mjesta", kaže Kravčenko. Vodovodne kompanije nemaju 100 posto rezervu pa su mnogi stručnjaci otišli u vojsku. Dok stručnjak stigne do objekta kroz gužve u saobraćaju i pokrene generator, sistem već gubi vodu.

Energetski stručnjak Stanislav Ignatiev ističe da prisustvo generatora u objektu ne znači energetsku nezavisnost.

"Osiguravanje rada jedne crpne stanice i garantovanje normalnog vodosnabdijevanja cijelog okruga su potpuno različiti inženjerski zadaci", naglašava Ignatiev.

Stručnjak smatra visoke zgrade, gdje se voda do gornjih spratova dovodi pomoću booster pumpi koje su na bilansu kompanija za upravljanje ili stambenih zgrada, posebno ranjivim. Dakle, čak i kada glavna mreža radi, voda možda neće stići do 15. ili 20. sprata.

Da li sistem vodosnabdijevanja ima sigurnosnu marginu

Uprkos svemu, stručnjaci ne govore o kolapsu sistema.

"Postoji određena sigurnosna margina, a to dokazuje činjenica da od 2022. godine gotovo da nije bilo dugoročnih prekida u Kijevu", kaže Dmitro Novicki.

Sistem je dizajniran još za vrijeme Hladnog rata i, prema njegovom mišljenju, dokazao je svoju stabilnost. Oleksandr Kravčenko dodaje da spajanje i ponovno punjenje mreže samo po sebi ne šteti sistemu.

"Jednostavno rečeno, isključili ste bateriju, sistem je prestao raditi, spojili ste je i nakon određenog vremena je počeo raditi", objašnjava Kravčenko.

Fluktuacije napona, koje se dešavaju i sada, mnogo su opasnije za pumpe.

Stanislav Ignatiev vidi više rizika u ponovljenim nestancima struje. Ako struja nestane nekoliko puta dnevno, dolazi do povratnih tokova vode, što može oštetiti pumpe u podrumima kuća. On, također, smatra opasnim neravnomjerno obnavljanje snabdijevanja električnom energijom, kada neke crpne stanice već rade, a druge ne. Tada hidraulički sistem postaje neuravnotežen i povećava se rizik od pucanja glavnih vodovodnih cijevi. On ističe da je, pored toga, prema programu razvoja grada, do početka 2026. godine više od polovine kijevskih vodovodnih mreža bilo istrošeno ili u vanrednom stanju.

Oleksandr Kravčenko priznaje da je tokom dužih nestanaka struje nemoguće da čak ni najbolje pripremljeni sistem garantuje vodu 24 sata dnevno. Stoga grad razrađuje i rezervne scenarije, kao što je snabdijevanje vodom na svaki sat ili snabdijevanje samo nižih spratova.

"Sa stanovišta sistema, on može izdržati mnogo takvih ponovnih pokretanja. Pitanje je koliko dugo Kijevljani mogu izdržati takav režim", kaže stručnjak.

Poređenja radi, u proljeće 2022. godine, nakon što je oštećen vodovod iz Dnjepra, Nikolajev je živio bez vode mjesec i po dana, prisjeća se Dmitro Novicki. Kasnije je u mrežu isporučena voda nepogodna za piće, i grad tako živi već nekoliko godina, a stanovnici skupljaju vodu za piće u pumpnim stanicama, dodaje Kravčenko.

 Šta treba promijeniti

Stanislav Ignatiev uvjeren je da Kijev treba preći sa rezervnog napajanja pojedinačnih stanica na "lokalna energetska ostrva" vodosnabdijevanja, kao što je to učinio Harkiv. To uključuje kogeneracijska postrojenja na plinsko-klipni pogon na ključnim objektima, industrijsko skladištenje energije, modernizaciju opreme za pumpanje i zoniranje mreže tako da bolnice i kotlovnice budu prioritet.

Dmitro Novicki problem vidi šire. Vodokanali su godinama nedovoljno finansirani, jer su od 2022. godine tarife za potrošače ograničene, a kompenzacija, kao i u drugim industrijama, nije osigurana. Prema njegovom mišljenju, grad i država trebaju preuzeti troškove goriva i novih generatora, a država bi, također, trebala pojednostaviti odobravanje projekata. I što je najvažnije, naglašava stručnjak, vlasti se ne bi trebale "javno svađati se oko toga ko je kriv", već sjesti za stol i raspodijeliti odgovornost.

"A ovi plinsko-klipni generatori bi dugo trajali", uvjeren je Novicki.

Za sada, glavna rezervna opcija za stanovnike Kijeva ostaju pumpne stanice. U gradu ih ima više od 170, a od oktobra bi ih 155 moglo biti priključeno na generatore. Međutim, Stanislav Ignatiev podsjeća na razmjere. Da bi se tri miliona ljudi osiguralo sa najmanje tri litra pitke vode dnevno, potrebno je devet miliona litara dnevno, odnosno 900 vožnji cisternom. Stoga stručnjaci savjetuju da se kod kuće ima zaliha vode za najmanje tri dana, oko pet litara pitke vode i 12 do 15 litara tehničke vode po osobi dnevno. Kravčenko savjetuje prokuhavanje vode iz pumpnih stanica, a nakon što se obnovi snabdijevanje, ispuštanje prve vode iz slavine.

"Navikli smo da satima mjerimo nestanke struje. Ali prava kriza velikog grada počinje kada voda nestane", upozorava Ignatiev.