Rusija još nije zrela za mirovne pregovore — sa kakvim raspoloženjem svijet ulazi u novembar

 

Novembar dolazi i logično je da bi mirovni pregovori trebali početi. Uostalom, Rusija nije uspjela ostvariti nikakve strateške ciljeve tokom ljeta i jeseni, tako da nema razloga nadati se da će ih moći ostvariti u budućnosti. U međuvremenu, sankcije se pooštravaju, bit će samo gore i bilo bi logično napraviti pauzu (koja je toliko potrebna Rusiji) kada sve ne bude baš loše, kada ne bude prekasno.

Ali pregovori neće početi, jer je na djelu drugačija logika. Prvo, nemoguće je jednostavno zaustaviti rat. Milion vojnika po ugovoru ne može se ostaviti na prvoj liniji fronta bez akcije, ne može se vratiti na stalne tačke razmještaja (jer one ne postoje), ne može se jednostavno vratiti kući (jer će uništiti cijelu Rusiju, kao 1917. godine). Drugo, rat se ne može završiti bez postizanja barem nekih od "ciljeva specijalne vojne operacije" kako se u Rusiji zove napad na Ukrajinu, šta god to značilo i bez obzira na to kako se oni s vremena na vrijeme mijenjaju. Nešto se mora predstaviti masama i elitama kako bi bilo jasno da je car pobjednik. I nešto se mora učiniti sa razuzdanom mašinom vojno-industrijskog kompleksa, čiji su korisnici sve najviše elite zemlje.

Dakle, sve što se dogodilo ljeti i početkom jeseni će se nastaviti.

Čemu se Rusija nada? Da će i dalje biti moguće ozbiljno probiti front negdje. Da će biti moguće ostaviti ukrajinske gradove bez svjetla i grijanja, a ukrajinsko društvo će zahtijevati mirovni sporazum pod bilo kojim uslovima. Da će Trump ponovo povjerovati u ruska obećanja o superprojektima.

Čemu se Ukrajina nada? Da ruska ekonomija brzo leti u ponor. Da se ruska protivvazdušna odbrana provodi sredstvima za uništenje i povlači se prema Moskvi, ostavljajući sve više objekata izvan Moskve potpuno nezaštićenim, tako da će biti moguće doći do objekata za izvoz ruske nafte i drugih ključnih tačaka. Da sankcije svaki put smanjuju sposobnost Rusije da vodi rat.

Čemu se Evropa nada? Da će Ukrajina dobiti na vremenu. Da će rasporediti vlastitu proizvodnju i oružane snage. Da će povećati evropsko jedinstvo.

Čemu se SAD nada? Da će početi pregovori sa Kinom, čija će tema biti novi svjetski poredak. A onda će mir u ključnim tačkama planete biti posljedica uspostavljanja ovog poretka. Konkretno, Kina će pomoći u smirivanju Rusije.

Čemu se Kina nada? Da će Rusija sa svojim ogromnim resursima pasti u njene ruke bez ijednog metka. I u scenariju konsolidacije moći u Moskvi, kada se carstvo pretvori u totalitarnu državu, i u scenariju sloma moći u Moskvi, kada se sve haotično raspadne - u oba scenarija sve pada u ruke Pekinga. Ta kontrola nad Arktikom će Kinu učiniti neprikosnovenim liderom trke.

Čemu se svi ostali nadaju? Da će to nekako proći.

S takvim nadama svijet ulazi u novembar.