Rusko hibridno ratovanje se obija o glavu

Ruske provokacije, od rezanja kablova na morskom dnu do upada dronova u Evropsku uniju, prepoznate su kao veliki izazov transatlantskoj sigurnosti.
Međutim, učinak protivmjera na ruske napade ove vrste i izbjegavanje sankcija često se zanemaruje. Admiral Giuseppe Cavo Dragone, predsjedavajući Vojnog komiteta Sjevernoatlantskog saveza (NATO), izjavio je da organizacija razmatra proaktivnije protivmjere i agresivnije odgovore na rusko hibridno ratovanje, posebno u cyber području. Ova izjava je masovno kružila u ruskim medijima, jer protumjere na ruske hibridne napade i izbjegavanje sankcija predstavljaju veliku prijetnju Kremlju. Svaka zapadna zapljena tankera "flote u sjeni", naprimjer, bolno udara na ruski izvoz energenata. Nikolaj Patrušev, predsjedavajući Ruskog pomorskog kolegija, predložio je raspoređivanje ruskih pomorskih sredstava za zaštitu ovih brodova, što je vrlo problematičan prijedlog.
Pokušaj atentata na general-pukovnika Vladimira Aleksejeva, prvog zamjenika šefa ruske vojne obavještajne službe (GRU), u Moskvi 5. februara potencijalno je pružio primjer nekonvencionalnog kinetičkog napada na Rusiju. Aleksejev je pod sankcijama zbog organiziranja pokušaja atentata na Sergeja Skripalja - bivšeg obavještajnog oficira GRU-a koji je radio s vladom Ujedinjenog Kraljevstva - i njegovu kćerku Juliju Skripal u martu 2018. Aleksejev je bio jedan od ključnih ljudi za Jevgenija Prigožina i njegovu ozloglašenu privatnu vojnu kompaniju, Wagner grupu. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov okrivio je ukrajinske specijalne službe za pokušaj atentata. Optužio je Kijev za pokušaj ometanja mirovnih pregovora u Abu Dabiju, gdje rusku delegaciju predvodi Aleksejevljev neposredni nadređeni, admiral Igor Kostjukov. Ukrajina je službeno negirala umiješanost u napad. Prava prepreka miru u trilateralnim pregovorima između SAD-a, Rusije i Ukrajine je zahtjev Moskve za formalnim međunarodnim priznanjem ruskog vlasništva nad cijelom regijom Donbasa, čiji dio Ukrajina još uvijek kontrolira. Nagli prekid "energetskog primirja" od strane Rusije koje je predložio američki predsjednik Donald Trump i nastavak masovnih ruskih raketnih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu potkopali su nade za napredak u mirovnim pregovorima
Ekstremna hladnoća je ključno oružje Kremlja u pokušaju da slomi volju Ukrajine da se odupre agresiji. Mnogi ruski gradovi, uključujući Murmansk, imaju problem sa nestancima struje uzrokovanih kvarovima u energetskoj mreži, čiji pojedini elementi nisu modernizirani od sredine 1960-ih. Nedostatak sredstava za modernizaciju direktna je posljedica produbljivanja krize u ruskim državnim finansijama, uzrokovane naglim smanjenjem prihoda od izvoza nafte. Zapadne sankcije sve više ciljaju ovu ranjivost, a Moskva nema značajnije rješenje, umjesto toga dajući omalovažavajuće izjave o privremenim proračunima štete od predstojećeg 20. paketa sankcija EU. Glavna nada Rusije je da će rastuće ekonomske tenzije između Sjedinjenih Država i Evrope otvoriti nove mogućnosti Kremlju da zaobiđe sankcije. Rusija Indiju vidi kao mjesto za takve prilike, što je Putinova državna posjeta New Delhiju u decembru 2025. trebala učvrstiti. Indijsko ograničavanje uvoza ruske nafte radi smanjenja trgovinskih tarifa sa Sjedinjenim Državama uništilo je ove nade.
Kremlj umanjuje i poriče ekonomske probleme. Rusi su, međutim, sve više zabrinuti. Nezavisni mediji su mnogo više usklađeni s ovim brigama nego „patriotska“ propaganda. Značajna većina Rusa želi vidjeti kraj rata, što dokazuje da Moskva gubi svoj informacioni rat, na veliko razočaranje šovinističkih blogera. Ruska opozicija u egzilu uspijeva se prilično efikasno povezati s antiratnom publikom unutar Rusije. Uprkos dobro finansiranim naporima, ruske specijalne službe nisu u stanju uspostaviti efikasnu kontrolu nad ruskim internetom i sve češće pribjegavaju njegovom potpunom isključivanju, uzrokujući bolne poremećaje u urbanom životu. Svake sedmice, sve više ruskih novinara i aktivista dodaje se na listu „stranih agenata“, ali širina ove etikete samo potvrđuje nemogućnost Kremlja da dominira informacionim prostorom.