"Ukrajinski dobrovoljci" u Ruskoj Federaciji: propaganda ili resurs u ratu?

Rusija stvara jedinice od Ukrajinaca, nazivajući ih "dobrovoljcima". Među učesnicima su i ratni zarobljenici. Kako se regrutuju, postoje li znaci ratnog zločina i kakvu ulogu ove formacije igraju u ratu?

Pridruživanje neprijateljskoj vojsci radi bijega iz ruskog zarobljeništva - ovako objašnjava svoj čin 25-godišnji stariji poručnik Pavlo Olijnik iz Volinja, koji je, prije nego što ga je Ruska Federacija zarobila u Pokrovskom pravcu 1. oktobra 2024. godine, služio u redovima 101. zasebne gardijske brigade Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine.

Nakon što je pretrpio elektrošokove, premlaćivanja i psihičko zlostavljanje, diplomirani vojni institut Nacionalnog univerziteta Tarasa Ševčenka u Kijevu odlučio je prihvatiti ponovljenu ponudu Rusa da se pridruži takozvanom "Odvojenom bataljonu nazvanom po Maksimu Krivonosu". Prema Olijniku, prvom prilikom iskoristio je izlazak na liniju borbenog kontakta kako bi pobjegao na teritoriju koju kontrolira Ukrajina.

"Ukrajinski dobrovoljci" u ruskoj vojsci

Ruska propaganda je prvi put počela pisati o jedinicama formiranim od bivših vojnika Oružanih snaga Ukrajine početkom 2023. godine. Radilo se o "Dobrovoljačkom bataljonu Bogdana Hmeljnickog" (DBKH), uključenom u operativno-borbenu taktičku formaciju "Kaskada" u takozvanoj "DNR".

"Bivši ukrajinski ratni zarobljenici" položili su tada zakletvu Rusiji, izvijestili su ruski državni mediji. Naziv "bataljon" teško da ukazuje na stvarnu veličinu jedinice. Čak je i njena komanda u intervjuima govorila o samo 70 pripadnika. Nekoliko desetina se moglo vidjeti i u propagandnim video snimcima.

Uprkos interesovanju ukrajinskih i nezavisnih ruskih medija za ovu formaciju, za sve vrijeme je bilo moguće identifikovati samo desetak ljudi koji su u videu izjavili da joj se žele pridružiti. To su zaista građani Ukrajine koji su zarobljeni ili dezertirali. Od 2024. godine, formacija je praktično nestala iz informativnog polja. Da li je prestala da postoji nakon raspuštanja "Kaskade" nije poznato.

Od čega se sastoji nova "brigada" Ukrajinaca?

U narednim godinama, Ruska Federacija je najavila stvaranje još pet takvih jedinica, a u augustu 2026. godine objavili su njihovo spajanje u takozvanu "Ukrajinsku dobrovoljačku brigadu specijalnih snaga". U nju su ušli prethodno spomenuti bataljon Krivonos, "Ukrajinski dobrovoljački bataljon Oleksija Beresta", "Odred Heroja Sovjetskog Saveza Aleksandra Matrosova", "Odvojeni odred Martina Puškara" i "Specijalni Slobodski odred Voina Selifontova".

O ovom posljednjem nema informacija u javnosti, nikada nije spomenut prije vijesti o stvaranju "brigade". Također je malo informacija o bataljonu Berest, odredima Matrosov i Puškar. Sadržaj njihovih kanala na društvenim mrežama uglavnom je pregled ukrajinskih vijesti s kritikom vlasti i naglaskom na prisilnu mobilizaciju i djelovanje CCK-a. U objavama se pojavljuje i do desetak ljudi koji se predstavljaju kao bivši vojnici Oružanih snaga Ukrajine koji su zarobljeni ili dezertirali. Uglavnom ne otkrivaju svoj identitet i lica. Nema dokaza koji potvrđuju njihovo učešće u neprijateljstvima.

DW je uspio utvrditi identitete četvorice boraca koji se pojavljuju na videu na Telegram kanalu odreda Puškar - oni su zaista završili u zarobljeništvu. Iako pred kamerama tvrde da su dobrovoljno učestvovali u ruskoj formaciji, to je svakako nemoguće utvrditi. Indikativan je video ruske državne agencije TASS, na kojem u maju 2025. godine pretučeni mladić, predstavljen kao zarobljeni vojnik Oružanih snaga Ukrajine, "pozdravlja" Ruse povodom 9. maja. Mjesec dana kasnije, na resursima "Puškar" pojavila se i serija intervjua s njim - već kao s regrutom odreda. Istovremeno, iz prvih videa stiče se utisak da je mladić, kao i prije, i dalje u zarobljeništvu.

"Krivonosivci": postoje znaci učešća u ratu

Situacija sa takozvanim "Odvojenim bataljonom nazvanim po Maksimu Krivonosu", formiranim prije tri godine, nešto je drugačija. On je medijski najprijateljskiji među formacijama koje su bile dio "brigade". Za razliku od drugih formacija, postoje i znaci njegovog učešća u borbama. To potvrđuje ne samo ulazak Pavla Olijnika u zonu borbenih dejstava, već i naznaka SBU-a o tome. U decembru 2024. godine, prilikom prijavljivanja sumnji u izdaju protiv jednog od boraca bataljona, stanovnika Kijeva Oleksija Pidhoretskog, specijalne službe su napomenule da je formacija učestvovala u borbama na Pokrovskom pravcu. Prije toga, sudeći prema objavama formacije na društvenim mrežama, "Krivonosivci" su učestvovali u borbama u Serebrjanskom šumarstvu u Luganskoj oblasti i na Avdijevskom pravcu.

 Tačan broj pripadnika jedinice nije poznat: mediji su izvještavali o procjenama od oko 200 ljudi, dok objavljeni video snimci prikazuju samo nekoliko desetina ljudi. Ukrajinska publikacija "Suspilne" identificirala je više od 30 ljudi iz "bataljona", potvrđujući da se radi o Ukrajincima koje su Rusi zarobili 2023-2024. godine.

Navodno, na čelu formacije je bivši član okružnog vijeća Dergačija Vjačeslav Gubin, koji je prebjegao u Rusku Federaciju 2014. godine. Njegov sin Svjatoslav je zamjenik političkog oficira formacije. U intervjuu za ruske medije, Svjatoslav je tvrdio da jedinica nije jedinica ruske vojske, već "ukrajinska dobrovoljačka formacija".

Zašto Rusiji trebaju "ukrajinski dobrovoljci"?

Međutim, stručnjak za odbrambenu politiku Pavel Luzin sa Fletcher škole na Univerzitetu Tufts kaže da su dobrovoljačke formacije koje "nisu sankcionirane od samog početka i nisu pod kontrolom centralne vlade" nemoguće u Rusiji. Svi su oni dio "Dobrokora" ruskog Ministarstva odbrane, kojim upravlja Glavna uprava Generalštaba ruskih oružanih snaga (GRU). Uključuje 26 "brigada", ali, prema Luzinu, nazivi ovih formacija ne odražavaju njihov stvarni broj.

Stručnjak smatra slične formacije Ukrajinaca "imitacijom osmišljenom da skrene pažnju sa historije "Ruskog dobrovoljačkog korpusa" i "Legije slobode Rusije", koje se bore na strani Ukrajine protiv Moskve". Ista ocjena je više puta data u obavještajnoj zajednici Ukrajine.

To govori i ukrajinski veteran Jevgenij Šibalov, kojeg je Ruska Federacija držala u zatočeništvu od maja do kraja 2022. godine. „Oni (ruski vojnici. - Op. ured.) su vrlo često spominjali (RDK. - Op. ured.) i nisu krili da je to bio glavni okidač, zašto su se uopće u ovo umiješali. Prevarili su ih da postoje Rusi koji se bore na strani Ukrajine, a da nema Ukrajinaca koji se bore na strani Rusije“, rekao je Šibalov u intervjuu za DW.

Da li je formiranje jedinica od ukrajinskih ratnih zarobljenika ratni zločin?

Samo po sebi, regrutacija ratnog zarobljenika od strane neprijatelja u svoje oružane snage nije ratni zločin ako se vrši bez prisile, primijetio je u razgovoru za DW William Wiley, izvršni direktor nevladine organizacije „Komisija za međunarodnu pravdu i odgovornost“ (CIJA). Međutim, pritisak, prijetnje ili nasilje su jasno kršenje Treće ženevske konvencije i Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda (MKS), kaže advokat.

Prema podacima Ureda visokog komesara UN-a za ljudska prava, više od 95 posto ukrajinskih zatvorenika intervjuiranih nakon puštanja na slobodu bilo je podvrgnuto mučenju ili zlostavljanju dok su bili u ruskim rukama. S obzirom na fizičko i mentalno stanje onih koji su vraćeni iz ruskog zarobljeništva, svaki slučaj "dobrovoljnog" regrutovanja "vjerovatno će izazvati ozbiljne sumnje", kaže Viley.

Istovremeno, stručnjak Centra za građanske slobode, ekspert političkih nauka Mihailo Savva, skreće pažnju na krivične postupke u Ukrajini protiv pojedinačnih članova ovih formacija. Prema njegovom mišljenju, sama činjenica njihovog progona, također, ukazuje na znakove dobrovoljnog prebjega u Rusku Federaciju. U takvom slučaju, napominje stručnjak, nema razloga govoriti o ratnom zločinu sa strane Rusije.

Dakle, gdje se tačno povlači granica između odluke donesene pod pritiskom i slobodnog izražavanja volje? Prema riječima ukrajinskog aktiviste za ljudska prava i veterana Maksima Butkeviča, koji je bio u ruskom zarobljeništvu od juna 2022. do oktobra 2024. godine, povući takvu granicu u uslovima ruskog zarobljeništva izuzetno je teško. S jedne strane, kaže Butkevič, zatočeništvo u Ruskoj Federaciji je "atmosfera kontinuirane prisile, stalnog pritiska", a s druge strane ne isključuje mogućnost slučajeva dobrovoljnog prelaska na rusku stranu zatvorenika koji su ideološki bliži ideologiji okupatora.

 Pod kojim uslovima se odvija regrutacija zatvorenika?

Kako je Butkevič rekao, 2022-2023. godine ponuda za prelazak na rusku stranu je "manje-više nametljivo" izgovorena svim zatvorenicima, uključujući i njega. U njegovom slučaju, to se dogodilo nakon prvog ozbiljnog premlaćivanja i demonstracije da "nam mogu sve, pa moramo pristati na sve".

Jevgenij Šibalov je morao proći kroz nešto slično. Razne strukture rade sa zatvorenicima, rekao je za DW u razgovoru. Neki, prema njegovim riječima, pokušavaju izvući priznanja za ratne zločine, drugi - da ih regrutuju u svoje obavještajne službe, posebno identifikuju "vrijedne" ljude koji se mogu koristiti za razmjenu, a uključeni su i "regruteri ovih grupa". Prema njegovom iskustvu, takva ponuda od Rusa u određenoj fazi zatočeništva izgovorena je svima nakon ispitivanja uz upotrebu sile, "kada im se osoba čini dovoljno potresenom kao rezultat pritiska".

„Ali (u slučaju odbijanja. - Uredništvo) upravo na tome oni ne insistiraju - to je slučaj kada uvjeravaju, a ne lome. Jer možete mučiti da biste dobili pristanak, ali onda će doći nezgodan trenutak kada toj osobi treba dati oružje. Stoga se više radilo o psihološkom pritisku, trikovima, podvalama da ga se prisili da da dobrovoljni pristanak“, kaže Šibalov.

Butkevič to potvrđuje i iz vlastitog iskustva. Ni Butkevič ni Šibalov ne znaju nikoga ko je pristao da se pridruži ruskim vojnim formacijama, jer, kako kažu, za većinu ljudi to je prelazak crvenih linija.

Šibalov je ponudu da se pridruži Hmeljnickom bataljonu dobio od ljudi koji su ga i ranije mučili. Kaže da je to izrečeno kao u šali - kako bi se u slučaju odbijanja moglo pretvarati da ništa ozbiljno nije ponuđeno. Kako veteran priznaje, postojao je strah da će njegovo „ne“ podrazumijevati mučenje i prisilu. Međutim, u oba slučaja, i Šibalova i Butkeviča, odbijanje je shvaćeno "jednostavno kao činjenica", a pokušaji ponovne regrutacije, prema njihovim riječima, nisu učinjeni.

Šta se dešava nakon pristanka

Istovremeno, vojnik Pavlo Olijnik, koji se nalazi u ukrajinskom zarobljeništvu nakon što je pobjegao iz bataljona Krivonos, govori o drugačijem iskustvu. DW je uspio uspostaviti kontakt s njim preko advokata u pisanom obliku. Prema Olijniku, ponudu da se pridruži bataljonu dobio je četiri puta. Nakon tri odbijanja, odlučio ju je prihvatiti - "isključivo radi bijega". Prije toga, kako vojnik kaže, bio je sam u zarobljeništvu u okupiranim dijelovima Donbasa, ispitivan o stanju položaja, brigade i ličnim podacima.

 „Ne govorim dobro ruski, tako da nisam dovoljno jasno odgovarao na pitanja (...) Zatim su protiv mene upotrijebili fizičku silu i elektrošokove, a kada su zahtijevali da potpišem dokument o saradnji sa specijalnim službama „LNR“, „DNR“, stavili su me potpuno golog u mali metalni sef na osam sati“, navodi se u Olijnikovom opisu zatočeništva, koji je DW-u dao njegov advokat.

Tvrdi da nije potpisao nikakve dokumente ruskog Ministarstva odbrane, a ugovor koji mu je ponuđen bio je „sa privatnom osobom koja pruža vojne usluge“. Nakon pristanka, nastavlja vojnik, uslijedilo je takozvano „bljeskanje“: u sobama bez prozora održavana su agitatorska predavanja, prikazivane su fotografije i video snimci, čiji se sadržaj zatim tražio da se prepriča.

Kontrola i okrutno postupanje u redovima „Krivonosa“

Prema Olijnikovom mišljenju, među zatvorenicima uključenim u „Krivonos“ bilo je i dobrovoljaca i onih koji su dali pristanak pod prisilom. U videu koji je procurio na internet, vjerovatno sa ispitivanja u Ukrajini, on kaže da su prognanike, kojih je, kako je rekao, u jedinici bilo oko 50, čuvali borci iz privatne vojne jedinice Redut, pažljivo prateći svaki njihov pokret. Dobio je telefon u jedinici, ali pod kontrolom, rekao je, odgovarajući na pitanja DW-a. Zato se Olijnik bojao kontaktirati svoje kontakte u Ukrajini. U videu sa navodnog ispitivanja, govorio je i o slučajevima premlaćivanja i mučenja koji su se već nalazili u redovima jedinice. Prema Olijniku, plaće bivšim zatvorenicima je svakog mjeseca u kovertama izdavao predstavnik ruskog GRU-a.

Iako je, prema njegovim riječima, jedinica postepeno počela da se uključuje u neprijateljstva, a od februara 2025. - svi učesnici, on sam negira učešće u borbama protiv Ukrajine. Kaže da je pobjegao na prvom izlasku na liniju 9. marta 2025. godine, kada su on i još jedan pripadnik bataljona poslani u Andrijivku, u Donjeckoj oblasti, u grupi od osam ruskih specijalnih snaga. Nakon što su podijeljeni u parove, Olijnik je poslan da zamijeni borce u podrumu. Međutim, prije početka zadatka čišćenja teritorije, on je otišao i pješačio preko polja. Skrivajući se od dronova u podrumima i kućama, rekao je da je hodao dva dana dok nije naišao na ukrajinske vojnike.

Olijnik je godinu i po dana držan u Ukrajini kao ruski zarobljenik. Paralelno s tim, ukrajinski organi za provođenje zakona provode prethodnu istragu o njegovoj mogućoj umiješanosti u veleizdaju počinjenu u vrijeme ratnog stanja. Međutim, još nije obaviješten o sumnji po ovom članu.