Zagađenje i nestanci struje: Rusija cilja Moldaviju

Kremlj nije prestao sa svojim naporima da podriva i osvoji Moldaviju, što pokazuju nedavni događaji.

Na prvi pogled, šteta na vitalnoj infrastrukturi Moldavije može izgledati kao kolateralna šteta  ruskih napada na Ukrajinu. Ali s obzirom na to da je globalna pažnja usmjerena na Bliski istok, a Putin i dalje fiksiran na teritorijalno širenje, sve je jasnije da je rat Kremlja protiv Evrope otvorio novi front.
Prvo, napadi na ukrajinsku hidroelektranu Novodnestrovsk 7. marta izazvali su veliko izlijevanje nafte u rijeku Dnjestar, koja je izvor 70 posto pitke vode u Moldaviji.
Dvije sedmice kasnije, dok je Evropska unija (EU) pokušavala pomoći u dekontaminaciji rijeke, Rusija je pokrenula napad dronom na energetsku infrastrukturu u jugoistočnoj Ukrajini, oštetivši visokonaponski dalekovod koji povezuje Rumuniju s Moldavijom.
Veza prelazi preko Ukrajine, prenoseći uvezenu električnu energiju od koje Moldavija zavisi, posebno tokom vršne večernje potražnje. Moldavski parlament proglasio je vanredno stanje i razmatrao program postepenih isključenja struje, dok inženjerski timovi rade na obnavljanju veze. U vrijeme objavljivanja, saopčeno je da je dalekovod popravljen uz podršku ukrajinskog operatera električne mreže, Ukrenerga.
Ali to ne znači da se situacija neće ponoviti. Ruski napadi na energetsku infrastrukturu na teritoriji Ukrajine, koji su imali domino uticaj na Moldaviju, zahtijevaju veću pažnju.
Od potpune ruske invazije, Moldavija je zabilježila ponovljena kršenja svog vazdušnog prostora od strane ruskih dronova, koje je nerado presrela, nesigurna da li su upadi bili namjerni ili slučajni.
Ali čini se da najnoviji incidenti predstavljaju veliku promjenu u ruskoj strategiji. I tajming je indikativan.
Napadi su uslijedili nakon što je moldavski kabinet odobrio povlačenje zemlje iz Zajednice nezavisnih država (ZND). Sporazum, potpisan 1991. godine, okupio je 11 postsovjetskih republika u grupaciju sa sjedištem u Bjelorusiji.
Taj potez je formalno izvukao zemlju iz ruske sfere uticaja i pooštrio njen fokus na pristupanje EU prije kraja decenije.
Moldavski parlament je 25. marta, također, objavio planove za reintegraciju Pridnjestrovlja, separatističke teritorije na istoku zemlje, koja graniči s Ukrajinom i koju Moskva koristi za pritisak na vladu u Kišinjevu.
Problematična historija ove teritorije seže do 1940. godine, kada je Staljin spojio pojas zemlje istočno od rijeke Dnjestar s ostatkom Moldavije. Nakon raspada SSSR-a, vodio se kratak, ali krvav rat za secesiju, proglasivši nezavisnost od Moldavije 1992. godine.
Iako Kremlj nije formalno priznao nezavisnost Pridnjestrovlja (nijedna zemlja nije poduzela ovaj korak), Moskva ga koristi kao polugu već tri decenije, podržavajući separatizam putem trupa prerušenih u mirovne snage, ogromnog skladišta oružja i bliskih veza s lokalnom elitom. Pridnjestrovlje je, također, služilo kao utočište za krijumčarenje i poreske utaje, što je dovelo do bogaćenja male grupe ljudi.
Međutim, najmoćnije oružje Kremlja bila je energija, a Rusija je obje strane zarobila u mrežu međusobne zavisnosti. Moldavija je plaćala napuhane cijene za plin i oslanjala se na električnu energiju iz Pridnjestrovlja, dok je Pridnjestrovlje besplatno dobijalo ruski plin, održavajući svoju industriju i separatističke vlasti na površini. Separatizam Pridnjestrovlja uglavnom je bio potaknut prodajom jeftine električne energije. I sve dok je Moldavija bila ovisna o ovom izvoru električne energije, nije imala poticaj da gradi vlastite proizvodne kapacitete ili da nastoji diverzificirati uvoz.
Kako se Moldavija približavala EU, Rusija je eskalirala, orkestrirajući tri energetske krize između 2021. i 2025. godine kako bi je skrenula s evropskog kursa.
Ta poluga se sada raspada. Krize koje je izazvao Kremlj podstaknule su Moldaviju da se oslobodi svoje energetske zavisnosti od Rusije pokretanjem tržišnih reformi i kupovinom gasa na evropskim čvorištima.
U oktobru 2022. godine, donijela je značajnu odluku da zaustavi sve isporuke ruskog gasa i umjesto toga se okrenula susjednoj Rumuniji. Tri godine kasnije, usred zime, Rusija je odlučila zaustaviti besplatne isporuke gasa svom stanovništvu koje govori ruski u Pridnjestrovlju, očekujući da će stvoriti humanitarnu krizu uoči parlamentarnih izbora u Moldaviji kasnije te godine.
Mjera se obila o glavu.
Industrija Pridnjestrovlja sada propada, a prihodi se smanjuju kao rezultat slabog izvoza. To znači da joj je potrebna hitna pomoć.
Proevropsko raspoloženje, iako još uvijek nisko u poređenju sa ostatkom Moldavije, raste na otcijepljenoj teritoriji.
Ali iako Rusija nije uspjela u svojim naporima da osvoji južnu Ukrajinu i tako stvori kopneni most do Moldavije, i nije voljna spašavati ovu problematičnu regiju, nije izgubila interes za izazivanje poremećaja. Kremlj je uložio ogromne i dobro finansirane napore da potkopa izbore 2024. i 2025. godine, iako su ti napori propali.
Kakva je onda budućnost Pridnjestrovlja? Bez vanjske podrške, moglo bi se naći u ekonomskom limbu i postati ničija zemlja zbog oko 20.000 tona propadajuće i nestabilne municije koju je ruska 14. armija ostavila u Cobasni od 1990-ih. Stručnjaci upozoravaju da bi svaka eksplozija bila ekvivalentna detonaciji male nuklearne bojeve glave.
Najnoviji potez Moldavije da reintegraciju Pridnjestrovlja, proširenjem poreskih i carinskih pravila na otcijepljenu teritoriju, izuzetno je značajan korak i Kremlj će ga tako tumačiti.
Nacrt zakona bi postepeno ukinuo posebne fiskalne aranžmane koji su omogućavali Pridnjestrovlja da funkcionira kao paralelna ekonomska zona više od tri decenije.
Ako se odobri, niz poreskih olakšica datih Pridnjestrovlju, uključujući i one za transakcije vezane za energiju, bio bi ukinut, s ciljem potpune harmonizacije trgovine do 2030. godine. Planirani konvergencijski fond ublažio bi uticaj kroz ciljanu socijalnu podršku, istovremeno usklađujući standarde i privlačeći investicije. Plan će biti proveden upravo kada Moldavija dobije svoj najveći paket pomoći ikada od 1,9 milijardi eura (2,2 milijarde dolara) od EU.
Potezi Moldavije osmišljeni su da metodično potkopaju uticaj Rusije i sigurnosne prijetnje Kremlja regionu. Do sada je ta taktika pokazala određeni uspjeh.
Ali nema znakova da Rusija namjerava tiho otići. Eskalacija Kremlja jasno pokazuje da je spreman proširiti svoju neprijateljsku kampanju na širu regiju, čak i po cijenu da milione ostavi bez pitke vode ili da Moldaviju gurne u tamu. EU će morati biti vrlo svjesna rizika.