Snaga Sibira 2: Lakmus papir za kinesko-ruske odnose

Ako se nastavi s izgradnjom plinovoda Snaga Sibira 2 (PoS2), to će dodatno učvrstiti asimetrične kinesko-ruske odnose, a Rusija će postati još ovisnija o Kini za izvoz energije, kaže Henrik Wachtmeister u svojoj analizi za China-Russia Dashboard.
Prema ruskim izvorima, veliki plinovod Snaga Sibira 2 (PoS2) konačno će biti izgrađen. Izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller objavio je 2. septembra da je u Pekingu potpisan obavezujući memorandum za njegovu izgradnju. Planirani plinovod mogao bi transportovati do 50 milijardi kubnih metara (bcm) prirodnog plina iz gigantskih ruskih sjevernih polja Jamal u Kinu, isporuke koje su nekada bile namijenjene Evropi, ali su djelimično zaustavljene nakon invazije na Ukrajinu.
Kineska strana još nije eksplicitno potvrdila projekat, a mnogi ključni uslovi vjerovatno tek trebaju biti pregovarani. Ipak, ako se izgradnja plinovoda nastavi, to će imati značajne implikacije na globalna energetska tržišta i odnose velikih sila. I iako je objava možda bila slaba po suštini i konkretnim detaljima, ipak je imala značajnu simboličku težinu. Ovaj komentar ponovo razmatra energetske odnose Rusije i Kine u svjetlu nedavnih događaja i razmatra neke scenarije budućnosti i njihove implikacije.
Kinesko balansiranje
U izvještaju Švedskog nacionalnog centra za Kinu iz 2023. godine, analizirane su energetske veze Rusije i Kine od potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine, uključujući nekoliko scenarija budućnosti o tome kako bi se odnosi mogli razvijati. Glavna tema izvještaja bila je da energetski odnosi između Pekinga i Moskve u velikoj mjeri zavise od odnosa Kine sa Sjedinjenim Američkim Državama i Zapadom uopće.
Početni stav Kine nakon invazije bio je oprezan. Iako je trgovina energijom sa Rusijom porasla, i dalje je bilo znakova ograničenja. Posebno je važno napomenuti da su planovi PoS2 ostali zaustavljeni uprkos snažnoj promociji sa ruske strane, jer se izvoz plina u Evropu smanjivao. U 2024. godini izvoz je iznosio samo oko 30 milijardi kubnih metara, što je nagli pad u odnosu na vrhunac iz 2019. godine od 180 milijardi kubnih metara. Nekoliko faktora vjerovatno stoji iza opreznog pristupa Kine: njeni odnosi sa Zapadom i prijetnja sankcijama, njena strategija diversifikacije rizika i njeno relativno dobro snabdijevano tržište energije koje je omogućilo Pekingu da usvoji pristup "čekajmo i vidimo".
U analizi je iznesena tvrdnja da je najvažniji faktor koji oblikuje budućnost energetskih odnosa snažnije veze Kine sa Zapadom, posebno sa SAD-om. Ako bi se te veze pogoršale, Kina bi manje izgubila produbljivanjem saradnje sa Rusijom, a više dobila. Na osnovu toga su predstavljena dva scenarija za ovaj faktor. U prvom se pretpostavilja nastavak tadašnjeg stanja odnosa Kine sa Zapadom, pri čemu Peking održava svoj balans - održava svoje ekonomske i diplomatske odnose sa Zapadom, a istovremeno i dalje podržava svog strateškog partnera Rusiju. Drugi scenario je pretpostavio pogoršanje odnosa sa Zapadom, što bi rezultiralo dubljom energetskom saradnjom i jačim, još asimetričnijim kinesko-ruskim odnosima.
Čak i prema prvom scenariju, procijenili smo da će PoS2 vjerovatno na kraju krenuti naprijed, iako bez dodatnih velikih projekata naftovoda. Prema drugom scenariju, nagađalo se o dubljoj saradnji u više dimenzija, uključujući izbjegavanje sankcija i daljnje projekte naftovoda. Procijena je bila da je prvi scenario bio preferirani ishod za Kinu, čak i ako bi ga bilo teško održati sve dok Rusija nastavlja rat u Ukrajini.
Najava PoS2, zajedno sa drugim nedavnim događajima, sugerira da se putanja udaljava od prvog scenarija prema drugom, pri čemu Kina počinje napuštati svoj balansirajući stav i umjesto toga jača svoje veze s Moskvom.
Pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama
Analiza je prethodila je eri „Trump II“, tokom koje su se odnosi Kine i SAD-a dodatno pogoršali kroz tarifne ratove, kontrolu izvoza i druge mjere. Čak i ako je bilo kakav stvarni uticaj na tržište još uvijek daleko, najava PoS2 nosi značajnu neposrednu vrijednost.
Memorandum se može smatrati „probnim balonom“ sa Kinom koja „prelazi rijeku dodirujući kamenje“ dok procjenjuje zapadne reakcije na njeno produbljivanje saveza sa Rusijom. Slično tome, teret ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz ruskog sankcioniranog projekta Arctic LNG 2 nedavno je isporučen Kini, što direktno dovodi u pitanje odlučnost Washingtona u provođenju sankcija.
Najava se, također, odnosi na širu trgovinsku politiku SAD-a, a posebno na njen sektor nafte i plina i strategiju „energetske dominacije“, Donald Trumpovu agendu da maksimizira proizvodnju energije u SAD-u i iskoristi je za nagrađivanje saveznika i kažnjavanje protivnika. PoS2 bi dodao oko 50 milijardi kubnih metara globalnoj ponudi plina u 2030-ima, smanjujući potražnju i cijene za američke izvoznike LNG-a. Ova tržišna neizvjesnost bi već u ovoj fazi mogla prisiliti investitore u LNG da
preispitaju planove za dodavanje novih kapaciteta. Napredak s izgradnjom naftovoda signalizira da Peking neće biti pod pritiskom zbog energetske dominacije Washingtona. U istom duhu, Kina je smanjila uvoz američkog LNG-a gotovo na nulu od ovogodišnje eskalacije tarifa i javno se usprotivila zahtjevima SAD-a da prestanu kupovati rusku naftu.
Kina ima dvije snažne protivteže američkoj energetskoj dominaciji: primjenu i dominaciju zelene tehnologije i udvostručavanje uvoza fosilnih goriva od prijateljskih dobavljača poput Rusije i Irana, povoljno po sniženim cijenama zbog zapadnih sankcija. Šta god da se dogodi sa samim naftovodom PoS2, ova najava, zajedno sa širim geopolitičkim signalima sa samita u Tianjinu i vojne parade u Pekingu, šalje snažnu poruku: poredak koji predvode SAD može biti doveden u pitanje.
Izgledi i implikacije
Gledajući unaprijed, bit će važno pratiti kako će Washington reagovati, ne samo na samu najavu PoS2, već i na konkretne daljnje korake, razvoj događaja oko projekta Arctic LNG 2 ili potencijalne sekundarne sankcije kupcima ruske nafte.
Kineske kontrole izvoza minerala i tvrda taktika u trgovinskom ratu su, čini se, oslabile odlučnost SAD-a. Ovaj posljednji korak mogao bi ili gurnuti Washington dalje na taj put prilagođavanja ili izazvati snažnu kontrareakciju. S Donaldom Trumpom na čelu, ishod je teško predvidjeti.
Ako se PoS2 nastavi, to će dodatno učvrstiti asimetrične kinesko-ruske odnose, a Rusija će postati još ovisnija o Kini za izvoz energije. Kina, zauzvrat, osigurava još jedan jeftin izvor energije, izoliran od zapadnog uplitanja i nestabilnosti Bliskog istoka, a istovremeno pruža kanal za prijeko potrebnu čvrstu valutu svom najvažnijem strateškom partneru u nastojanju da preoblikuje svjetski poredak.
Ipak, Kina se nastavlja osiguravati od svoga klađenja na Rusiju, naprimjer paralelnim deklaracijama o nastavku saradnje u oblasti gasa s Turkmenistanom. Štaviše, izvoz gasa sa Jamala u Kinu bit će daleko manje profitabilan za Rusiju od prodaje njenim bivšim evropskim kupcima. Očekuje se da će troškovi izgradnje iznositi desetine milijardi dolara, a Peking se žestoko cjenka o troškovima. Snaga Sibira 1 već je najjeftiniji izvor uvoza gasa iz gasovoda za Kinu, a PoS2 bi mogao biti još jeftiniji s obzirom na slabu pregovaračku poziciju Rusije. Kao znak ograničenog sadržaja objave i neizvjesnosti oko troškova i profitabilnosti projekta, cijena dionica Gazproma je zapravo pala za nekoliko posto nakon objave vijesti.
ZAKLJUČAK
„Obavezujući“ memorandum o izgradnji plinovoda Snaga Sibira 2, potpisanog između Kine i Rusije predmet je pomnih analiza i komentara na međunarodnom nivou. Analitičari se slažu u jednom, ovaj memorandum i eventualna izgradnja plinovoda potvrđuje kinesku dominaciju u odnosima dvije zemlje, a Rusiju dovodi u još više podređeni odnos prema Kini.
Treba imati na umu da najvažniji dio dogovora, onaj koji se odnosi na finansije, tek predstoji. Čak postoje mišljenja da do izgradnje plinovoda neće ni doći, upravo zbog finansijske strane dogovora, oko koje će dvije države tek pregovarati.
Ono što je sigurno jeste da i sa izgradnjom plinovoda Snaga Sibira 2, Rusija neće nadoknaditi finansijske gubitke do kojih je došlo na zapadnim tržištima, koja sve manje uvoze ruski plin. Procjene stručnjaka su da je prodaja plina Kini manje isplativa za Rusiju, nego prodaja zapadnim državama.
U svakom slučaju, ukoliko i kada dođe do realizacije projekta Snaga Sibira 2, to će predstavljati još jedan vid kineske dominacije u rusko-kineskim odnosima.
CONCLUSION
The “binding” memorandum on the construction of the Power of Siberia 2 gas pipeline, signed between China and Russia, is the subject of careful analysis and commentary at the international level. Analysts agree on one thing: this memorandum and the possible construction of the gas pipeline confirm Chinese dominance in the relations between the two countries, and bring Russia into an even more subordinate relationship with China.
It should be borne in mind that the most important part of the agreement, the one related to finances, is yet to come. There are even opinions that the construction of the gas pipeline will not even take place, precisely because of the financial side of the agreement, which the two countries will still negotiate.
What is certain is that even with the construction of the Power of Siberia 2 gas pipeline, Russia will not compensate for the financial losses incurred in Western markets, which are importing less and less Russian gas. Experts estimate that selling gas to China is less profitable for Russia than selling it to Western countries.
In any case, if and when the Power of Siberia 2 project is implemented, it will represent another form of Chinese dominance in Russian-Chinese relations.