Zašto bi ruske medijske ličnosti mogle biti optužene za podsticanje genocida u ratu u Ukrajini

Ruska Federacija ima moćnu vojsku koja je bila jedan od ogranaka Kremlja za provođenje ruskog pogleda na svijet. Uz vojsku, ruski mediji su odigrali ključnu ulogu u psihološkom i hibridnom ratovanju, posebno u tekućoj invaziji na Ukrajinu.

Skoro deceniju, ruske medijske ličnosti i vojni blogeri igrali su ključnu ulogu u rasplamsavanju najistaknutijeg osvajačkog rata u Evropi od Drugog svjetskog rata. Državni televizijski apoligeti Kremlja nisu samo rasplamsali plamen rata, već su se bavili i genocidnom retorikom protiv Ukrajinaca.

Proizlazeći iz revizionističke historije ruskog predsjednika Vladimira Putina, sve više ultranacionalistička baza je vjerovatno jednako odgovorna za neizazvani rat i, slično prošlim suđenjima za ratne zločine, mogla bi biti optužena za podsticanje genocida.

Saradnja sa Kremljom i ruskim obavještajnim službama

Kao i svaka totalitarna vlada kroz historiju, Kremlj ima tri glavna krila kojima nameće svoju volju građanima i stranim zemljama - vojsku, obavještajni aparat i medije. Ruska vojska trenutno vodi brutalni osvajački rat u Ukrajini, a medijske ličnosti u zemlji i inozemstvu nastavljaju dolijevati ulje na vatru.

Ruski državni aparat direktno kontrolira sve novinske organizacije, čineći mreže poput Russia Today, TASS, Sputnik i RIA Novosti povezanim sa državom. Radeći zajedno sa Vladimirom Putinom i FSB-om, sve što se kaže ili prikaže na ruskoj televiziji mora biti direktno odobreno na vrhu, slično njemačkom Ministarstvu propagande tokom nacističke vladavine.

Kao primjer kohezije između ruskih obavještajnih službi i državnih medija, RT je realizirao emisiju s osumnjičenima za napade hemijskim oružjem u Salisburyju u Londonu. Otkriveno je da su oba osumnjičena pripadala GRU-u (strana obavještajna služba), a glavna urednica RT-a, Margarita Simonjan, je potvrdila.

Retorika Simonjan je dovela do toga da šefici RT-a bude zabranjen ulazak u njenu domovinu, Armeniju. Tokom rata u Ukrajini, Simonjan je izjavila: „Sva naša nada je u gladi“, aludirajući na gušenje globalnih pošiljki pšenice iz Crnog mora koje su najviše pogodile zemlje u razvoju.

Uloga ruskih medija u podsticanju genocidne retorike

Brojni su slučajevi ruskih medijskih ličnosti i uticajnih blogera koji podstiču genocid i negiraju ili opravdavaju zločine koje je počinila njihova vojska u Ukrajini. Uticajni pisac Aleksandar Dugin i njegova kćerka bili su odgovorni za genocidne manifeste i pozivali su na likvidaciju Ukrajine prije nego što je ova potonja ubijena u eksploziji automobilske bombe prošle godine.

Ruski novinar Anton Krasovski pozvao je na spaljivanje i utapanje ukrajinske djece tokom programa uživo na RT. Iako je „suspendovan“ iz programa, Krasovski i dalje radi u državnim medijima.

U maju 2022. godine, poslanik Državne Dume, Aleksej Žuravljov, dao je 60-minutni intervju, u kojem je objavio potrebu za "preodgoj" ukrajinskog stanovništva i opravdao broj smrtnih slučajeva od pet posto njihove populacije (što je ekvivalentno broju od dva miliona ljudi).

Uz pozive na preodgoj i masovna ubistva Ukrajinaca, ruski udžbenici su počeli štampati nove obrazovne materijale koji negiraju postojanje Ukrajine i dodaju ilegalno anektirane granice modernoj Rusiji. Human Rights Watch je dokumentovao slučajeve koji su pozivali na "čišćenje Ukrajinaca od prljavštine".

Ukrajinski predsjednik, Volodimir Zelenski, izjavio je da su ovi činovi podsticanja dodatni dokaz potencijalnih materijala koji bi se mogli koristiti u budućim sudovima za ratne zločine. Ruski državni mediji su pojačali svoju retoriku do te mjere da je njihov medijski doseg ograničen i nemaju pristup zapadnim nacijama.

Medijske ličnosti su osuđivane kroz historiju zbog genocidne retorike

Tokom Drugog svjetskog rata, Adolf Hitler je uspio radikalizirati veći dio njemačkog stanovništva i vojske da počine gnusna djela na bojnom polju putem medijskih manipulacija i dominacije obrazovanjem širom države. Nakon Drugog svjetskog rata, dvojica visokih nacističkih medijskih zvaničnika bila su suđena i presuđena u Nürnbergu.

Julius Streicher i Hans Fritzsche bili su visokorangirane medijske ličnosti koje su djelovale kao propagandisti Trećeg rajha. Streicher je objavljivao antisemitske tekstove u Der Stürmeru, koje su SS često čitali. Fritzsche je bio glavni propagator Ministarstva propagande, a obojica su osuđeni na Nürnberškom procesu za podsticanje genocida.

Slično tome, genocid u Ruandi su podsticale i medijske ličnosti koje su namjerno emitovale poruke ispunjene mržnjom. Tokom suđenja na Međunarodnom krivičnom sudu za Ruandu, nekoliko istaknutih emitera iz Radio Television Libre des Mille Collines (RTML) je procesuirano. „Posjecite visoka stabla“ bio je čest pozivni znak koji je RTML emitirao za Hutu vojsku i ultranacionalističke neregularne snage da pokolju Tutsi muškarce, žene i djecu.

Legalnost potencijalnih budućih optužbi

Tokom invazije, ruske medijske ličnosti su se ispreplitale sa ratnim zločinima svoje zemlje koji su ravni genocidu. Moskva krši Član II Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Članovi ruskih medija su saučesnici u odjeljcima B, C i E Člana II konvencije.

Odjeljak B Člana II navodi: „Nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe.“

S obzirom na to da RT ima uposlenike poput glavnog urednika Antona Krasovskog koji pozivaju na spaljivanje i utapanje djece uz malo državne opomene, mediji povezani sa državom mogu se povezati s genocidnim djelima države.

Odjeljak C, koji navodi: „Namjerno nametanje grupi životnih uslova sračunatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja“, povezan je sa ruskim medijima, budući da je Putin koristio državno emitiranje kako bi negirao državnost Ukrajine i propagirao ukrajinsku naciju kao „historijski Rusiju“. Odjeljak E mogao bi biti najoštriji za ruske medijske ličnosti, u kojem se navodi da je prisilno premještanje djece iz te grupe u drugu grupu dio genocida.

Tokom rata, Kremlj je uveo državnu politiku otmice i prisilne deportacije ukrajinske djece iz okupiranih područja u Rusiju kako bi ih odgajali kao „Ruse“. Vladimir Putin i Marija Lvova-Belova, predsjednik i komesarka za prava djeteta, optuženi su od strane Međunarodnog krivičnog suda za krivično djelo zbog nezakonitih deportacija desetina hiljada djece od februara 2022. godine.

Glavna urednica RT-a, Margarita Simonjan, prijetila je svakoj zemlji koja pokuša uhapsiti Putina nuklearnim raketnim napadom – postupajući jednako kao i bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti, Dmitrij Medvedev, koji je uputio slične prijetnje Haagu.

Uzimajući sve navedeno u obzir, Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde imaju mnogo primjera korelacije između ruskih ratnih zločina i podsticanja ruskih medijskih ličnosti koje su glasnogovornici Federalnih sigurnosnih službi i Kremlja. Slično prethodnim činovima genocida podstaknutim medijskom propagandom, poput nacističke Njemačke i Ruande, Ruska Federacija i državni emiteri ne bi trebali biti izuzetak od optužbi prema međunarodnom pravu.