Europljani za još nižu cijenu ruskoj nafti

EU i Velika Britanija prisiliti Rusiju još jeftinije prodavati svoju naftu, ali Trumpova vlada nije uvjerena kako je to potrebno.

Europska unija i Velika Britanija se zalažu još više sniziti gornju granicu cijene nafte koju nudi Rusija – što je jedna od ključnih mjera sankcija protiv te zemlje. Ta granica trenutno iznosi 60 dolara po barelu i na snazi je od prosinca 2022. Načelo takve granice je jednostavno: Rusija naravno može naftu nuditi i skuplje, ali onda je kupci EU i Velike Britanije ne samo da je ne smiju kupovati, nego niti brodovima koji nude skuplju naftu neće biti pružena nikakva usluga, niti ih je moguće osigurati u zemaljama skupine G7 i članica EU-a koje dominiraju svjetskim pomorskim prijevozom.

Nakon što je EU ovaj tjedan već usvojila sedamnaesti paket sankcija protiv Rusije, već se radi na osamnaestom. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen potvrdila je kako EU i Velika Britanija žele nagovoriti partnere iz skupine G7 da pristanu još više sniziti granicu cijene u idućem paketu mjera.

Glasnogovornik EK Olof Gill za DW kaže kako "još traju" konzultacije s partnerima iz G7 i kako bi za bilo kakvu promjenu gornje granice bila potrebna jednoglasna odluka svih članica EU-a. Nije rečeno koja bi trebala biti nova granica cijene, ali mediji javljaju kako je riječ o 50 dolara po barelu.

Osuda Moskve, ali (još) ne i udarac na blagajnu

Svjetska cijena najkvalitetnije sirove nafte Brent trenutno je negdje oko 65 dolara po barelu, dok se ruska nafta u travnju i svibnju prodavala između 55 i 59 dolara, dakle neposredno  ispod granice.

Ovom sankcijom se želi još više smanjiti prihode Moskve od nafte, barem onom koju ona nudi legalno. Svjetska cijena nafte je doduše znatno je pala tijekom 2025. i ona ionako kruži oko 60 dolara po barelu.

Na sastanku ministra financija skupine G7 u Kanadi prošlog tjedna se razgovaralo i o toj mjeri. U zajedničkoj izjavi osudili su „nastavak brutalnog rata” koji vodi Rusija i najavili da će, ne bude li primirja, razmotriti „dodatno pooštravanje sankcija”.

No novinska agencija Reuters prenosi informaciju jednog europskog dužnosnika kako Sjedinjene Države "nisu posve uvjerene" kako je uopće potrebno sniziti gornju granicu cijene nafte jer je pad cijene nafte već ozbiljno ugrozio ruske prihode.

"Rusija je već u nevoljama"

Ipak, sve od početka napada Rusije na Ukrajinu 2022. su i u EU-u i u SAD-u oprezni kad je riječ o naftnim sankcijama, jer postoji bojazan kako bi previše oštre mjere mogle poremetiti opskrbu, a time i do rasta cijena energije za vlastite potrošače.

Julija Pavytska, voditeljica programa za sankcije na Kijevskoj školi ekonomije, za DW kaže kako je ovo oklijevanje Trumpove vlade „frustrirajuće”, ali je pohvalila EU i Veliku Britaniju što nastavljaju djelovati.

Po njezinu mišljenju, rusko gospodarstvo trenutačno je osobito ranjivo te sada treba donijeti odlučnije mjere: „U zbroju učinka gospodarskih sankcija i rata, a onda i pad cijene nafte poremećaj u prihodima Rusije dovodi do kritične točke. Zato smatramo da naši partneri moraju iskoristiti trenutak i pojačati pritisak sankcijama kako bi iskoristili sve veću slabost ruske ekonomije.”

Izigravanje sankcija

U posljednjim paketima sankcija se posebna pažnja usmjerila na tzv. rusku „flotu iz sjenke” – stotine dotrajalih tankera koje je Moskva kupila kako bi zaobišla granicu cijene. Brodovi su u pravilu registrirani u trećim zemljama, a naftu prevoze uz netransparentne ili nelegitimne police osiguranja.

Još američka vlada Joea Bidena počela je uvoditi sankcije protiv pojedinih tankera iz te flote, a potom su im se pridružile i EU i Velika Britanija. Danas je na "crnoj listi" preko 700 tankera, no od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, Washington na taj popis nije uvrstio niti jedan novi brod.

Nedavni podaci pokazuju da su te sankcije nagnale Rusiju sve više koristiti svoju regularnu flotu, što znači da mora poštovati pravila o granici cijene. Zbog toga, smatraju stručnjaci, raste potreba za snižavanjem te granice. „Sve više ruske nafte prevozi se brodovima koji koriste osiguranje iz zemalja G7”, kaže Vaibhav Raghunandan iz Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) za DW. „Zato se čini da je pravi trenutak za reakciju: snižavanjem granice.”

(Brodski) papiri trpi sve

No i on i drugi koji već godinama prate sustav sankcija smatraju da nije najveći problem visina granice, nego njezina nedovoljna provedba. „Sadašnje mjere kako se sve to uopće provodi, nisu dovoljne”, rekao je Raghunandan. Već i kontrole su „vrlo labave”, tvrdi ovaj stručnjak.

Jer i tu granicu cijene nije teško izbjeći: već je mnogo slučajeva gdje je utvrđena prijevara u potvrdi o prodaji tereta nafte (attestation fraud), dakle o tankerima koji raspolažu lažnu dokumentaciju kako je nafta prodana "jeftino" i ispod određene granice, makar je zapravo plaćeno više od toga.

„Dokumentaciju zapravo ispunjavaju sami trgovci, a nema provjere na primjer izvatkom iz banke”, objašnjava Raghunandan. „Sve se to mora promijeniti kako bi se granica stvarno poštovala. Možete postaviti granicu i na jedan dolar po barelu, ali ako je ne možete provesti, ona nema smisla.”

S time se slaže i Pavytska. Snižavanje granice, kaže, „neće smanjiti ruske prihode ako se ne osiguramo da se trgovina doista odvija u skladu s pravilima”.

Sad je pravi trenutak?

I Pavytska i Raghunandan smatraju da bi odgovornost za dostavljanje pouzdanih podataka o cijenama trebali snositi kupci ruske nafte, a ne brodari kao što je sada slučaj.

Pavytska ističe kako je osnovni cilj tih sankcija manje novca kojim Moskva plaća rat protiv Ukrajine. Vjeruje da trenutačan pad cijene nafte – u odnosu na visoke cijene iz 2023. i većeg dijela 2024. – pruža zapadnim saveznicima priliku da ozbiljno oslabe rusku ekonomiju.

Po njezinu mišljenju, treba razmotriti i dodatne mjere, uključujući potpunu zabranu izvoza ruske nafte. S obzirom na to da je tržište u „snažnom silaznom trendu”, koalicija zemalja koje uvode sankcije mogla bi sada donijeti odlučnije poteze, uključujući ograničenja u opskrbi ruskom naftom.

„To bi napokon moglo srušiti energetske prihode Rusije do razine koja joj ozbiljno šteti”, zaključuje Pavytska.