Putin želi sve

Zašto Rusiji treba još više zemlje? Uostalom, ona je već najveća zemlja na svijetu po površini? Ali uprkos tome, Ruska Federacija stalno želi više i više. Rusija želi sve, sve što može silom zauzeti. To je postao glavni cilj onih koji su se nastanili u Kremlju i namjeravaju cijeli svijet podvrgnuti svojoj kontroli.

Kolonijalni projekat "ruskog svijeta" koji Moskva pokušava nametnuti susjednim državama je izmišljena propagandna besmislica. Međutim, njegova implementacija, korištenje vojne sile u Ukrajini i pokušaj prisilne promjene postojeće geopolitičke svjetske stvarnosti, može imati suprotan učinak za Kremlj.

Kada se opadajuća Ruska Federacija raspadne i pretvori u nekoliko desetina još zaostalih država, predvodit će ih ratni vođe koji će biti uvučeni u žestoku unutrašnju borbu među sobom za resurse i silom će osporiti granice novih teritorija nezavisnih od Moskve. To čak ni ne uzima u obzir faktor Kine, koja tokom raspada bivšeg ruskog Putinovog carstva neće nikome prepustiti zemlje na Dalekom istoku i u Sibiru, koje je dugo smatrala svojim. I pitanje je kako spriječiti Peking da previše zauzme.

Putin je već izgubio šanse da sačuva Rusiju, sada će se boriti isključivo za očuvanje svoje moći. Nastaje situacija u kojoj će njegov režim postojati sve dok centrifugalne sile ne rastrgaju Rusku Federaciju na komade. I on to više neće moći spriječiti.

Putinov plan za rekonstrukciju „Velike Rusije“ uključuje ne samo Ukrajinu, već i Moldaviju, Gruziju, tri baltičke države – Estoniju, Latviju i Litvaniju, ali i Poljsku. Finska i Norveška, također, nisu izuzete od ovog agresivnog menija. Ko zna šta će se sljedeće dogoditi? Putin mora biti zaustavljen u Ukrajini. A to se može učiniti samo silom.

Putin je virtuozni KGB terorista iz prošlog stoljeća, koji djeluje nepromišljeno, ali neodgovorno. Blokirao je ulazak Rusije u 21. stoljeće ulažući svu svoju snagu u uništavanje ukrajinske državnosti. Fokusirajući se na rat, a ne na proizvodnju pristojnih automobila ili razvoj modernih digitalnih tehnologija.

Ruska Federacija je sada tvrdoglava enklava, sa svim svojim okrutnim i divljim neandertalskim rješenjima za izmišljene vanjske probleme koji nikada nisu postojali. Ostaviti je u sadašnjem obliku značilo bi nastavak njene krvave imperijalističke revanšističke agonije, koja je nehumana ne samo za Ukrajinu i Evropu, već za cijelo čovječanstvo. Stoga bi jedino ispravno rješenje sada bilo demontiranje ove pseudo-federacije, propale države koja se nikada neće moći reformirati ili transformirati u nešto pristojnije.

Putin, koji je beznadežno zaglavljen u 1960-ima, ne može se uvjeriti niti preoblikovati. Pokušava se pretvarati da je James Bond, zaboravljajući da geopolitika nije film ili kompjuterska igra. Koja se može preigrati, imajući rezervne živote u rezervi. Uostalom, ruski predsjednik nema i nikada neće imati rezervni život.

Paradoks situacije je u tome što Putin želi ostaviti za sobom historijsko naslijeđe u obliku obnovljenog SSSR-a. Ali, ako se nastavi toliko žestoko boriti za obnovu Sovjetskog Saveza, onda će njegovo historijsko naslijeđe u konačnici biti neizbježan raspad Ruske Federacije. I upravo takvom akvizicijom može ući u historiju.

Ali za sada, Moskva uvjerava samu sebe da je unipolarni svjetski poredak uništen, a Sjedinjene Američke Države više nisu lider na međunarodnoj sceni. Kremlj vjeruje da je počeo euroazijski vijek, gdje će novi svjetski lideri biti Rusija, Kina, Iran i Indija.

To su opasne igre za Rusiju, ali Putin misli da postavši vazal Xi Jinpinga, istovremeno približava Rusku Federaciju statusu supersile. I nema nikoga da mu objasni da dobrovoljni kineski lakeji nikada neće moći postati svjetski lideri. Uostalom, Peking i dalje igra ovu igru sa Moskvom, čekajući taj odlučujući trenutak za sebe kada Rusija toliko oslabi da je može uzeti golim rukama. A Kinezi znaju čekati.

Istovremeno, nema nade da se mir sa Rusijom može postići pregovorima. Sasvim je jasno da Putina ne zanima ništa manje od potpunog podjarmljivanja Ukrajine, ali nema sredstava da postigne taj cilj. Situacija je takva da ne može mirovati, niti se povući. Da, Putin bi mogao odmah završiti rat vraćanjem svoje vojske u Rusiju, ali to neće učiniti. Jer će se tada njegov "prijestolje" početi tresti, a to je ono čega se najviše boji.

U tom smislu, pozitivno za Ukrajinu je to što se Rusija, koja je nekada bila najveća vojna prijetnja Sjedinjenim Američkim Državama i Sjevernoatlantskoj alijansi, sada bavi samouništenjem. I to čini na način na koji nijedan NATO nikada ne bi mogao. Sa svakim mjesecom i godinom rata u Ukrajini, Rusija postaje i vojno i ekonomski slabija. I zapravo, niko sada sa sigurnošću ne zna koliko je Rusija oslabljena. Možda se upravo sada nalazi na rubu kolapsa.

Svakim danom koji prolazi, Putin je sve bliže tome da bude eliminiran, likvidiran ili barem priznat od strane svoje pratnje kao ono što zaista jeste: avanturistička osoba koja ne razumije i ne želi vidjeti šta se zaista dešava oko Ruske Federacije. A nepromišljeno kopiranje staljinističkih metoda i standarda u 21. vijeku dovest će kuma Kremlja do sloma njegovog režima.

Naporima Putinove klike, Rusija je potisnuta decenijama unazad i, možda, Ruska Federacija će biti transformisana iz regionalne u potpuno sporednu državu na postsovjetskom prostoru. Žalosno je što se ovo dešava po cijenu toliko ukrajinskih života. Ali Ukrajina se bori za budućnost u kojoj će cijela Evropa biti sigurnija, a suverenitet i prijem u Evropsku uniju su joj zagarantirani.

Uoči drugog sastanka u Istanbulu, sasvim je moguće predvidjeti da će on, kao i prethodni, biti neubjedljiv. Putin nije zainteresiran za zaustavljanje rata. Uostalom, potrošio je toliko resursa i ubio toliko svojih vojnika za to.

Od samog početka, njegova pregovaračka pozicija bila je iracionalna. Tvrdio je da je u ratu sa zapadnim svijetom, vraćajući "historijsku pravdu". Šteta je što je predsjednikovo razumijevanje historije otprilike jednako njegovim vještinama kao diplomate i pregovarača. Jer mir sa nekim ko ne krije da je došao da vas ubije ravan je predaji. Trump ne može zaustaviti rat, jer nije u stanju prisiliti Rusiju da prestane postavljati zahtjeve neprihvatljive za Ukrajinu.

Trenutno, odlučujući faktor za okončanje rata leži u ujedinjenoj Evropi. Zasad, Evropljani radije ostaju po strani i ne interveniraju snažnije u bitci za opstanak ukrajinske države. Što Putinu daje nadu da će ipak uspjeti iscrpiti Ukrajince i dobiti rat. Ali Evropljani imaju moć da ga uvjere da ne može pobijediti, jer mu to nikada neće dozvoliti. To bi trebala biti glavna poruka Evrope Moskvi.

Kada Putin shvati da mu Evropljani neće dozvoliti da pobijedi u Ukrajini, tek tada će biti spreman sjesti za mirovni stol. Evropljani se sada plaše ruske nuklearne prijetnje, ali dvije regionalne sile, Velika Britanija i Francuska, također, su nuklearne sile. A to uravnotežuje šanse Evrope i Rusije u slučaju nuklearnog sukoba.

Postoji realna mogućnost koja bi mogla poljuljati Putinovu nepopustljivost i početi ga uvjeravati da nije sposoban pobijediti u sukobu s Ukrajinom. To je slanje borbenih snaga evropskih dobrovoljaca u pomoć Ukrajincima. Sva zastrašivanja koja, recimo, u takvom napadu Evropa uvlači u sam rat vrlo se lako razbijaju argumentom da ako je ruski diktator uključio Sjevernokoreance, koji nemaju nikakve veze s Evropom, onda se u ovom slučaju automatski ukidaju sva ograničenja pomoći Ukrajini.

Možda je vrijeme da američki predsjednik Donald Trump posluša pozive bivšeg vrhovnog komandanta savezničkih snaga NATO-a, penzionisanog generala zračnih snaga Philipa Breedlovea, i bivšeg komandanta snaga američke vojske u Evropi, penzionisanog general-pukovnika Bena Hodgesa, koji su javno pozvali američku vladu da pruži više pomoći Ukrajini.

Breedlove je tvrdio da bi Kongres trebao osigurati Ukrajini resurse koji su joj potrebni da porazi Rusiju na bojnom polju. Hodges je naglasio važnost podrške borbi Ukrajine za slobodu i opstanak.

Ako Zapad zaista želi okončati patnju Ukrajine, onda neka probleme za Rusiju eskaliraju do tako prijetećeg nivoa da postanu nepodnošljivi za Putina. Naoružajte Ukrajinu modernim oružjem, ukinite ograničenja na bilo kakvu upotrebu ovog oružja, pružite Ukrajincima potrebne informacije o vojnim ciljevima ključnim za Rusku Federaciju kako bismo mogli izbaciti neprijateljske okupacijske snage s naših teritorija.

Praveći se tvrdim prema Ukrajini, a blagim prema Rusiji, Trump je dao Putinu zeleno svjetlo za eskalaciju rata - pa je diktator pojačao bombardiranje ukrajinskih gradova. Sada je Trump bijesan što je Putin počeo širiti zonu aktivnih neprijateljstava. Možda bi se Putin, da je Donald Trump postupio oštrije prema Putinu i rekao da SAD neće samo nastaviti pružati vojnu pomoć Ukrajini, već će je i naglo povećati, povukao i pristao na prave mirovne pregovore.

I tako Putin ima za cilj beskrajno imitirati proces pregovora, koji se mora zaustaviti. Uostalom, takve ludorije ne samo da potkopavaju autoritet američkog predsjednika na međunarodnoj sceni, već i pokazuju slabost SAD. Što, naravno, samo ide na ruku svim neprijateljima Amerike.