Frustrirani Rusi se bore sa krizom snabdijevanja gorivom dok Ukrajina napada rafinerije nafte

 

Rusija se ponosi time što je energetska supersila, ali neki od njenih građana se iznenada bore da napune rezervoare goriva, nakon što su sedmice ukrajinskih napada dronovima oštetile kapacitete rafinerija širom zemlje.

Benzinske pumpe u nekoliko regija su se ispraznile, dok su cijene porasle na rekordne nivoe, a vozači čekaju u redovima satima.

Tokom ljeta, Kijev je pojačao svoju kampanju napada dronovima na rusku energetsku infrastrukturu, strategiju osmišljenu da izvrši pritisak na Moskvu i da signalizira da Ukrajina i dalje ima prednost u mirovnim pregovorima koje predvodi američki predsjednik Donald Trump.

Nestašica goriva se najočitije osjeća u udaljenim regijama, uključujući Daleki istok, južnu Rusiju i anektirano Krimsko poluostrvo, gdje su vozači bili prisiljeni preći na skuplje vrste goriva zbog nestašice benzina A-95.

Analitičari procjenjuju da su nedavni ukrajinski napadi na ruske rafinerije nafte poremetili najmanje 17% posto svih kapaciteta ruskih rafinerija, što je ekvivalent 1,1 milionu barela dnevno.

Između 2. i 24. augusta, Ukrajina je izvela najmanje desetak napada na rusku naftnu infrastrukturu, prema medijskim izvještajima, a većina je pogodila postrojenja duž koridora Rjazan-Volgograd na jugozapadu zemlje.

Najnoviji napad dogodio se u krajem augusta, kada su ukrajinski mediji izvijestili da je snažna eksplozija pogodila naftovod Rjazan-Moskva, jednu od glavnih arterija koje snabdijevaju glavni grad gorivom.

„Ovo nije prva kriza sa gorivom; dogodila se nekoliko puta prije rata“, rekao je Boris Aronstein, nezavisni analitičar za naftu i plin.  

Ali, rekao je Aronstein, ukrajinski napadi dronova na rafinerije i skladišta učinili su ovo najtežom krizom posljednjih godina.

„Napadi su masovni, koordinirani i ponavljaju se; dolaze u valovima, a rafinerije jednostavno nemaju vremena da saniraju štetu uzrokovanu prethodnim napadom prije nego što se dogodi sljedeći“, dodao je Aronstein.

Veleprodajne cijene za A-95 – najčešće korišteni benzin u Rusiji – dostigle su rekordne visine, popevši se na oko 82.300 rubalja (760 funti) po toni, što je skoro 54 posto više nego u januaru.

Na prvi pogled, nestašica goriva u Rusiji je u suprotnosti sa njenim statusom jednog od vodećih svjetskih izvoznika energije, koji isporučuje sirovu naftu na tržišta poput Kine i Indije.

Trump je sredinom augusta uveo velike carine na uvoz nafte u SAD-a iz Indije, navodeći kao razlog Delhijevu ovisnost o ruskoj nafti po sniženim cijenama.

Ali sirova nafta se mora prerađivati u benzin i dizel, a veliki dio ruskog sistema rafiniranja usmjeren je na izvozne proizvode.

Analitičari kažu da je jedna od glavnih slabosti industrije nedostatak bilo kakvog stvarnog rezervnog prostora u domaćoj proizvodnji benzina. Proizvodnja jedva pokriva domaću potražnju, ostavljajući sistem vrlo ranjivim na poremećaje.  

I dok napadi dronova obično onesposobljavaju samo dio kapaciteta rafinerije, sankcije su odsjekle Rusiju od zapadne tehnologije, čineći popravke sporijim i složenijim.

Čak i prije najnovijih napada, Moskva je u julu pooštrila zabranu izvoza benzina kako bi se nosila sa porastom domaće potražnje.

Ruske društvene mreže preplavljene su snimcima frustriranih vozača koji se žale na nestašice i rastuće cijene.

„Čekamo satima, a niko ne zna hoćemo li uopće napuniti naše automobile“, rekao je jedan čovjek dok je prolazio pored zmijolikog reda u dalekoistočnom gradu Dalnegorsku.  

The Motorist’s Den, popularni ruski automobilski kanal na Telegramu, našalio se da „ima osjećaj kao da će se benzin uskoro sipati u čaše za šampanjac, a ne u rezervoare za gorivo“.

U drugoj masovno podijeljenoj objavi autor se našalio: „Sipanje goriva sada je gotovo kao odlazak u butik: krenete po litru, a vratite se s praznim novčanikom i filozofskom mišlju da možda hodanje i nije tako loše“.

Trenutna kriza je dodatno zaoštrena vremenskim periodom: august je tradicionalno najteži mjesec za rusko tržište goriva, kada sezona žetve povećava potražnju, rafinerije prolaze kroz planirano održavanje, a izvoznici jure za višim sezonskim cijenama u inostranstvu.

Ono što je obično predvidljiv pritisak ove godine se pretvorilo u potpunu nestašicu nakon što su ukrajinski dronovi uništili ključna postrojenja.

Krim, koji je Rusija anektirala 2014. godine, bio je među najteže pogođenim. Poluostrvo, koje obično ljeti ugosti poplavu ruskih turista, imalo je zatvorene aerodrome zbog prijetnje napada dronovima, prisiljavajući posjetitelje da putuju cestama i dodatno opterete već oskudne zalihe. Zvaničnici su pozvali na smirivanje situacije.

Šef Krima, kojeg je imenovao Kremlj, zatražio je od stanovnika "da razumiju ograničenja za benzin od 95 oktana", upozoravajući da bi se situacija mogla odugovlačiti još mjesec dana.  

"Sve moguće mjere za stabilizaciju cijena sada se poduzimaju i od strane savezne vlade i od nas", rekao je ovaj zvaničnik.

Iako su nestašice remetilačke i politički nezgodne za Kremlj, analitičari upozoravaju da je malo vjerovatno da će za sada ugroziti ruske ratne napore ili tešku industriju.

Veliki dio industrijske flote i vojne opreme u zemlji koristi dizel umjesto benzina, a Rusija i dalje ima višak istog.

„Još uvijek je dug put pred nama prije nego što transportni, poljoprivredni i industrijski sektori – ili, što je najvažnije, vojska – dožive značajne nestašice goriva“, rekao je Sergej Vakulenko, viši saradnik u Carnegie Russia Euroasia Centru, koji je prethodno radio u ruskom naftnom gigantu Gazpromu.

Ipak, s obzirom na to da Ukrajina ne pokazuje znakove usporavanja svoje kampanje dronovima, ekonomisti kažu da bi se nestašica goriva mogla odugovlačiti do zime.

Ako dođe do najgoreg, rekao je Vakulenko, vlasti bi mogle biti prisiljene pribjeći racionalizaciji benzina.