MIŠLJENJE: Sa čime će Ukrajinci biti zadovoljni

Oni koji su preživjeli brutalnosti obično žele iste stvari. Njihova patnja mora biti priznata. Zahtijevaju sigurnost – garancije da se nasilje neće ponoviti. Žude za pravdom: da počinioci budu pozvani na odgovornost. Iznad svega, traže djelovanje – da budu saslušani, da oblikuju put ka oporavku i da osiguraju da se njihova patnja ne zaboravi niti ponovi.

Ukrajina nije izuzetak.

Od 2014. godine – a posebno nakon potpune ruske invazije u februaru 2022. godine – Ukrajinci su trpjeli kampanju sistematskog barbarstva obilježenog zločinima protiv čovječnosti i djelima koja su s pravom identificirana kao genocidna. Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegovi saveznici iz Kremlja pokrenuli su ničim izazvan rat sa ciljem brisanja Ukrajine sa mapa ovog svijeta. Njihov plan je propao. Potpuno.

Svaki istinski mirovni proces mora početi tako što će se govoriti istina. Rusija bi trebala priznati da je započela neopravdani rat, direktno kršeći međunarodno pravo i Povelju UN-a. Ovo svjedočenje mora biti popraćeno formalnim izvinjenjem i konkretnim planom za restituciju.

Svaki istinski mirovni proces mora početi iznošenjem istine.  

 

 

Rusija mora obeštetiti Ukrajinu za ogromne ljudske, ekonomske i ekološke gubitke uzrokovane njenim ratnim huškanjem. Uništavanje gradova i raseljavanje miliona ljudi duboko su urezali traumu u ukrajinsko društvo. Ovo nisu apstraktni gubici – oni su mjerljivi. Procjene pokazuju da šteta povezana sa ratom iznosi gotovo bilion dolara, što je trošak koji Rusija mora pokriti kroz obavezne reparacije.

Rusija, također, mora odmah vratiti svu otetu ukrajinsku djecu – prisilno odvedenu na rusku teritoriju, smještenu u institucije ili ilegalno usvojenu. Međunarodni krivični sud izdao je naloge za hapšenje u vezi s ovim djelima, koja su prepoznata kao ratni zločini. Ne može biti nikakvog sporazuma dok su ukradena djeca u rukama agresora.

I opljačkani ukrajinski artefakti moraju se vratiti. Ukrajinska historija je jedinstvena i nije "ruska" – pljačka kulturnih dobara ne može biti nagrađena.

Pravda zahtijeva odgovornost. Oni koji su odgovorni za planiranje, omogućavanje i izvršenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti – bilo da su to vojnici, komandanti, politički zvaničnici, propagandisti ili birokrati – moraju se suočiti sa krivičnim gonjenjem. Osnivanje nepristrasnog međunarodnog suda, po uzoru na Nirnberški proces, je neophodno. Kazne bi trebale biti primjerene zločinima.

Teritorijalni integritet Ukrajine ostaje nepregovarački. Svaki trajni mir je nemoguć dok bilo koji dio Ukrajine ostaje pod ilegalnom ruskom okupacijom. Krim, Donbas i sve teritorije zauzete od

2014. godine moraju biti vraćene, u skladu sa međunarodno priznatim granicama Ukrajine kakve su bile 1991. godine.

Što se tiče toaleta koje su ukrali ruski pljačkaši, Kijev će dozvoliti moskovskim sljedbenicima da zadrže taj plijen – svakodnevni podsjetnik na njihov prljavi poraz.

 

 

Ipak, mirovni dogovor ne tiče se samo onoga što se dogodilo – mir se odnosi na osiguranje budućnosti. Rusija mora eksplicitno i neopozivo potvrditi pravo Ukrajine da teži članstvu u EU i NATO-u i da sama određuje svoje sigurnosne aranžmane.

Ako Ukrajina odluči biti domaćin stranim trupama na svom tlu – bilo američkim, kanadskim, evropskim ili drugim – to je odluka Kijeva, bez obzira da li se to sviđa Putinu ili ne. Ukoliko Ukrajina odluči poboljšati svoje odbrambene sposobnosti, uključujući razvoj odvraćajućeg nuklearnog oružja, ima pravo to učiniti bez ruskog miješanja. Suverenitet nije uslovljen.

I ruski narod se mora suočiti s istinom. Međunarodna zajednica treba da podrži inicijative – predvođene institucijama poput UNESCO-a – za demontiranje propagandnog aparata koji je podsticao ruski rat agresije. Obrazovni i kulturni programi moraju detaljno opisati šta je učinjeno Ukrajini u ime Rusije, baš kao što je poslijeratna Njemačka preduzela svoje dugotrajno i neugodno suočavanje sa naslijeđem nacizma. Nisu svi Rusi bili neprijatelji, ali krivica Rusije je kolektivna – došlo je njihovo vrijeme za iskupljenje.

Ovo nisu radikalni zahtjevi. Osnovni uslovi za svaki pravedan mir su jasni: puna odgovornost, potpuno povlačenje i značajna restitucija. Ludost popuštanja ne bi trebala biti lekcija koju moramo ponovo naučiti u ovom vijeku. Ugađanje Putinu nije put ka miru.

Ukrajina nije samo preživjela – ona je odlučno stajala, braneći svoj suverenitet i temeljne vrijednosti zapadne civilizacije: samoopredjeljenje, vladavinu prava, demokratsko upravljanje i ljudsko dostojanstvo. Otporom protiv ruskog imperijalizma, Ukrajina je branila Evropu i međunarodni poredak zasnovan na pravilima. Žrtve koje su Ukrajinci podnijeli zahtijevaju više od simboličnih ili dvosmislenih gestova podrške. Ukrajina zaslužuje mir koji je konkretan, provediv i trajan.

Mem koji se masovno dijeli na društvenim mrežama prikazuje ukrajinskog predsjednika, Volodimira Zelenskog, kako oštro izražava prkos svoje zemlje: "Evo mirovnog plana - gubite se iz naše zemlje!" Iza crnog humora krije se duboka istina: pravda je jedini put do mira. Ukrajina ne želi osvetu, već traži samo ono što je svakoj žrtvi nasilja potrebno da bi zacijelila - istinu, odgovornost, dostojanstvo i slobodu od straha. To su razumni i hitni zahtjevi. Moraju se ispuniti, jer se Ukrajinci neće, zaista ne mogu, zadovoljiti ničim manjim.