Moldavska pobjeda

 

Može li Kremlj poslati 10.000 vojnika u separatistički vođenu državicu Pridnjestrovlje? Ta mogućnost, koju je u intervjuu za Financial Times iznio moldavski premijer Dorin Recean, ugrozila bi glavnu ukrajinsku luku Odesu i promijenila geopolitiku crnomorske regije.

Ali prvo bi morali stići tamo. Moldavija gotovo da nema izlaz na more, a jedina luka na njenoj 400 metara dugoj obali, Giurgiulești, blisko sarađuje s Ukrajinom. Čak i ako Kremlj uspije srušiti prozapadnu vladu Moldavije na parlamentarnim izborima u septembru, teško je zamisliti da će vlasti u Kijevu tolerirati rusko vojno jačanje susjedne zemlje, morem ili zrakom.

Ukrajina bi željela da se moldavske vlasti snažnije obračunaju sa separatističkim režimom koji podržava Kremlj i koji vlada lijevom obalom rijeke Dnjestar (Nistru) od 1992. godine. Vojno, to bi bio lagan potez. Snage od 14.000 pripadnika 14. gardijske armije Sovjetskog Saveza, koje su pomogle u pobjedi u kratkom građanskom ratu 1992. godine, smanjile su se na oko 70 do 100 oficira, sa 1.500 lokalno angažiranih vojnika. Nijedna nova ruska vojska nije se tamo rotirala već deceniju ili više.

Iako bi primamljivo bilo da Moldavija umaršira u Tiraspol, glavni grad Pridnjestrovlja, kako bi razoružala lokalnu miliciju, uhapsila šefove mafije i uspostavila ustavni poredak, moldavski političari smatraju tu ideju neprivlačno rizičnom. Oni preferiraju mirnu integraciju, vođenu promjenjivom stvarnošću.

U sovjetskoj Moldaviji, lijeva obala Dnjestra bila je bogat dio. Bila je dom teške industrije, posebno velike čeličane. Uglavnom rusofonski stanovnici - oko 500.000 1992. godine - gledali su sa visine na ostatak Moldavije, kao ruralni i zaostali. Za mnoge od njih, nezavisnost Moldavije, kao zemlje u kojoj se većinski govori rumunski jezik izgledala je ne samo vještački, već i prijeteći. Separatistička i kremaljska propaganda su Moldaviju prikazivale kao zastupnika rumunskih nacionalističkih nasilnika sa fašističkim prethodnicima.

Tri decenije kasnije, Rumunija je u Evropskoj uniji, Moldavija se nada da će joj se pridružiti do 2030. godine, a stanovništvo Pridnjestrovlja je smanjeno za trećinu. Oko 90 posto onih koji su ostali imaju moldavske pasoše. Mnogi, također, imaju rumunske (lako se dobijaju ako možete dokazati porodične korijene u granicama Rumunije prije 1940. godine). Većina kompanija iz Pridnjestrovlja registrirana je kod vlasti u moldavskom glavnom gradu Kišinjevu (vanjska trgovina je inače gotovo nemoguća). Oko 50.000 ljudi svakodnevno putuje iz Pridnjestrovlja; Gotovo niko ne ide u drugom smjeru. Život u Moldaviji izgleda sve privlačnije, penzije su, naprimjer, tri puta veće. Oko polovine stanovništva Pridnjestrovlja vidi svoju budućnost u evropskoj Moldaviji.

Suprotno tome, veze sa Rusijom se smanjuju. Mnogi stanovnici Pridnjestrovlja imaju porodične veze s Ukrajinom. Ruska invazija je nagrizla prorusko raspoloženje. Čak su i vladajuće elite site toga da im se komanduje. Kremlj je "uzeo Pridnjestrovje zdravo za gotovo", kaže Tatiana Cojocari, istraživačica u think tanku Watchdog.MD. Kriza oko ruskih isporuka plina prošle zime pokazala je da su Evropska unija i Rumunija bile spremne djelovati brzo i velikodušno u hitnim slučajevima. Rezultat je naglasio ranjivost režima u Tiraspolu. U zamjenu za plin sa Zapada, pristao je emitrati moldavsku državnu televiziju, ukloniti neke kontrolne punktove, osloboditi neke političke zatvorenike i otvoriti srednju školu na rumunskom jeziku. Nakon godina kada je takozvani "zamrznuti sukob" s Pridnjestrovljem bio glavni prioritet nacionalne sigurnosti Moldavije, veća glavobolja za vlasti u Kišinjevu sada je Gagauzija, regija naseljena manjinama na jugu zemlje u kojoj je veoma prisutno miješanje Kremlja.

Novi predsjednik Rumunije, Nicusor Dan, posjetit će Moldaviju 10. juna, u svom prvom službenom putovanju u inozemstvo. To će ojačati moldavsku vladu  periodu prije septembarskih izbora. Ali najodlučniji faktor je negdje drugdje: ishod ruskog rata iscrpljivanja s Ukrajinom.