Rusija unajmila afričke farmere da prave šampon, a zatim ih poslala u rat

 

Oglas za posao u ruskoj fabrici šampona izgledao je upravo kao ono što je Jeanu Onani bilo potrebno.

Bez posla u kamerunskoj prijestolnici Yaoundeu, u svakodnevnoj borbi da izdržava ženu i troje male djece, iskoristio je priliku da zaradi solidnu plaću, rekao je ukrajinskim istražiteljima.

Ovaj tridesetšestogodišnjak je uštedio za kartu i odletio u Moskvu u martu, pridruživši se mnogim mladim Afrikancima, koji dolaze u Rusiju da studiraju ili traže posao.

Međutim, umjesto da se pokaže kao rješenje za njegovu tešku finansijsku situaciju, Onanino putovanje ga je gurnulo u iskušenje istočnog fronta Ukrajine, iskušenje koje je jedva preživio.

Onana je jedva preživio kada je pritvoren zajedno sa još 10 ljudi iz Bangladeša, Kameruna, Zimbabvea i Gane.

Muškarcima je rečeno da neće raditi i da će umjesto toga potpisati jednogodišnji ugovor o pridruživanju ruskoj vojsci i služenju na prvim linijama fronta tokom Putinove invazije na Ukrajinu.

Onana je samo jedan, a procjenjuje se da se radi o stotinama, ili čak hiljadama, Afrikanaca koji su se našli u borbi na prvim linijama fronta ukrajinskog ratišta.

Mnogo više ih je regrutovano u vojne fabrike kako bi ratna mašinerija Kremlja radila.

Afrikanci i drugi migranti iz zemalja u razvoju prisiljeni su na službu u ruskoj vojsci dok Rusija traga za ogromnim brojem regruta kako bi održala svoje postrojbe, dok ima užasan broj žrtava tokom trogodišnje ofanzive.

Skoro milion ruskih vojnika je ubijeno ili ranjeno od početka napada na Ukrajinu, saopćeno je krajem maja iz Centar za strateške i međunarodne studije, američkog think tanka.

Dok većina regruta i dalje čine siromašni Rusi, neumoljiva potreba za novom radnom snagom navela je Kremlj da regrutuje na drugim mjestima, kao i da uveze 10.000 vojnika iz Sjeverne Koreje.

Afrikanci su namamljeni obećanjem pristojne zarade ili su prevareni ili prisiljeni da potpišu ugovore, prema izvještajima i obavještajnim podacima u koje je The Telegraph imao uvid.

 

 

Kamerunska vlada je toliko zabrinuta zbog broja vojnika za koje se smatra da dezertiraju iz njene vojske i putuju u Rusiju da je u martu pooštrila ograničenja za vojno osoblje koje napušta ovu zapadnoafričku naciju.  

Mnogi afrički regruti se nisu vratili, postajući žrtve samoubilačkih pješačkih taktika koje trenutno dovode do toga da ruske snage u prosjeku dnevno trpe više od 1.100 žrtava za male teritorijalne dobitke.

Jedan pregled kamerunskih osmrtnica na društvenim mrežama sugerira da je u toj zemlji već poginulo više od 60 muškaraca u ratu u Ukrajini.

Onani je obećana visoka plaća i prisiljen je da potpiše ugovor, a potom je upućen na obuku koja je trajala pet sedmica u Rostovu i Lugansku. U njegovoj jedinici za obuku bilo je još oko 10 stranaca iz Bangladeša, Zimbabvea i Brazila.

Tokom obuke je mogao nazvati porodicu, ali dok je putovao na front oduzeti su mu telefon i dokumenti.

Njegova vojna karijera završila je gotovo čim je počela, kada je njemu i još osmorici drugih rečeno da okupiraju bunker na frontu početkom maja. Bunker je granatiran i svi su ubijeni osim Onane, koji je šest dana ležao ranjen u ruševinama. Na kraju je uspio izaći i ubrzo je zarobljen od ukrajinskih snaga.

Još jedan nedavno zarobljeni Afrikanac, 25-godišnji Malik Diop iz Senegala je rekao ukrajinskom vojnom istražitelju da je studirao u Rusiji kada je sreo regrutere u trgovačkom centru. Rekli su mu da se može prijaviti da pere suđe u Lugansku, daleko od fronta, za 5.700 dolara mjesečno.

Međutim, nakon samo sedmicu dana, dobio je oružje, granate i kacigu, a zatim je odvezen na front blizu Toretska. Prisjećajući se odlaska do prve linije, Diop je rekao: „Vidjeli smo mrtve ljude u šumi. Mnogo mrtvih ljudi u različitim objektima. Te scene su me zaista pogodile“.

Čim je dobio priliku, skinuo je uniformu, bacio oružje i dezertirao. Nakon dva dana bjekstva, zarobljen je od strane ukrajinskih snaga.

Mnogi nisu imali tu sreću.

Kamerunski kanali društvenih medija posljednjih su mjeseci imali mnogo objava koje navodno potiču od ljudi koji traže informacije o rođacima koji su se pridružili ruskoj vojsci, a zatim prestali komunicirati sa porodicom. Poruke često prate fotografije afričkih muškaraca u ruskim uniformama.

„Moj prijatelj je otišao u Rusiju da se pridruži ruskoj vojsci i skoro četiri mjeseca nismo čuli ništa od njega“, navodi se na jednoj društvenoj mreži, a takvih objava je mnogo. „Željeli bismo znati da li je živ ili mrtav“.

Neke objave se zatim ažuriraju kako bi se objasnilo da je nestali rođak ubijen. Na jednoj od društvenih mreža, na kojemu se objavljuju počasti vojnicima procjenjuje da je ubijeno 67 Kamerunaca.

Poruke na društvenim mrežama su, također, sadržavali podatke o članovima porodice koji su zadržani na aerodromu i prisiljeni da potpišu vojne ugovore.

Smatra se da je razlika između oskudnih vojnih plaća u Kamerunu i obećanja visokih ruskih plaća pogoršala dugogodišnji problem dezerterstva u kamerunskoj vojsci.

Osnovna mjesečna plaća kamerunskog vojnika druge klase iznosi oko 67 funti, dok se kaže da Rusija nudi kamerunskim regrutima oko 1.500 funti mjesečno.

U jednoj nedavnoj objavi na društvenim mrežama, kamerunski vojnik je podigao svoju platnu listu i rekao: „Evo zašto radije idemo umrijeti u Rusiji“.

Raoul Sumo Tayo, koji je istraživao ovo pitanje za Institut za sigurnosne studije, think tank sa sjedištem u Pretoriji, rekao je: „Kažu da je za nas bolje da idemo u borbu. Tamo zaradimo dovoljno novca da uštedimo nešto za svoje porodice.

Ne mislim da se radi o podršci Rusiji, već o visokim zaradama“.

Afrikanci koje je Rusija regrutirala ne bore se samo na frontu.

Prošlog mjeseca, izvještaj Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala navodi da ruska firma regrutuje stotine mladih strankinja, uglavnom iz Afrike, za proizvodnju iranskih dronova Shahed.

Žene su regrutovane u kompaniju u specijalnoj ekonomskoj zoni Alabuga, industrijskom parku u Jelabugi, istočno od Moskve, uz obećanja o dobrim plaćama i obrazovnim mogućnostima.

Nije ništa navedeno o prirodi posla, navodi se u izvještaju, niti da je fabrika bila vojna meta.

Izvještava se da je nekoliko afričkih radnika u fabrici ranjeno u napadu ukrajinskih dronova u aprilu 2024. godine.