Ukrajinski civili u ruskom zarobljeništvu i njihove priče 

Hiljade ukrajinskih civila ostaje u ruskom zarobljeništvu, često bez definiranog statusa ili kontakta sa svojim porodicama. Njihova pritvaranja predstavljaju kršenje međunarodnog prava, a njihove porodice godinama traže njihovo oslobađanje. 

Od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, hiljade civila su nestale na njenoj ukrajinskoj teritoriji. Prema aktivistima za ljudska prava, to je najmanje 16.000 ukrajinskih civila - ljudi koji nisu učestvovali u neprijateljstvima, ali su ipak završili u ruskom zarobljeništvu. Ova proizvoljna pritvaranja direktno su u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom: civili nisu učesnici rata, a njihova zaštita je, posebno, utvrđena u Četvrtoj Ženevskoj konvenciji. 

"Ženevska konvencija čak ni logički ne predviđa da bilo koja država, ušavši na teritoriju druge, može sebi priuštiti (...) da otme civila i jednostavno ga pritvori bez ikakvog osnova", kaže Jurij Kovbasa, predstavnik Komesara za ljudska prava ukrajinskog Parlamenta. Shodno tome, sama kategorija "civilnog zarobljenika" nije predviđena zakonom, ali takvi ljudi postoje. 

Režim "inkomunikado": zatvorenici izvan pravnog sistema 

Larisa Ševandina nije vidjela svog supruga, poznatog ukrajinskog sportistu i predsjednika Wushu federacije u Donjeckoj oblasti, Olega Ševandinu, 11 godina. U maju 2015. godine otet je u rodnom Debaljcevu, a od tada je par komunicirao samo dva puta - oba puta prvog dana nakon pritvora. Prema riječima očevidaca s kojima je Ševandina razgovarala, njenog supruga su zaustavili naoružani muškarci u maskama, izvukli ga iz automobila, stavili mu vreću na glavu i odveli u nepoznatom smjeru. 

Od otmice njenog supruga, ona je provela vlastitu istragu o njegovom nestanku i osnovala javnu organizaciju Ukrajinski pokret. Vratite slobodu. Osim toga, Ševandina kaže da su i UN uključene u slučaj njenog supruga te da ju je više puta slučaj razmatrala Komisija za prisilne nestanke  

"Ali, nažalost, UN nema direktne mehanizme (uticaja - op. ur.), i čak i uz takvu pažnju, osoba i dalje ostaje u zatočeništvu. 11 godina u ruskom zarobljeništvu je mnogo. A kada kažu da je svaki dan pakao, to je pakao pomnožen sa 365, a zatim sa još 11", naglašava Ševandina. 

Slučaj Olega Ševandina bio je jedna od prvih poznatih epizoda pritvaranja civila na okupiranim teritorijama. Sa pravnog stanovišta, njegov status je opisan kao "incommunicado" - potpuna izolacija bez pristupa komunikaciji, advokatima i bez formalnih optužbi. Ovo je status većine civila u ruskom zarobljeništvu - i većina njih je pritvorena nakon početka invazije velikih razmjera. 

"Ovo je kategorija koju ruski režim naziva "pritvorenicima zbog protivljenja specijalnoj vojnoj operaciji". Odnodno, to su ljudi (...) koji uopće nemaju pravni status, budući da takav pritvor protivrječi ne samo međunarodnom pravu, već i ruskom zakonodavstvu", objašnjava Mihail Savva, stručnjak Centra za građanske slobode. 

Prema Kovbasi, druga kategorija zatvorenika su oni čiji je pritvor zvanično formalizirala Rusija, dostavljajući Međunarodnom komitetu Crvenog križa (MKCK) informacije o njihovom pritvoru. "Ovo je još jedan dio građana koji možda već imaju neku vrstu presuda - izmišljenih, naprimjer, za navodni terorizam", objašnjava Kovbasa. 

Optužen za špijunažu, ali prepoznat kao politički zatvorenik 

Novinar i aktivista Serhij Cihipa pripada ovoj kategoriji. 2021. godine penzionisao se i počeo pisati bajke o svom rodnom gradu - Novoj Kahovki. Dane je provodio u biblioteci, radeći s arhivima, kako bi izmišljeni svijet što više odgovarao stvarnom. Junaci njegovih priča, također, nisu bili slučajni: neki likovi stvoreni su po uzoru na prijatelje, drugi - po uzoru na njega samog i njegovu suprugu. Tako, u jednoj od bajki, Vodianik otima junaka, koji personificira samog Cihipu, a njega se može vratiti samo prikupljanjem sedam skrivenih ključeva. 

Kada su ruske trupe okupirale Novu Kahovku početkom 2022. godine, Cihipa je ostao da pomogne lokalnim stanovnicima: organizovao je humanitarnu pomoć i pričao o događajima na društvenim mrežama. 12. marta je otet - kao da ponavlja zaplet vlastite bajke. Od tada do kraja decembra, bio je u pritvoru bez službenog proceduralnog statusa, izvještava Memorial. Krivični postupak protiv njega je pokrenut tek 26. decembra - optužen je za špijunažu. Memorial smatra Cihipu političkim zatvorenikom. 

Njegova supruga, Olena Cihipa, koja je, prema njenim riječima, tokom ovog perioda postala "slobodna aktivistica za ljudska prava", traži "ključeve" za njegovo oslobađanje. Učestvuje u inicijativi "Civili u zatočeništvu" i redovno ide na proteste posvećene problemu civilnih zatvorenika.  

"Cijelu ovu situaciju pretvaram u svoju javnu aktivnost", kaže Olena. "Razumijem da samo sjedenje, patnja i plakanje neće olakšati njegovu sudbinu". 

Veoma joj je teško održavati kontakt sa suprugom. Njegovo posljednje pismo primila je u februaru, iako mu piše svake sedmice i šalje mu obrasce za odgovor.  

"Činjenica da nema pisama može ukazivati ​​na to da mu moja pisma jednostavno ne stižu", kaže Cihipa. Osim toga, Serhijevo zdravlje se pogoršava u zatočeništvu.  

"Budući da se drže u hladnim i vlažnim prostorijama, zdravlje svakog ukrajinskog ratnog zarobljenika i civilnog zatvorenika se svakodnevno pogoršava, ne samo Serhija", napominje ona. 

Sistematsko mučenje ukrajinskih zatvorenika u Rusiji 

Prema aktivistima za ljudska prava i UN-u, ruske vlasti sistematski podvrgavaju ukrajinske ratne zarobljenike i civile koji se nalaze u pritvorskim centrima i u Rusiji i na okupiranim teritorijama mučenju i zlostavljanju. 

"Mučenje, zlostavljanje - to se stalno potvrđuje nakon što se naši branitelji, muškarci i žene, pa čak i civili vrate iz zarobljeništva - svi to potvrđuju", kaže Kovbasa. 

Ko i zašto završava u ruskom zarobljeništvu 

Prema Savvi, najčešće se zarobljavaju društveno aktivni ljudi. Naprimjer, učesnici protesta podrške civilnim zatvorenicima kažu da su prije njihovog pritvaranja njihovi voljeni bili volonteri, aktivisti, vozači koji su pomagali u evakuaciji ljudi sa okupiranih teritorija ili su jednostavno otvoreno izražavali proukrajinski stav.  

"Pritvaraju se jer, prema mišljenju okupacionih vlasti, osoba predstavlja prijetnju: može postati centar jedinstva otpora", objašnjava Savva, dodajući da su takva masovna pritvaranja potrebna i za zastrašivanje stanovništva. "Oni doslovno pokazuju svima da se ista stvar može dogoditi i vama - jednostavno ćete nestati bez traga". 

Penzionirani oficir Serhij Lihomanov nestao je skoro dva mjeseca nakon što su naoružani ljudi krajem 2023. godine provalili u njegov stan u Sevastopolju i odveli ga na nepoznato mjesto. Ruska strana je kasnije optužila Lihomanova za izdaju i pripremu terorističkog napada. Prema Memorijalu, njegov progon je vrlo vjerovatno politički motiviran i praćen ozbiljnim kršenjima zakona. 

 „Želim da moj brat ima priliku živjeti dalje, živjeti normalno, a ne u zatvoru, jer to ne zaslužuje, nije učinio ništa loše“, kaže njegova sestra, Tatjana Zelena. „Mislim da je uhapšen samo zato što je bivši ukrajinski vojnik“, dodaje. 

Zelena je dala otkaz kako bi se u potpunosti posvetila borbi za oslobađanje svog brata. Istovremeno, ne misli da će njegov povratak prekinuti njen aktivizam. „Kćerka me pitala: 'Mama, Serhij će se vratiti, hoćeš li nastaviti ovo raditi?' A ja sam rekla da ne znam. A ona je odgovorila: 'Mama, poznajem te!'“ Zelena se smije i dodaje da je njena kćerka u pravu: neće stati dok barem oni koje je upoznala tokom godina, također, ne vide svoje rođake da su se vratili iz zarobljeništva.