Kontaminirano zemljište Ukrajine: Čišćenje nagaznih mina grabljama, traktorima i dronovima

Ovaj mali koridor poljoprivrednog zemljišta u Mikolajivskoj oblasti bit će provjeren na prisustvo nagaznih mina i eksplozivnih sredstava.

Ako bude očišćen, Šonkar - 36-godišnjakinja koja je radila kao frizerka prije potpune ruske invazije u februaru 2022. - krenut će naprijed i stvoriti još jedan prostor iste veličine.

Iako uživa provoditi dane vani, to i dalje ostaje mukotrpan i opasan posao.

Šinkar i njene kolege, koje rade za dobrotvornu organizaciju za razminiranje Halo Trust, otkrile su 243 protivtenkovske mine TM-62 sovjetskog dizajna, koje je ruska vojska ostavila na susjednom polju.

TM-62, glomazna i zastrašujuća granata promjera 32 centimetra i širine 13 centimetara, sadrži 7,5 kilograma TNT-a i može probiti tenk ako se aktivira.

Prisustvo nagaznih mina i drugih neeksplodiranih ubojnih sredstava značajan je problem u Ukrajini, koji utiče na civile i ukrajinsku poljoprivrednu industriju – glavnog poslodavca i izvor prihoda zemlje.

 

Izazovi sa podacima

 

Brojne organizacije su pokušala izračunati uticaj nagaznih mina na Ukrajinu od početka ruske invazije.

Nacionalni centar za razminiranje (NMAC), koji je osnovalo Ministarstvo odbrane, izradio je kartu koja ističe područja koja je potvrdilo kao opasna, za koja se sumnja da su opasna, kao i ona koja su očišćena ili provjerena na opasnost.  

Informacije se prikupljaju od više od 80 grupa za deminiranje koje djeluju u zemlji, a koje zapošljavaju ljude poput Šinkar. Oni prikupljaju podatke sa terena i dijele ih s NMAC-om, koji ih zatim postavlja na mapu napravljenu korištenjem IMSMA platforme koju je izradio Međunarodni centar za humanitarno deminiranje u Ženevi.

Ipak, podaci koje NMAC mapa sadrži, iako značajni, samo su djelomični.

Naprimjer, ona stvara sliku samo za ukrajinsku stranu linije fronta, i to samo za njene dijelove, sa područjem 20 kilometara od linije fronta koje je nedostupno grupama za deminiranje. Iste te grupe za deminiranje, također, ne djeluju u regijama pod kontrolom Rusije, što ukupnu sliku čini još manje jasnom.

Štaviše, samo zato što neko područje može biti označeno kao nepogođeno u skupovima podataka o nagaznim minama ne znači da nije u opasnosti od mina ili drugih eksplozivnih sredstava, koja možda nisu detonirala pri udaru. Neka možda jednostavno još nisu pronađena.

 

Čekanje posjete grupa za deminiranje

 

Ovo je briga za Igora Kniazeva, poljoprivrednika iz grada Dovhenke u Harkivskoj oblasti. Žali se AFP-u da već dugo čeka posjetu grupa za deminiranje.  

„Svake godine obećavaju 'sutra, sutra, očistit ćemo sva polja'“, kaže Igor.

Kniazev kaže da se sam poduzeo opasnog zadatka čišćenja vlastitih polja detektorom metala.  

„Svi sami čiste mine, apsolutno svi“, insistira Igor.  

Čak kaže da je naletio na minu u svom traktoru i imao je sreće što nije bio povrijeđen.

Iako je Kniazev utvrdio da je njegovo zemljište zaista kontaminirano, njegova situacija naglašava važno pitanje u razminiranju u Ukrajini i za poljoprivrednike koji se vraćaju u područja koja su prethodno bila okupirana ili blizu linija fronta.

Dok su neka područja jasno identificirana kao minirana, i dalje postoji neizvjesnost oko onih za koja se samo sumnja da su minirana.

Nekoliko stručnjaka s kojima su AFP i Bellingcat razgovarali upozorilo je na ekonomsku štetu koja bi mogla nastati zbog sumnji koje se pokažu netačnim. Kao što je navedeno u izvještaju Programa za razvoj UN-a iz 2024. godine, područja za koja se sumnja da su kontaminirana, ali zapravo nisu kontaminirana, ili se ostavljaju na miru ili se podvrgavaju istom dugotrajnom procesu čišćenja, što može biti značajna cijena.

Takvo zemljište bi se inače moglo koristiti za uzgoj usjeva i pomoć u ponovnoj obnovi poljoprivredne proizvodnje za poljoprivrednika koji se vraćaju u ove dijelove Ukrajine. Ukrajina ostaje veliki izvoznik hrane uprkos ratu, što osigurava da je problem značajan i izvan njenih granica.

Neki poljoprivrednici sa kojima je AFP razgovarao istaknuli su složenost pokušaja da se utvrdi koja su područja kontaminirana, a koja nisu.

 

Kada detektori postanu beskorisni

 

U gradu Kamjanka u Harkivskoj oblasti, Viktor i Larisa Sisenko govore o svojoj zahvalnosti timu iz Fondation Suisse de Déminage (FSD) koji je pomogao u čišćenju njihovog zemljišta uz pomoć specijalizirane mašine za razminiranje.  

„Bilo je mnogo eksplozija ispod te mašine“, prisjetila se Larisa.

Mnoge od mina bile su protivpješadijske mine PFM-1, koje su osjetljivije od protivtenkovskih mina i mogu biti smrtonosne, ako ljudi stanu na njih. Sisenkovi su se, također, morali suočiti s opasnošću od neeksplodiranih granata, ostataka ukrajinskog napada na ruske trupe u povlačenju 2022. godine, koje su ostale zakopane u mekom tlu, a da nisu eksplodirale.

Međutim, na nekoliko drugih obližnjih polja, priča je bila drugačija, jer su demineri FSD-a pronašli samo tri ostatka eksploziva, nakon duge i dugotrajne potrage.

Jedan od članova tima FSD-a rekao je za AFP da je kontaminacija metalom na ovim poljima bila „toliko ogromna da su naši detektori postali beskorisni, stalno su pištali“. Od hiljada otkrivenih metalnih fragmenata, većina se pokazala neeksplozivnom.

 

Pad izvoza

 

Nije iznenađujuće da je ukrajinski poljoprivredni izvoz ozbiljno pogođen od početka ruske invazije. Ministar poljoprivrede, Vitalij Koval, rekao je za AFP da je „proizvodnja žitarica pala sa 84 miliona tona u 2021. na 56 miliona tona“.

„Ukrajina ima 42 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, uključujući obradivo zemljište. Na papiru možemo obrađivati 32 miliona hektara. Ali dostupno, nekontaminirano, neokupirano zemljište? 24 miliona hektara“, kaže Koval.

„Kada dođemo u Brisel (da pripremimo buduće članstvo Ukrajine u EU), pokažu nam infografiku na kojoj piše da imamo 42 miliona hektara. Ali stvarnost je, nažalost, 24 miliona“, rekao je Koval.

Naravno, nije sve ovo zbog prisustva mina ili eksplozivnih sredstava. Poljoprivrednoj proizvodnji doprinose i drugi faktori. To uključuje zemljište koje se nalazi u područjima gdje se vode borbe, uništavanje poljoprivredne opreme ili pridruživanje poljoprivrednika oružanim snagama, bijeg u sigurna područja ili nemogućnost povratka poljoprivrednika.

Ipak, mine ostaju značajan dio te mješavine.

Iz ureda Kovala je objavljeno da na nešto više od 123.000 kilometara kvadranih zemljišta još uvijek treba uraditi procijenu da li tamo ima mina ili eksploziva. To je ogromno područje, gotovo iste veličine kao Grčka, od kojeg je veći dio i dalje nepristupačan duž linije fronta od 1.500 kilometara.

Međutim, što se tiče poljoprivrednih područja koja su dostupna i koja su do sada procijenjena, Ministarstvo poljoprivrede je 14.200 hektara definiralo kao kontaminirano. Do maja 2025. godine, 11.800 hektara ovog područja je očišćeno, saopćeno je iz Ministarstva.

Međutim, da budemo jasni, ove brojke ne uzimaju u obzir područja za koja se i dalje sumnja da su kontaminirana ili veliko područje linije fronta koje je trenutno nedostupno grupama za deminiranje, a sve će to morati biti procijenjeno u nekom trenutku u budućnosti. Ako bi se Ukrajina povukla iz Otavske konvencije o protupješačkim minama, kako je ranije najavila, to bi vjerovatno dodalo još jedan sloj složenosti budućim naporima deminiranja. Rusija nikada nije potpisala konvenciju iz 1997. godine, a nekoliko ukrajinskih susjeda nedavno je signaliziralo da bi, također, mogli napustiti sporazum.

 

Donošenje odluka

 

Paul Heslop je voditelj programa za protuminsko djelovanje u Programu UN-a za razvoj u Ukrajini. Kao i svi stručnjaci koji su intervjuirani za ovaj članak, oprezan je u pogledu preciznih procjena o razmjerama problema sa nagaznim minama s obzirom na dužinu linije fronta i mnoge nepoznanice koje ostaju u zemlji u ratu.

Ipak, on priznaje AFP-u da je problem značajan, sa vjerovatno milionima mina ili neeksplodiranih granata u zemlji u Ukrajini.

Ali dodaje da se organiziranjem i strateškim pristupom području koje je prioritetno za procjenu, zemljište koje je od najveće važnosti potencijalno može prvo vratiti u produktivnu upotrebu.

Najkontaminiranije zemljište će se nalaziti u području najbližem liniji fronta, rekao je za AFP. Odmah zatim, još uvijek postoji područje koje je i dalje značajno pogođeno, iako manje intenzivno, dodaje. Unutar ovog područja „imate kritičnu infrastrukturu, mostove, dalekovode, elektrane... transformatore, škole, bolnice. Prvo ih treba očistiti“, kaže Heslop.

Kao primjer, Heslop ukazuje na poljoprivredna područja sjeverno od Kijeva ili između ukrajinske prijestolnice i Harkiva koja su bila okupirana u ranim danima rata.  

„Mnogo tog zemljišta sada je procijenjeno kao nekontaminirano... ili su područja koja su bila kontaminirana sada očišćena“, ističe Heslop.

Ipak, neka područja - posebno duž trenutne linije fronta - će se procjenjivati još dugo vremena, priznaje on.

Pete Smith je još jedna istaknuta osoba u procesu deminiranja.

On nadgleda rad Halo Trusta i njihovih 1.500 zaposlenika u Ukrajini. Poput Heslopa, prepoznaje razmjere izazova, sugerirajući da bi Ukrajina mogla biti zemlja sa najviše na svijetu. Ali on, također, vidi nadu u novim tehnološkim rješenjima koja bi mogla ubrzati tempo deminiranja.

„Sposobni smo inovirati i donijeti tehnologiju poput satelitskih snimaka, snimaka dronom, a sve nam pomaže da detaljnije utvrdimo gdje se nalaze ti džepovi koncentracije nagaznih mina i eksplozivnih sredstava“, kazao je Smith u razgovoru za AFP.

On opisuje analitičare koji analiziraju snimke dronova i satelita „piksel po piksel“ kako bi locirali mine i koriste algoritme umjetne inteligencije kako bi pomogli u pretrazi. Ipak, iako je oduševljen takvim razvojem događaja, napominje: „To još nije industrijski proces.“

 

„Imamo samo malu korist“, dodaje Smith. „Ali mislim da je to područje u kojem ćemo nastaviti rasti“.

Za sada će oni na terenu, poput Viktorije Šinkar, nastaviti posao razminiranja Ukrajine.  

Zaključno sa 31. majem 2025. godine, bila je u Halo Trustu godinu dana. To je pozicija u kojoj se osjeća ugodno uprkos opasnostima koje posao nosi.

„Nijednom nisam požalila [što sam prihvatila posao], nimalo“, kaže ona. „Posao mi se jako sviđa. Jer ovdje ima mnogo dobrih ljudi, a osjećam se kao da se odmaram na poslu“.

Osim toga, uticaj onoga što radi joj daje zadovoljstvo.

„Ima puno kontaminacije... i poljoprivrednici ne mogu raditi, ne mogu uzgajati usjeve“, kaže ona.

„Zaista nam je ovo potrebno, pa želim pomoći kako god mogu, kako bi naša zemlja mogla napredovati“, ističe Šinkar.