Ruska zločinačka šetnja Kavkazom

 

Dvije decenije, Vladimir Putin je provodio rusku dominaciju širom bivšeg sovjetskog prostora jednostavnom formulom: brza kazna za prkos, obilne nagrade za pokornost. Gruzija je naučila ovu lekciju 2008. godine kada su ruski tenkovi prošli kroz njenu teritoriju. Aneksija Krima i devastacija Donbasa 2014. godine pojačali su poruku: Moskva diktira, drugi slušaju.

Prvog jula, svijet je dobio oštar podsjetnik koliko je daleko prošla ta era, kada je azerbejdžanska policija umarširala u lokalne urede ruskih državnih medija. Uhapsila je njihove lidere, a drugi Rusi, od kojih su neki teško pretučeni, prikazani su pred kamerama. Zločinačka šetnja rukovodilaca Sputnika, sa veseljem prenošena na azerbejdžanskoj televiziji, označila je nešto neviđeno: bivša sovjetska republika javno je ponizila Moskvu, bez ikakvog očiglednog straha od posljedica. Jer neće biti posljedica. Rusija, nekadašnji regionalni hegemon, mogla je samo izdati blage proteste okrivljavajući ukrajinske provokatore.

Putovanje od strašnog gospodara do nemoćnog posmatrača započelo je, ironično, u trenutku koji je trebao biti Putinov maksimum snage. Dana 22. februara 2022. godine, Rusija i Azerbejdžan potpisali su "deklaraciju o savezničkoj interakciji". Dva dana kasnije, ruske snage su ušle u Ukrajinu, očekujući brzu pobjedu koja je postala zaštitna znak Moskve. Umjesto toga, utonuli su u kaljužu koja je Rusiju iscrpila i oduzela joj mnogo moći i kredibiliteta.

Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev, lider koji je preživio tri decenije pažljivom kalibracijom u svojim odnosima sa regionalnim silama, prepoznao je promjenu, kladeći se da će se ruski mirovnjaci, namijenjeni razdvajanju Azerbejdžana i Armenija, radije povući nego riskirati sukob. Do septembra 2023. godine, Azerbejdžan je osvojio spornu regiju Nagorno-Karabah, dok su ruski mirovnjaci stajali kao posmatrači pljačke. Armenija, čiji su apeli za rusku pomoć ignorirani, suspendirala je svoje članstvo u Sporazumu za sigurnost (CSTO) koji predvodi Rusija.

Moskva se i dalje pokušavala dodvoriti energetski bogatom, strateški pozicioniranom Azerbejdžanu, ali taj napor je propao kada je ruska protivvazdušna odbrana oborila let 8243 azerbejdžanske aviokompanije na Božić 2024. godine, usmrtivši 38 ljudi nakon što je pogođenom avionu odbijena dozvola za slijetanje na jug Rusije. Avion je navodno zamijenjen za ukrajinski dron. Putin se izvinio, ali je odbio prihvatiti odgovornost.

Baku je od tada zatvorio ruski kulturni centar, optužujući ga za špijunske aktivnosti. Ruski zastupnik je kao odgovor na taj čin pozvao da se Azerbejdžanci u Rusiji "provedu kroz pravni filter. Ilegalne migracije, utaja poreza, korporativne racije i druge 'zanimljive' aktivnosti uskoro će izaći na vidjelo." Rusija je potom pokrenula cyber napad na azerbejdžanske medije, a Baku je odgovorio naredbom o zatvaranju lokalne podružnice propagandnog medija RT.

Upravo u takvoj atmosferi, lokalne vlasti u Jekaterinbergu su 27. juna uhapsile desetine Azerbejdžanaca, optužujući ih za niz naručenih ubistava. Vlasti su brutalno zlostavljale pritvorenike, što je dovelo do smrti dvojice vlasnika kafića. Brzo su se pojavile jezive fotografije onih koji su preživjeli mućenje. Azerbejdžanski državni mediji su prikazali mučene ljude što je izazvalo ogorčenje, objavljujući više od 100 tekstova i video zapisa dnevno o ovoj priči, prema podacima koje je dostavio Omelas, gdje je autor glavni tehnološki direktor. 1. jula, Azerbejdžan je uzvratio udarac. Zvaničnici su pretresli urede Sputnika, uhapsivši izvršnog direktora i glavnog urednika.

Uvreda ovih razmjera bila bi nezamisliva samo nekoliko godina ranije. Sada Rusija moli za prevlada prisebnost i krivi Ukrajinu za svoje probleme.

Rusija ima razloga za brigu zbog otopljavanja odnosa između Azerbejdžana i Ukrajine. Ukrajinski ministar vanjskih poslova posjetio je Azerbejdžan u maju, a Zelenski je 1. jula nazvao Alijeva kako bi izrazio saučešće zbog Azerbejdžanaca ubijenih u Jekaterinburgu. Dvojica lidera obećala su produbljivanje saradnje.

Geografija čini poniženje potpunim. Putin je pokrenuo svoj rat kako bi spriječio širenje NATO-a i EU na zapadnoj granici Rusije. Umjesto toga, ugurao je Finsku i Švedsku u vojni savez, demonstrirajući rusku vojnu nesposobnost. Sada se i njegova južna granica raspada. Azerbejdžan se otvoreno približava Ukrajini, dok Armenija traži zapadna partnerstva. Navodni pokušaj puča u junu uključivao je ličnosti sa jakim ruskim vezama.

Moć je podjednako stvar percepcije koliko i stvarnosti. Kada Azerbejdžan može uhapsiti rukovodstvo ruskih državnih medija i paradirati sa njima na televiziji - kada to ne generira ruske tenkove već ruske izgovore - svi koji gledaju razumiju novu stvarnost.