Ruski politički rat na Balkanu: Kako Putin koristi Vučića i Dodika za podrivanje regije

Analizu je za Foreing Policy Research Institute napisala Ivana Stradner, koja proučava ruske sigurnosne strategije i vojne doktrine kao i ruski utjecaj u međunarodnim organizacijama.

Za razliku od brutalnog teritorijalnog osvajanja i uništavanja u Ukrajini, ruske metode u jugoistočnoj Europi su suptilnije, navodi Stradner, a koriste se tehnike informacijskog i psihološkog ratovanja umjesto tradicionalne vojne moći.

Pored "provokativnih poteza Srbije", koju je označila kao glavnog ruskog saveznika u regiji, autorica se osvrće i na poteze Milorada Dodika ka otcjepljenju entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine.

"Dodik, koji je predsjednik Republike Srpske, donio je 2023. godine niz zakona kojima bi se Republika Srpska uklonila iz državnog pravosuđa, poreznog sistema i oružanih snaga BiH. 2024. godine otišao je dalje, predloživši referendum o neovisnosti entiteta RS od Bosne i Hercegovine. Dodikovi napori da potkopa bh. državu doveli su do sukoba s visokim predstavnikom, koji je zakone proglasio neustavnima. Iako je sada osuđen za kršenje ustava i zabranjeno mu je bavljenje politikom šest godina, Dodik samo udvostručuje svoje napore. Republika Srpska nedavno je predložila zakonodavstvo o povlačenju iz suda koji je Dodika proglasio krivim", ističe.

 

Stradner dalje navodi da Dodik i dalje ima blisku podršku Vučića, koji je osudu nazvao "sramotnom" i "nezakonitom", te ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji njeguje veze s Republikom Srpskom.

Putin se nekoliko puta sastao s Dodikom od invazije na Ukrajinu. U međuvremenu, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nazvao je Dodikovu presudu "čisto politički motiviranim potezom koji cilja Dodika lično i sve patriotske snage Srbije, što je nedopustivo". Rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da Rusija pokušava "neutralizirati prijetnje međuetničkom dijalogu, miru i stabilnosti" na Balkanu. Dodikove secesionističke težnje podržao je ruski nacionalistički filozof Aleksandar Dugin, koji je naglasio da je Dodik "napadnut i da nema drugog rješenja osim pridruživanja Srbiji".

 

Stradner također podsjeća na susrete lidera bh. Srba i ruskog predsjednika.

Naime, Putin i Dodik sastali su se u Kazanju u Rusiji u februaru 2024. Tokom tog sastanka Dodik je izjavio da "pokušava obeshrabriti svaku mogućnost da se [Bosna i Hercegovina] pridruži sankcijama protiv Rusije". Nakon njihovog sastanka, Putin je Dodika odlikovao Ordenom Aleksandra Nevskog za njegov "doprinos razvoju suradnje između Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine te za jačanje partnerstva s Republikom Srpskom". Na drugom sastanku, Putin je Dodiku rekao: "Mi [Rusija] smo vam zahvalni na onome što činite u duhovnoj sferi i na podršci našim vezama putem ministarstava vanjskih poslova". Rusija pruža Dodiku vrijednu političku i diplomatsku zaštitu u zamjenu za njegovu kontinuiranu službu u narušavanju krhkog političkog rješenja u Bosni i Hercegovini, smatra autorica analize.

Politički ciljevi ruskog političkog ratovanja na Balkanu

"Rusija ima nekoliko ciljeva miješanja u događaje na Zapadnom Balkanu. Prvo, ako Rusija može izazvati haos na jugoistočnom rubu Europe, vjerojatno može pomoći u preokretanju ili rješavanju bilo kakvog takvog sukoba. To Rusiji daje prednost nad Zapadom: ako je ruska saradnja ključna za posredovanje u sukobima na Balkanu, Putin može zahtijevati ustupke od NATO-a, možda oko Ukrajine, u zamjenu za smirivanje napetosti na Balkanu. Prijetnja sukoba na Balkanu također povećava napetosti u već napetom NATO savezu. Među saveznicima već postoje podjele oko toga kako odgovoriti na rat u Ukrajini i koliku podršku treba pružiti Kijevu. Još jedan sukob, još bliže srcu Europe, učinio bi saradnju unutar NATO-a još izazovnijom, posebno ako bi uključivao Kosovo, s obzirom na to da nekoliko država NATO-a ne priznaje neovisnost Kosova", upozorava Stradner.

Osim toga, nastavlja, Rusija također vidi Zapadni Balkan kao sredstvo za kompliciranje narativa oko ruske invazije na Ukrajinu: Rusija ističe zapadnu podršku koja je dovela do neovisnosti Kosova kao izgovor za okupaciju ukrajinskih teritorija.

"Nestabilnost na zapadnom Balkanu predstavlja scenarij u kojem svi dobivaju. Ako status quo potraje, NATO i Europska unija tamo neće moći zaustaviti haos i nestabilnost te će se činiti nemoćnima i beskrupuloznima. Ako budu prisiljeni dovesti Rusiju za pregovarački stol, Putin će iskoristiti regiju za ustupke negdje drugdje. Alternativno, ako izbije vrući rat i ako NATO odgovori na izazov, uspješno intervenirajući protiv Srbije ili njezinih posrednika, to bi i dalje predstavljalo ozbiljnu distrakciju od odbrane Ukrajine i koristilo bi ruskom vojnom položaju tamo", zaključak je Stradner.

Informacijsko ratovanje: Manipulacija medijima i religijom

Rusko sudjelovanje na zapadnom Balkanu nije potkrijepljeno tradicionalnom vojnom silom. Nema okupacijske vojske; nema teritorijalnih pretenzija. Umjesto toga, Rusija koristi informacijski prostor kao sredstvo manipulacije, pojašnjava autorica.

Srbija je, podsjeća, s dobrodošlicom primila ruske medije u svoj eter. Ne samo da ruski državni mediji Sputnik i RT djeluju u zemlji, već su i srbijanski mediji preuzeli i proširili mnoge njihove tvrdnje, uključujući i dezinformaciju da je Ukrajina napala Rusiju 2022. godine, kao i teorije zavjere o američkim "biološkim laboratorijima" u Srbiji. Rusija također djeluje putem platformi društvenih medija, posebno Telegrama.

"Ovi narativi su posebno korisni za Vučićevu vladu dok se suočava s jednim od najvećih protuvladinih i antikorupcijskih prosvjednih pokreta u historiji Srbije", ističe, uz napomenu da provladini mediji dosljedno nastoje demonizirati demonstrante kao strane agente i implicirati da rade po nalogu zapadnih sila.

Rusija je, ističe Stradner, više puta širila glasine, potkrijepljene od strane srbijanskih vlasti, da zapadne sile planiraju izvesti "obojenu revoluciju" ili "državni udar u stilu Majdana" u Srbiji, referirajući se na širu teoriju zavjere da je utjecaj SAD-a bio odgovoran za prodemokratske pokrete u Ukrajini 2004. i 2014.

"Ruske informacijske operacije pronalaze plodno tlo u Srbiji jer se ruski interesi u osnovi poklapaju s interesima Vučića i njegovih desničarskih nacionalističkih pristaša, uključujući Srpsku pravoslavnu crkvu. Visoko na dnevnom redu srbijanskih nacionalista je povratak Kosova, doma drevnih pravoslavnih samostana i mjesta Bitke na Kosovu polju 1389. godine, osnivačkog trenutka u srpskom nacionalnom mitu. Mnogi srbijanski nacionalisti ponavljaju ruski koncept 'Russkog mira' sa 'Srpskim mirom' (Srpskim svetom), koji bi ujedinio sva srpsko naseljena područja u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i drugim susjednim državama", navodi se u tekstu.

Utjecaj crkve

Uzimajući sve u obzir, nastavlja Stradner, ne čudi da Srpska pravoslavna crkva igra centralnu ulogu u ruskim informacijskim operacijama na Balkanu.

"Od 1990-ih pružala je opravdanje za srpsko nacionalističko nasilje diljem bivše Jugoslavije i zadržava značajnu moć na Zapadnom Balkanu. U aprilu je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije posjetio Moskvu, sastajući se s Putinom i patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom. Vođe su se međusobno pohvalile zbog predanosti tradicionalnim vrijednostima koje je Zapad navodno napustio. Porfirije je također izrazio nadu da će se 'srpski svet' u budućnosti pridružiti "novom političkom pregrupiranju" s Rusijom. Ovaj 'srpski svet' uključuje Srbe izvan granica Srbije, pa je Porfirije dodatno zahvalio Putinu na podršci srbijanskim zahtjevima za Kosovo", ističe Stradner.

Bliske veze između vjerskog i etničkog identiteta na Zapadnom Balkanu znače da se takva pitanja brzo stapaju jedno s drugim i doprinose političkoj nestabilnosti regije. Ubrzo nakon sastanka patrijarha u Moskvi, Dodik je izazvao "ponovno ogorčenje" sugerirajući da bi se bh. muslimani trebali "vratiti pravoslavnoj vjeri" kao rješenje za političke podjele u zemlji, podsjetila je.

Vrijeme je za odlučne poteze Zapada

Uprkos bliskim vezama s Rusijom, Vučić je često uspijevao promovirati sliku sebe kao umjerenjaka, koji balansira na žici između Rusije i Zapada, ističe autorica.

Srbija je, navodi, postala značajan kanal kroz koji Rusija može izbjegavati sankcije koje su joj nametnule Sjedinjene Države i europske zemlje, i Europska unija se više puta suočila sa srbijanskim saučesništvom u kršenju sankcija - njen najnoviji krug sankcija uključuje mjere protiv nekih srbijanskih tvrtki, a Vlada Srbije izdala je pasoše desetinama Rusa s vezama s Kremljem, ruskom odbrambenom industrijom i ruskim obavještajnim službama.

"Zapad mora shvatiti da su Vučićevi prozapadni potezi samo paravan: on rado priča o približavanju Europskoj uniji kada to može donijeti ekonomsku pomoć, ali nema interesa za poštivanje europskih standarda demokracije ili vladavine prava. Stoga su svi njegovi proeuropski potezi polovične mjere, usmjereni na zavlačenje Zapada i jačanje moći njegovog režima. Umjesto pokušaja pridobivanja Srbije obećanjima o članstvu u EU, Zapad mora zauzeti oštriji stav, prijeteći sankcijama ključnim dužnosnicima. U BiH su Dodik i njegovi saveznici posebno ranjivi, s Putinom koji je ometen u Ukrajini i Vučićem koji se nosi s velikim opozicijskim pokretom kod kuće. Prilika neće trajati vječno: zapadne sile moraju odlučno djelovati", podvlači Stradner.

 

Ona također podsjeća na činjenicu da je NATO ojačao svoje snage na Kosovu, dok Europska unija povećava opseg svoje mirovne misije u Bosni i Hercegovini.

Međutim, ističe, Zapad mora borbu prenijeti u informacijski prostor.

"Umjesto da samo poduzimaju odbrambene poteze protiv ruskih utjecajnih operacija, NATO-ovi hibridni ratni timovi trebali bi ciljati srpske nacionaliste, zabijajući klin između njih i njihovih ruskih pokrovitelja. Trebali bi naglasiti da Rusija neće biti od pomoći kao saveznik ako izbije rat; Putin je previše ometen vlastitim ratom u Ukrajini da bi materijalno pomogao Srbiji u sukobu s NATO-om", dodaje.

Na kraju izdvaja još jedan važan podatak, koji bi mogao biti iskorišten u prilog Zapada.

Naime, u maju 2025. ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) optužila je Srbiju za "pokušaj zabijanja noža u leđa Rusiji", tvrdeći da srbijanske odbrambene kompanije isporučuju oružje Ukrajini s "jednom očitom svrhom: ubijati i osakaćivati ​​ruske vojnike i civile". U izjavi SVR-a optužili su "srpske odbrambene izvođače i njihove pokrovitelje" za profit "od krvi svojih bratskih slavenskih naroda".

 

"Iako se Rusija pokušava prikazati kao zaštitnica svog 'slavenskog brata', izjava SVR-a daleko je od istine. Zapad bi trebao koristiti informacijske operacije kako bi ciljao nacionalističku publiku u Srbiji koja još uvijek vjeruje u etničko jedinstvo između Rusije i Srbije. Trebali bi podsjetiti Srbe da je Rusija sudjelovala u mirovnoj misiji NATO-a na Kosovu, napustivši je tek 2003. NATO-ovi timovi za informacijsko ratovanje trebali bi pitati srpske nacionaliste: 'Gdje je Rusija bila 1999. da zaštiti svoju slavensku braću od NATO-a?' Na zahtjeve Jugoslavije za vojnu podršku Rusije odgovoreno je nepotpunim S-300 sistemima koji nisu bili ni funkcionalni. Srpske nacionaliste treba podsjetiti da je Rusija u maju 1992. glasala za rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se uvode sankcije protiv Jugoslavije. Moskva je također isporučivala oružje Hrvatskoj tokom jugoslavenskih ratova, a 1999. godine upravo je neodobravanje Moskve spriječilo Jugoslaviju da se pridruži Slavenskoj uniji između Rusije i Bjelorusije. Timovi za informacijsko ratovanje trebali bi učiniti sve što mogu kako bi suočili nacionalističke Srbe sa stvarnošću ruske ambivalentnosti prema stvarnoj sudbini Srbije", podvukla je Stradner.

Autorica smatra da se Washington ne bi trebao ustručavati koristiti sankcije koje je Joe Biden 2021. odobrio protiv pojedinaca koji "prijete miru, sigurnosti, stabilnosti ili teritorijalnom integritetu" u regiji, a da bi američke sankcije imale maksimalan učinak, Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija trebali bi se pridružiti naporima Washingtona.